Vanda Winter, glumica zagrebačkog Gradskog kazališta Komedija, priprema svoj prvi album. „Nađi nju“ novi je singl, za koji je snimljen i videospot. Vanda Winter dala je kratak intervju Nacionalu.

NACIONAL: „Nađi nju“ vaš je novi singl koji će se naći na prvom albumu. Tko je radio pjesmu i zašto ste ju odlučili pjevati? Zašto vam se svidjela?

Autor i producent pjesme je Zvonimir Dusper. Dus i ja smo se u studiju sretali i ranije, ali tek je ova suradnja, započeta doduše radom na nekim drugim pjesmama za moj album, otvorila prostor za ovu. „Nađi nju“ mi se svidjela, jer me se u prvim preslušavanjima dojmio njezin minimalistički šarm i imala je zanimljiv tekstualni obrat. Kad sam otpjevala „info“ vokale, osjetila sam da mi paše i to je bilo to!

NACIONAL: Snimili ste i spot, koliko vam je to važno? Koliko se danas u digitalnom svijetu obraća pozornost na njih, a koliko je važna „samo“ pjesma s obzirom na streaming servise?

O spotu razmišljam možda više iz glumačkog, nego iz glazbenog kuta, pa je moja potreba za vizualnim možda mrvicu drugačije motivirana i vjerojatno podliježe nešto drugačijim kriterijima. No, glazba se još uvijek konzumira tako da se i sluša i „gleda“. Ne vidim da će se to uskoro promijeniti nauštrb spotova. Kad su moji spotovi u pitanju, inzistiram na estetskom dojmu, to je nešto čime se, primjerice, nastupajući u seriji ili na filmu uopće ne bih bavila. I užasno mi je važna atmosfera, emocije koje pobuđuju slike, brzina, izmjene kadrova, detalji, svjetlo… Daleko više nego klasična naracija. Draže mi je kad se u spotovima „pripovijeda“ indirektno. Mislim da su Filip Dizdar i Matija Petrović, režiser i direktor fotografije za spot „Nađi nju“, u tome uspjeli, a posebnu mi je čast svojim pojavljivanjem ukazala i apsolutno predivna Natalia Kosovac, primabalerina zagrebačkog HNK.

NACIONAL: Publika vas poznaje kao glumicu u Komediji, ali igrali ste i u brojnim televizijskim projektima. Mjuzikl je žanr u kojem ste se posebno istaknuli, u ovom trenutku nastupate u „Ljepotici i zvijeri“, dakle morate biti izvrsni i u pjevanju, i u glumi i u plesu. Zašto volite mjuzikl i kako gledate na mjuzikl u Hrvatskoj, je li dovoljno cijenjen? Publika ga obožava, ima dugu tradiciju, ali što je sa strukom?

Odgovor na posljednje pitanje nije jednostavno dati, jer je kontekst ove teme, koja zapravo govori o statusu mjuzikla, širok i dosta složen. Za početak, tko je „struka“? Ona bi po logici podrazumijevala skupinu ljudi povezanih istom ili srodnom profesijom koje odlikuju zajednički kriteriji i iskustvo, dok ljudi koji većinom izlaze s naših akademija, bilo glazbene, bilo dramske, s obzirom na to da još uvijek ne raspolažemo s jedinstvenim obrazovnim sustavom koji bi podržao odgoj specifičnog, polivalentnog kadra, u principu ne znaju što je mjuzikl i procjenjuju ga eventualno iz vizure svojeg uskog područja. A mjuzikl, baš naprotiv, izričito traži širinu, multidisciplinarnost, kao i izvrsnost u svakom svojem segmentu. Paralelno, s mjuziklom se sustavno po pitanju repertoara bavi samo jedno kazalište u čitavoj zemlji, a to je Komedija.
Nije li onda upravo čudesno što je na tako malom tržištu, i uz skromne uvjete, nekome uspjelo okupiti talente, razviti ih do njihova punog potencijala i oformiti ansambl koji je samo u zadnjih 25 godina iznio zbilja kapitalne naslove kao što su „Mali dućan strave“, „Kosa“, „Chicago“, „Aida“ Eltona Johna, „Skidajte se do kraja“, „Cabaret“, „Spamalot“, „Mamma Mia“, „Jesus Christ Superstar“, „Ljepotica i zvijer“, ali i „Jalta, Jalta“ i „Gubec – beg“? Što se tu ima ne cijeniti?
Osobno volim i mjuzikl i dramu, nastupam u oba žanra i ne bih se niti jednog odrekla. Neosporiva činjenica, koju i moje iskustvo potvrđuje, jest da je mjuzikl izvedbeno zahtjevnija forma od drame, a kako podrazumijeva posjedovanje i glazbenog talenta koji je egzaktan u odnosu na glumački, podložan je rigoroznijoj selekciji. Prema tome, biti na nivou izvođenja mjuzikla nije samo prednost, nego i privilegij. Ne brine me tko ga koliko cijeni ili ne, jer sam svoj put prema onome što ja cijenim davno odabrala i iza njega stojim. Daleko mi je važnije, primjerice, kako unutar svoje radne sredine dobiti što bolje produkcijske uvjete. Mislim da je to, kao i u drugim strukama, jedini kriterij koji odražava stvaran respekt prema određenom zvanju. 

NACIONAL: Kako gledate na svoju pjevačku karijeru, imate li kakav plan ili ste opušteni i idete polako?

Izuzetno sam opuštena i uživam! Ne ovisim o albumu, jer me publika odavno prepoznaje kao vokalisticu i od svojeg pjevanja živim, što kroz glazbeni teatar, što kroz koncerte koje prihvaćam i održavam u odnosu na kazališne obveze. Da mi Aljoša Šerić i Dallas Records nisu ponudili ovaj projekt, pitanje je bih li sama inzistirala na njemu. Ali, evo, izuzetno mi je drago da jesu!

NACIONAL: Imate li najavljenih nastupa, veselite li im se?

S obzirom na to da mi je protekla sezona bila vrlo intenzivna, uz dvije velike premijere, velik broj izvedbi, inozemna gostovanja te paralelno oblikovanje dvaju singlova i spotova, odlučila sam uzeti odmor s obitelji, sve do odlaska na Dubrovačke ljetne igre s predstavom ‘Velo misto’. Odmah po povratku čeka me koncert u Makarskoj uz kolegu Đanija Stipaničeva, a planer mi je dalje popunjen do prosinca.

NACIONAL: Vidite li se u kazalištu u budućnosti ili ćete se „prebaciti“ na pjevanje?

Vidim se, kao i dosad, u kazalištu, pred kamerom i s mikrofonom u ruci, dakle uza sve ono što već jesam i što me veseli, otvorenu i spremnu za svaki uzbudljiv i kvalitetan novi izazov!