Smjena šefice USKOK-a Vanje Marušić odrađena je u samoj završnici priprema za podizanje optužnice u mega-aferi s pljačkom plina u Ini, moguće i zato da se iz dokaznih materijala uklone svi tragovi i dijelovi transkripata u kojima se spominje Plenkovićev ministar
Ekspresnu apsurdnu smjenu Vanje Marušić s mjesta ravnateljice Uskoka nije potakla samo osveta zbog toga što je Uskok proslijedio Uredu europskog tužitelja dokazne materijale koji premijera Andreja Plenkovića smještaju u srce koruptivne afere Softver čija je protagonistica njegova miljenica Gabrijela Žalac, nego je ubrzana i zato da se pokuša spriječiti novi veliki udarac Plenkovićevu političkom kredibilitetu prilikom podizanja optužnice protiv protagonista mega plinske afere.
Nacional je od visokih pravosudnih izvora doznao da se u tjednu uoči smjene Vanje Marušić Uskok već nalazio u samoj završnici priprema za podizanje optužnice u toj aferi povezanoj s privilegiranom preprodajom plina iz Ine, koja je u rujnu prošle godine već ozbiljno uzdrmala Vladu, jer su njeni protagonisti na više načina tijesno povezani sa samim vrhom HDZ-a.
Podizanje te optužnice sada bi ponovno moglo dramatično uzdrmati Vladu, naročito ako iz dokaznih materijala koji je prate ne budu uklonjeni dijelovi transkripata u kojima se spominju osobe iz vrha HDZ-a, među kojima se naročito ističe ministar gospodarstva Davor Filipović – koji je u kontekstu te afere “upao” u mjere jer je komunicirao s čak dvojicom protagonista te afere – Damirom Škugorom i Goranom Husićem.
Visoki izvor blizak Vladi neposredno prije smjene Vanje Marušić otkrio je Nacionalu da bi Filipović svakako trebao biti dijelom tog spisa, ali ne kao sudionik kriminalnih aktivnosti, već kao osoba koja je s protagonistima te afere intenzivno komunicirala. Što je već samo po sebi izuzetno ozbiljan politički teret za korupcijskim aferama ionako dramatično opterećenu Plenkovićevu vladu. Pojave li se ti dijelovi spisa u javnosti neposredno nakon podizanja optužnice, kada postaju dostupni većem broju ljudi, prvenstveno braniteljskim timovima optuženih, proizveli bi novu prvorazrednu političku dramu.
Lako je moguće da se smjenom Vanje Marušić ta situacija pokušava dovesti u kontrolu na način da se spis temeljito pročisti koliko god je to moguće. Jer se to po svemu sudeći nije moglo prepustiti profesionalnoj diskrecijskoj procjeni Vanje Marušić, koja je ranije već jednom EPPO-u odobrila dostavu transkripata koji su pokazali da su protagonisti afere Softver u uredu premijera Plenkovića pred njim osobno prezentirali projekt zbog kojeg su optuženi te ga tako uveli u središte javne pozornosti kao političkog pokrovitelja te korupcijske afere.
Takav slučaj ‘’pročišćavanja’’ spisa već je jednom zabilježen kada su istražitelji spis povezan s aferom Vjetroelektrane, čija je protagonistica bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Rimac, temeljito pročistili od najvećeg dijela njene komunikacije s kompletnim vodstvom HDZ-a. To je napravljeno pod izlikom da se iz spisa izdvajaju oni njegovi dijelovi koji su nebitni za postupak. Ali je indikativno da iz spisa nisu bili izdvojeni opsežni razgovori koje je Josipa Rimac vodila s članovima svoje uže obitelji, također nebitni za taj postupak.
Ministar Davor Filipović u kontekstu plinske mega-afere ‘upao’ je u mjere jer je komunicirao s čak dvojicom njenih protagonista – Damirom Škugorom i Goranom Husićem
Ministar gospodarstva Davor Filipović – slučajno ili ne – našao se usred plinske hobotnice koja će se uskoro suočiti s optužnicom Uskoka za proizvodnju ogromne štete Ini mešetarenjem cijenama plina. Zbog Filipovićevih veza s tom grupom ljudi i uskočki spis, kako je Nacional otkrio još ranije, pršti od njegove komunikacije s protagonistima te afere. Kako Filipović nije obuhvaćen kaznenim progonom, može se nominalno tvrditi da on u kaznenopravnom smislu nije bitan za sadržaj tog predmeta. Ali zbog intenziteta njegove komunikacije s protagonistima budućih optuženika u toj aferi, njegovo cjelovito uklanjanje iz dokaznih materijala koji se nalaze u tom spisu predstavljat će veliki izazov onima od kojih bi se takvo što očekivalo, jer bi moglo otežati smještanje protagonista afere u inkriminirane aktivnosti, dodatno bi oteglo kompletan slučaj, a sve to radilo bi se kako bi se umanjila politička šteta za Plenkovićevu administraciju. I u tomu izvor blizak Vladi vidi jedan od značajnijih razloga zašto je Uskok trebalo staviti pod kvalitetniju kontrolu.
