Damir Vanđelić, donedavni predsjednik Nadzornog odbora Ine i ravnatelj Fonda za obnovu, koji je početkom lipnja najavio ulazak u aktivnu politiku predstavljanjem udruge ZRIN i oko nje okupio niz znanstvenika i gospodarstvenika koji, kako je naglašeno na promociji, žele raditi u korist Hrvatske, ekskluzivno za Nacional iznio je u ponedjeljak prve teške i konkretne optužbe na račun hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

Vanđelić je za Nacional izjavio kako Plenkovićeva vlada već godinama raspolaže s opsežnim dokumentom, sastavljenim na otprilike sedamdeset stranica, s preciznim uputama kako hrvatska država može povratiti upravljačka prava u Ini. Štoviše, Vanđelić je izjavio kako je Vlada imala u svom posjedu taj dokument i prije početka kolovoza 2019., kada je sklapala ugovor s francuskom konzultantskom kućom Lazard o financijskoj i poslovnoj analizi poslovanja Ine koja je trebala poslužiti kao temelj za otkup MOL-ova udjela u kompaniji.

Damir Vanđelić, donedavni predsjednik Nadzornog odbora Ine i ravnatelj Fonda za obnovu, početkom lipnja najavio je ulazak u aktivnu politiku predstavljanjem udruge ZRIN. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Vanđelić zapravo sugerira da je Vlada angažirala Lazard gotovo bez potrebe, da ga je skupo platila, a potom od javnosti sakrila dokument koji su proizveli. Moguće da je to napravljeno zato što je Plenkoviću i prije toga bilo dostupno temeljito izvješće o stvarnom stanju Ine i opcijama otkupa MOL-ovih dionica. Vanđelić je o tomu za Nacional izjavio:

„U vrijeme mojeg mandata na čelu Nadzornog odbora Ine, okupio sam grupu stručnjaka kako bismo iznašli pravi model otkupa dionica iz mađarskog portfelja. U toj su radnoj skupini bili neki članovi Uprave i Nadzornog odbora Ine, nekoliko energetičara, ljudi koji su radili u Ini, nekoliko poslovnih ljudi i financijaša. Mi smo 2017. izvršili podrobnu analizu stanja i poslovanja Ine, njezine vrijednosti sukladno metodama koje se koriste za procjenu vrijednosti kompanija, razradili smo modele otkupa dionica i dali konkretne prijedloge izvora financiranja otkupa. Tu originalnu analizu smo 2019. dodatno nadopunili. Predložili smo tada da se otkup dionica financira dijelom iz financijskih rezervi državnih kompanija, a dijelom iz mirovinskih fondova, što je uobičajeni model u svijetu. Našu smo analizu, koja je bila vrlo temeljita, opširna i potpuno besplatna, uručili tadašnjem ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću“.

A pitanje kakva je bila reakcija Vlade i premijera Plenkovića, dao je vrlo kratak odgovor: „Nikakva!“.

Dakle, u trenutku kada je u kolovozu 2019. Vlada sklapala ugovor s Lazardom za koji je olako iz proračuna izdvojila devet milijuna eura novca hrvatskih građana, već je imala podrobnu stručnu analizu stvarnog stanja u Ini i predložene modele otkupa s modelima financiranja.

A uzme li se u obzir da su konzultante Lazarda u radu često opstruirali iz MOL-a i da su im nerijetko bili uskraćivani ključni dokumenti o poslovanju Ine, o čemu je tada opsežno pisao i Nacional, lako je zaključiti da je procjena Vanđelićeve skupine vrlo vjerojatno bila konkretnija, istinitija i pouzdanija od Lazardove jer su je radili „insajderi“ koji su imali pouzdane informacije o stvarnom poslovanju Ine.

No Vlada je domaću analizu ignorirala i uzela u obzir Lazardovu, koju ni do danas javnost nije vidjela niti je poznato što u njoj piše. Poznato je tek da je navodno temeljem te analize Vlada u prosincu prošle godine objavila da odustaje od otkupa mađarskog udjela u Ini.