Nacional je još prošle godine otkrio da je glavni akter te afere, direktor sektora trgovine plinom u Ini Damir Škugor, bio kandidat vrha HDZ-a za predsjednika Uprave HEP-a, da su ga na tu poziciju gurali ljudi iz najbližeg kruga premijera Andreja Plenkovića te da je po svemu sudeći najistaknutiji među njima bio upravo Filipović. U vrijeme kad se ta pljačka odvijala, Filipović je taman uskočio na mjesto člana Nadzornog odbora Ine.
Filipović je tada, kako je otkrio Nacional, upao u tajne mjere koje su se provodile nad Damirom Škugorom i njegovim ortacima – Goranom Husićem, vlasnikom tvrtke Only Men Stuff i Josipom Šurjakom, predsjednikom Hrvatske odvjetničke komore koji su formalno vodili tvrtku OMS Upravljanje (kratica od Only Men Stuff,) preko koje su u Škugorovo ime mešetarili s Ininim plinom.
Spona između Filipovića, koji je od izbijanja afere tvrdio da o kriminalu vrijednom oko milijardu kuna ništa nije mogao i trebao znati, te Husića preko čije je tvrtke OMS Upravljanje po svemu sudeći oprano više stotina milijuna kuna novca iz hrvatske naftne kompanije, jest umirovljeni general Mladen Mikolčević. On je s današnjim ministrom bez sumnje imao vrlo dobre odnose te su između ostalog zajedno sjedili u Nadzornom odboru državne tvrtke Hrvatske šume – izuzetno bremenite nevjerojatnim i zasad uvelike još uvijek neprocesuiranim kriminalom u koji su upleteni brojni istaknuti članovi Plenkovićeve administracije. Taj je kriminal cvjetao pod budnim okom te dvojice sposobnih članova Nadzornog odbora.
General Mikolčević dulje je vrijeme bio zaposlen i kao savjetnik za sigurnost u tvrtki Pevex u doba kada je na njenom čelu kao predsjednik uprave bio Jurica Lovrinčević. Moglo bi se kazati da se radilo o osobi od najvećeg povjerenja tadašnjeg vodstva Pevexa. Kada je Filipović imenovan za ministra gospodarstva i održivog razvoja, za svog savjetnika izabrao je upravo Juricu Lovrinčevića.
S druge strane, upravo je Mikolčević od osumnjičenog Husića prošle godine otkupio tvrtku Only Men Stuff, preko koje je protekle dvije godine ovaj također poslovao s Inom. Preciznije, naftnoj kompaniji Husić je prodavao maske i drugu zaštitnu opremu za borbu protiv pandemije covida-19.
Tvrtku Only Men Stuff od Husića je u travnju prošle godine kupio general Mikolčević, a to je bilo neposredno nakon što je ministar Filipović završio svoj vrlo kratki mandat u Nadzornom odboru Ine.
Prethodno je ona dobro poslovala s Inom, premda se konkretni podaci drže u tajnosti: kada je nakon izbijanja plinske afere otkriveno da postoji aranžman oko zaštitne opreme, portal Dnevnik.hr pokušao je od nadležnih u Ini doznati koliko maski je naručeno od Husićeve tvrtke te koliko su one koštale, no iz Ine im nisu htjeli odgovoriti na to pitanje. Kazali su im, objavio je Dnevnik, da to “nikada neće reći jer nisu medijima dužni dati informacije, već je to njihova dobra volja”. Iako nisu htjeli reći točan iznos, napomenuli su da je u pitanju velik novac.
“To je bio početak pandemije. Ne može se gledati iz današnje perspektive jer tada nije bilo toliko ponuda koliko ih ima danas”, kazali su za ovaj portal. Na poslovnim servisima vidljivo je da je upravo u 2020. godini tvrtka imala najveći prihod u svojoj povijesti od oko 5,5 milijuna kuna, premda je u tom trenutku imala samo dvoje zaposlenih.
Nacional je dobio uvid u poslovnu dokumentaciju jedne druge velike hrvatske tvrtke kojoj je Husićeva tvrtka prodavala zaštitne maskice. Te interne informacije otkrivaju kako je Husićeva tvrtka u isto vrijeme tijekom 2020. toj tvrtki uspjela prodati zaštitne maskice po cijeni i do četiri puta većoj od one koju su nudili neki drugi dobavljači. Što je i bio razlog zašto je suradnja te tvrtke s Husićevom ubrzo smanjena pa prekinuta.
Postoji utoliko više u najmanju ruku neobičnih koincidencija koje ministra Filipovića dodatno povezuju s istim krugom ljudi i koje upućuju na zaključak da je – ako nije znao – ipak morao znati za njihove vrlo dvojbene aranžmane s Inom.
Sadržaj tajnih izvida, koji uključuju i tajni nadzor telefonskih razgovora Damira Škugora i njegove kriminalne hobotnice, kako je tvrdio za Nacional visoki pravosudni izvor, pokazao je da je Filipović tajnim mjerama uhvaćen u razgovorima sa Škugorom i da su komunicirali oko HEP-a.
“Filipović laže da nema Škugorov broj. Redovno je komunicirao sa Škugorom i uhvaćen je u mjerama. Redovno i često su komunicirali, a najviše u vezi HEP-a jer je Škugor bio favorit vrha HDZ-a za predsjednika Uprave HEP-a. Ne mogu vjerovati da se Filipović ide tako zakopavati”, tvrdio je visoki pravosudni izvor.
Filipović je, naime, manipulirajući pokušao demantirati informacije objavljene 6. rujna prošle godine u Nacionalu, tvrdeći da on i Škugor nisu telefonski kontaktirali. Međutim, Nacional je otkrio da su Filipović i Škugor bili u izravnom kontaktu, odnosno da su se sastali uživo te da je Filipović dijelom i zato upao u tajne mjere USKOK-a i policije.
‘Filipović laže da nema Škugorov broj. Redovno je komunicirao sa Škugorom i uhvaćen je u mjerama. Redovno i često su komunicirali, a najviše u vezi HEP-a jer je Škugor bio favorit vrha HDZ-a za predsjednika Uprave’
Filipović i Škugor sastali su se najmanje dva puta uživo. Prvi susret dogodio se na XIX. Općem Saboru HDZ-a održanom 11. lipnja prošle godine u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje su Filipović i Škugor razgovarali. Glavna tema njihova razgovora bila je kandidatura Damira Škugora za mjesto predsjednika Uprave HEP-a, gdje je trebao zasjesti umjesto aktualnog šefa HEP-a Frane Barbarića. Ondje su Filipović i Škugor viđeni u razgovoru.
No to nije bio slučajni susret niti je to bilo zadnji put da su njih dvojica razgovarali.
Sljedeći susret dogodio se koji tjedan kasnije u poznatoj zagrebačkoj konobi Dida u Petrovoj ulici u Zagrebu. Lako je moguće da se taj susret dogodio u jednoj izdvojenoj dvorišnoj prostoriji koja je uređena za diskretne objede, gdje ostali gosti ne vide tko u njoj boravi.
Prema tvrdnjama Nacionalova izvora, vrlo je izvjesno da je s Filipovićem i Škugorom na večeri bio upravo Goran Husić. Zanimljivo je da su Škugor i ta treća osoba, po svemu sudeći Husić, prije sastanka s ministrom morali ostaviti mobitele sa strane. Upravo je Husić, preko tvrtke OMS Upravljanje, osumnjičen da je sa Škugorom sudjelovao u preuzimanju velike količine Inina plina i njegovoj preprodaji po višestruko većim cijenama, a s njima je u ekipi bio i Josip Šurjak, tada predsjednik Hrvatske odvjetničke komore, inače kum glavnog tajnika HDZ-a Krunoslava Katičića.
Tema sastanka šefice DORH-a u Vladi bila je i preseljenje USKOK-a i DORH-a u zajedničke prostore. Zlata Hrvoj-Šipek frustrirana je jer se svaki dan nije sastajala s Vanjom Marušić ni detaljno znala što je radila
Spomenute okolnosti zorno ilustriraju zašto je logično da se i Filipovićevo ime može očekivati u dokaznim materijalima spisa mega plinske afere. A optužnica se u tom slučaju privodi kraju. Forma u kojoj će biti objavljena, kao i sadržaj tog spisa u trenutku njena podizanja otkrit će je li se i u kojoj mjeri manipuliralo njenim sadržajem.