Plenkovićeva politika, naročito prema mađarskom MOL-u, često je bila netransparentna i štetna po Hrvatsku. Spomenuti Vanđelićevi navodi produbljuju te sumnje i dodatno otvaraju pitanje kakvu energetsku politiku vodi premijer Plenković. Vanđelić je te ekskluzivne informacije Nacionalu otkrio u dramatičnim okolnostima izazvanim ruskom invazijom na Ukrajinu i to u tjednu kada je bivši predsjednik Uprave Ine Davor Štern izjavio da bi hrvatska država Inu trebala nacionalizirati.

Plenkovićeva energetska politika, naročito prema mađarskom MOL-u, često je bila netransparentna i štetna za Hrvatsku, a Vanđelićevi navodi produbljuju te sumnje i dodatno otvaraju pitanje u čijem interesu premijer Plenković vodi energetsku politiku. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Damir Vanđelić u izjavi za Nacional složio se s nužnošću da Hrvatska vrati kontrolu nad Inom, ali na drugačiji način. Vanđelić je podsjetio da MOL ima značajne benefite od sklapanja dodatka dioničarskom ugovoru iz 2009. koji je sklopljen temeljem kaznenog djela, od konsolidacije Ine u poslovnim knjigama MOL-a iako mađarska kompanija nije većinski vlasnik Ine, pa do prava upravljanja kompanijom i izdvajanja plinskog poslovanja iz Ine. „Sve to je išlo u korist Mađarima. Vjerujem, a mnogi me odvjetnici u to uvjeravaju, da je najbolji način da domaći sudovi temeljem pravomoćne presude Sanaderu i Hernádiju taj ugovor proglase ništetnim. Jer ovdje je riječ o kaznenom djelu, a ne o trgovačkoj arbitraži. Kada se to učini, onda će i vrijednost Ine za MOL dobiti posve drugu dimenziju. Naime, vjerujem da je renacionalizaciju Ine moguće izvršiti jedino otkupom dionica iz mađarskog portfelja“, tvrdi Vanđelić.

On dodaje da Mađari i Hrvati imaju jako puno zajedničkih tema, posebno iz energetskog sektora, koje bi ih trebale motivirati da sjednu za isti stol i razgovaraju o modalitetima suradnje, posebno uzevši u obzir činjenicu da mađarska država posredno ima visok stupanj kontrole nad poslovanjem MOL-a. O tome kaže:

„I aktualna situacija na energetskom tržištu Europe jasno pokazuje da Hrvatska mora kontrolirati svoje ključne dobavne pravce za energente i ključne proizvođače koji značajno utječu na naše gospodarstvo. Da je Ina u hrvatskom vlasništvu i da se njome upravlja na pravi način, ta bi kompanija u sadašnjoj situaciji skoka cijena nafte i plina ostvarila preko četiri milijarde kuna dobiti u ovoj godini. To bi državi kao vlasniku bilo i te kako isplativo“.

Naftni konzultant i bivši generalni direktor Ine Davor Štern izjavio je prošloga tjedna na N1 televiziji da je renacionalizija Ine izvediva. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ideja o renacionalizaciji Ine, koju je prošloga tjedna iznio bivši direktor Ine i naftni stručnjak Davor Štern, posve je realna i izvediva ako bi se oko toga jače angažirali Državno odvjetništvo RH, Županijski sud u Zagrebu i premijer i ako postoji politička volja Vlade da se to učini, kategorički tvrdi i Nacionalov izvor koji je godinama aktivno uključen u rješavanje pitanja Ine i sukoba s MOL-om. Isti izvor tvrdi da prošlogodišnja pravomoćna presuda Vrhovnog suda bivšem premijeru Ivi Sanaderu i čelnom čovjeku MOL-a Zsoltu Hernádiju za koruptivne aktivnosti vezane uz nelegalno prepuštanje upravljačkih prava u Ini mađarskom MOL-u daju temelj za sve daljnje aktivnosti. No veliko je pitanje, tvrdi naš izvor, postoji li doista čvrsta volja premijera Andreja Plenkovića da hrvatska vlada posegne za tim mjerama i da zaštiti državni interes u Ini. „Do sada je nismo vidjeli“, zaključio je isti izvor.

Njegove su riječi reakcija na prošlotjednu izjavu naftnog konzultanta i bivšega generalnog direktora, a potom i predsjednika Nadzornog odbora Ine Davora Šterna, koji je, konstatirajući da Vlada s Mađarima treba raspraviti o “rastavi braka koji ne funkcionira”, za što, kako je kazao, hrvatski suvlasnik ima temelja jer MOL nije ispunio brojne obaveze iz osnovnog dioničarskog ugovora iz 2003. U slučaju da Mađari ne pristanu na prijedlog o razdruživanju, Vladi preostaje mogućnost renacionalizacije Ine u kojoj još uvijek ima 44,1 posto udjela. “Ovo su nenormalna, teška vremena i mi moramo uzeti uzde u svoje ruke. Mi moramo brinuti za sebe, da imamo dovoljno naftnih derivata i dovoljno plina. Svaka država u kriznim situacijama prvenstveno brine za sebe jer za nas neće brinuti ni mađarski premijer Viktor Orbán ni Europska unija”, objasnio je Štern u izjavi za N1 televiziju. Davor Štern je u izjavi za N1 podsjetio da su i naftna industrija i energetika općenito dio infrastrukture svake države i da takva infrastruktura, s obzirom na to da je riječ o strateškom interesu države, ne smije biti prepuštena tržištu. Država, tvrdi on, ne smije građane i industriju ostaviti na volju trgovcima i trgovačkim mehanizmima, odnosno zakonima tržišta, te je upozorio na vrlo realnu opasnost od nedostatka naftnih derivata na tržištu u narednim mjesecima do koje će doći kada se krajem ove godine aktivira odluka EU-a o zabrani uvoza nafte i derivata iz Rusije. “Država treba shvatiti da joj treba nacionalna državna energetska kompanija koja će biti oslonac energetskog sektora. Mi moramo brinuti za energetski sektor u državi i za potrebe stanovništva, a jedini način da se to ostvari jest postojanje nacionalne energetske kompanije u rukama države koja će na sebe preuzeti teret sniženih trošarina i marži. Država će možda kroz takvu kompaniju ostvarivati i gubitak, ali će taj gubitak pokrivati iz drugih izvora”, tvrdi Štern.

‘Da je Ina u hrvatskom vlasništvu i da se njome upravlja na pravi način, ta bi kompanija u situaciji skoka cijena nafte i plina ostvarila preko četiri milijarde kuna dobiti u ovoj godini. To bi državi kao vlasniku bilo isplativo’

Objasnio je da Vlada ima mogućnost preuzimanja upravljanja Inom u kriznim situacijama. “Ovo je krizna situacija. Mi moramo sjesti s Mađarima i raščistiti situaciju oko Ine jer to više ne može dalje ovako. Vjerujem da ovo vodi u jednu poštenu rastavu braka u kojoj ćemo dogovoriti podjelu imovine. Ja bih Hrvatskoj ostavio rafinerije u Rijeci i Sisku, ovu u Sisku za proizvodnju energije iz solarnih ćelija, a ostavio bih i proizvodnju nafte i plina (eksploatacijska polja, op. N.), a Mađarima bih ostavio opskrbu i benzinske postaje. To je čisti trgovački posao i Hrvatska može i bez toga”, tumači Štern. Dodaje i da hrvatska vlada ima temelja da s Mađarima raspravi o “rastavi braka koji ne funkcionira”, kako ju je simbolično nazvao, jer MOL nije ispunio brojne obaveze iz osnovnog dioničarskog ugovora iz 2003. Možda, dodao je, takvu mogućnost spominju i konzultanti Lazarda koji su, kako je kazao, za devet milijuna eura izradili mišljenje o mogućem rješenju problema Ine koje nitko nije vidio.