Insistiranje na takvoj politički uvjetovanoj nijansiranosti u radu iritiralo je Vanju Marušić i dio zaposlenika Uskoka te ujedno stvaralo ozbiljne napetosti u njenom odnosu za glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj-Šipek. Izvjesno je da su takve napetosti eskalirale svaki put kada bi Zlata Hrvoj-Šipek bila pozivana na sastanke s premijerom Plenkovićem, koji su uglavnom bili prešućivani hrvatskoj javnosti.
Hrvatski premijer tako se, primjerice, 10. ožujka tajno sastao s glavnom državnom odvjetnicom par sati nakon što ju je predsjednik države pozvao da pritvori premijerove bliske suradnike. Prvo ju je predsjednik Zoran Milanović prozvao da štiti bliske suradnike premijera Andreja Plenkovića, navodeći da je veći broj ljudi i za manje stvari završio u zatvoru, a odmah potom ju je Plenković pozvao na sastanak. Sve se to zbilo u nepuna dva sata, 10. ožujka. Hrvatski premijer Andrej Plenković prešutio je hrvatskoj javnosti da je toga dana pozvao na tajni sastanak u zgradu Vlade glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek.
Na izravan Nacionalov upit, iz Ureda premijera Nacionalu su potvrdili da se taj sastanak dogodio. O tomu je iz Ureda premijera Nacionalu stigao sljedeći odgovor: ‘’Riječ je o radnom sastanku, a teme su bile iz djelokruga redovne suradnje Vlade i DORH-a. Razgovarali su o organizacijskim, financijskim i kadrovskim pitanjima, konkretno o Uredbi o koeficijentima, uvjetima rada djelatnika, Zakonu o plaćama sudaca i drugih pravosudnih djelatnika, koja se tiču funkcioniranja DORH-a, a što se i raspravljalo u medijima u proteklim danima. Također, razgovaralo se i o rješenju za premještaj DORH-a u nove prostorije za rad, s obzirom na posljedice potresa, a s ciljem stvaranja primjerenijih uvjeta za rad. O tome će DORH i nadležno Ministarstvo pravovremeno izvijestiti javnost. Nije bilo nikakvog razgovora povezanog s istragama ili izvidima koji su u tijeku’’.
Ako je tako, nije jasno zašto je taj sastanak Vlada prešutjela i tajila sve do trenutka kada je za njega Nacional doznao.
Izvor koji je Nacional na taj sastanak upozorio naveo je i to kako je indikativno da se spomenuti sastanak očito zbio u neobičnim okolnostima te da mu je prethodio žestoki napad predsjednika Zorana Milanovića na premijera Plenkovića i njegove najbliže suradnike, u kojem je Milanović iznio svoju procjenu da bi Plenkovićevi bliski suradnici trebali biti na meti Državnog odvjetništva, suštinski Uskoka.
Pa je u tom kontekstu Nacionalov izvor doveo u vezu Milanovićev istup sa žurnim pozivom glavnoj državnoj odvjetnici na sastanak s Plenkovićem. Štoviše, ne samo da ga je doveo u vezu, nego isti izvor vjeruje kako se taj sastanak odvio kako bi premijer Plenković na njemu izvršio dodatni pritisak na glavnu državnu odvjetnicu da Uskok stavi pod kontrolu kako zaposlenici Vanje Marušić ne bi procesuirali bliske suradnike hrvatskog premijera.
Indikativno je u kontekstu održavanja tog sastanka još nešto. Iz Ureda premijera Nacionalu su tada službeno priopćili kako je jedna od tema tog sastanka bila razgovor o uvjetima rada DORH-a te njegovo preseljenje u primjerenije radne prostore. Jedan od bitnih razloga za otvaranje te teme je i frustracija DORH-a s time što Uskok radi u drugim, fizički odvojenim prostorijama prilično udaljenim od zgrade DORH-a. Izvor blizak Vladi Nacionalu je u više navrata potvrdio kako zbog te vrste razdvojenosti izostaje kvalitetna dnevna koordinacija između DORH-a i Uskoka. Drugim riječima, glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek bila je frustrirana time što se nije svakodnevno sastajala s Vanjom Marušić i bila izravnije i intenzivnije informirana o svemu što Uskok radi. Pa se i u toj okolnosti može naći dio objašnjenja zašto su njihovi odnosi bili zategnuti, što je prethodilo naprasnoj smjeni Vanje Marušić.
Komentari