Štern je još u prosincu 2020. Nacionalu iznio i ideju o osnivanju državne energetske agencije koja bi pod jednim krovom objedinila planiranje svih energetskih projekata u Hrvatskoj, koja bi vodila računa o zakonskoj regulativi koja uređuje poslovanje unutar energetskog sektora i koja bi pratila razvoj tehnologije u području energetike kako bi se u novim projektima koristila samo najsuvremenija i okolišu najprihvatljivija tehnologija za proizvodnju energije. Štern je tada podsjetio da se Vlada odrekla otkupa mađarskog udjela u Ini kao najvažnijoj hrvatskoj energetskoj kompaniji, pa je, zaključio je, posve logično da država mora osnovati agenciju koja će preuzeti odgovornost za energetski sektor i njegovu budućnost. Nova bi agencija, objasnio je Štern, trebala objediniti razvoj i istraživanje, odnosno implementaciju i razvoj novih tehnologija na području proizvodnje i skladištenja energije, trebala bi preuzeti kontrolu nad zakonskim okvirom i realiziranjem energetske strategije u skladu s nacionalnim potrebama te posebno kontrolu nad zadovoljavanjem svih kriterija za izgradnju novih energetskih objekata, ali i pružiti pomoć investitorima u realizaciji projekata. Hrvatska bi država, smatra Štern, time postala aktivni sudionik svih energetskih projekata koji će se razvijati u zemlji i koja bi kroz takvu agenciju regulirala budućnost energetike i usmjeravala je u pravcu zadovoljavanja potreba ne samo gospodarstva, već i svih ostalih segmenata u društvu.

Damir Vanđelić složio se s nužnošću da Hrvatska vrati kontrolu nad Inom te podsjetio da MOL ima značajne benefite od sklapanja dodatka dioničarskom ugovoru iz 2009., i to temeljem kaznenog djela

„Umjesto da investitorima u obnovljive izvore energije naplaćuje naknadu za koncesiju, kao što radi za rudna blaga, država im daje novac na ime subvencija. I to ne državni novac, već novac nas potrošača. Uvjeren sam da država mora, figurativno kazano ‘stati na loptu’ i konačno uvesti reda u segment proizvodnje energije i vjetar, solar i sve ostale obnovljive oblike energije proglasiti državnim resursima s kojima treba odgovorno raspolagati za dobrobit svih građana Hrvatske, a ne tek pojedinaca”, objasnio je. S njegovim su se stavom tada složili i naftni i petrokemijski konzultant Ivo Peroš, Inin bivši izvršni direktor za istraživanje i proizvodnju, a danas predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa Želimir Šikonja te energetski konzultant i predsjednik Hrvatske udruge za razvoj i primjenu vodikovih gorivnih članaka Ivica Jakić. Ovaj potonji je u samo jednoj rečenici konkretno objasnio zbog čega je kontrola države nad energetskim sektorom ključna za razvoj svake zemlje: “Privatna kompanija može investirati u energetski objekt, ali on mora biti u državnom sustavu i mora poštovati smjernice koje mu država daje kako bi se zaštitili državni interesi i kako bi se ispunili nacionalni energetski ciljevi koje je ta zemlja zacrtala.” Dodao je i da čvrsto vjeruje da je sadašnji model nekontroliranog ulaska inozemnih tvrtki koje masovno i bez plana grade vjetroparkove posve pogrešan, jer te tvrtke, kako je objasnio, dolaze u Hrvatsku kako bi od države izvukle novac na ime poticaja i premija koje se na kraju isplaćuju iz džepova običnih građana kao potrošača te energije.

Nadzor države, protumačio je također Davor Štern, podrazumijeva i određeni postotak trajnog suvlasništva energetske agencije, a time posredno i države, u svakom energetskom projektu koji se razvija, bez obzira na to je li riječ o investiciji državne tvrtke (poput HEP-a) ili pak projekt razvija privatni investitor. Zarada od udjela u tim tvrtkama mogla bi se pretočiti u mirovinske fondove ili pak u državni proračun. Na sličan su način svoj energetski sektor regulirale i brojne razvijene zemlje Zapada, pa zašto to ne bismo i mi, pita se Štern. One koji dolaze s dobrim namjerama tako visok stupanj sigurnosti može samo dodatno motivirati da ulažu, jer će im agencija kao državna institucija pomoći u prikupljanju dokumentacije, pribavljanju potrebnih dozvola i rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na parcelama na kojima će se graditi energetski objekti. Time bi država pružila garancije investitoru da će mogućnost nezakonitih djelovanja, korupcije i manipulacije biti svedena na najmanju moguću mjeru.