Zastupnik IDS-a i skupine liberalnih stranaka Renew Europe u Europskom parlamentu Valter Flego govori o hrvatskoj i europskoj energetskoj politici nakon što je Europska komisija, na čelu s Ursulom von der Leyen, najavila neke nove smjernice u europskoj energetskoj politici, i to prije svega vezane uz plin

“Vlada ima povijesnu šansu ojačati i investirati u ono što imamo, od naših hidroelektrana do LNG-ja”, rekao je u razgovoru za Megawatt zastupnik IDS-a i skupine liberalnih stranaka u Renew Europe u Europskom parlamentu Valter Flego. S bivšim gradonačelnikom Buzeta i istarskim županom razgovarali smo u trenutku kada je Europska komisija najavila neke nove smjernice u europskoj energetskoj politici, i to prije svega vezane uz plin. Flego je ovih dana vrlo aktivan na nekoliko kolosijeka u Europskom parlamentu pa se tako zalaže za uvođenje oznake „premium“ za vrhunske proizvode na području Europske unije, a intenzivno se bavi i problematikom prometnih koridora odnosno europske mreže TEN-t. No, kao i u Hrvatskoj, u Europskom parlamentu ovih dana glavna tema je energetika, odnosno europski odgovor na rast cijena energenata zbog kojeg su ugrožena mnoga europska gospodarstva. Energetika je bila nezaobilazna tema i razgovora sa zastupnikom Valterom Flegom.

MEGAWATT: Kao zastupnik u Europskom parlamentu, možete li procijeniti kakva je trenutna energetska situacija u Hrvatskoj u usporedbi s drugim državama?

Situacija nigdje nije dobra. Deseci milijuna ljudi diljem EU-a žive u energetskom siromaštvu. Ne znaju hoće li moći platiti račune na kraju mjeseca i natankati do vrha. Stopa inflacije obara rekorde i jede dohodak, troškovi proizvodnje divljaju s cijenama energenata. EU se suočava s neviđenim manipulacijama na tržištu plina, a o manipulacijama na hrvatskom tržištu da i ne govorim. Građani su s razlogom prestrašeni. Međutim, nisam ovdje da unosim dodatni pesimizam ni prezentiram crni scenarij, zato želim napomenuti da je Hrvatska ovoga puta ipak u boljoj situaciji od nekih daleko bogatijih članica. Ne zahvaljujući ikome, da se razumijemo, već isključivo zahvaljujući geografskoj poziciji na moru. Tu nas je sreća pomazila. Europa je generalno kontinent energetski ovisan o uvozu, gdje se preko polovica energije proizvodi izvan država članica, ali mi nismo ni približno u tolikoj mjeri ovisni o uvozu energenata. U velikoj smo prednosti pred ostalima i isključivo o nama samima ovisi hoćemo li tu startnu prednost iskoristiti ili izgubljeno lutati pred manjkom strateške vizije i loše definiranim prioritetima. Navikli smo da nam nafta i plin dolaze iz unutrašnjosti kontinenta, ali rat je to promijenio. Opskrbni su se lanci promijenili. Vlada ima povijesnu šansu ojačati i investirati u ono što imamo, od naših hidroelektrana do LNG-ja. Vidjet ćemo što se zaista i učiniti. Ako nam je dana takva geografska pozicija, nadam se da nam nije oduzet razum.

MEGAWATT: Jesu li mjere koje je donijela hrvatska vlada u skladu s mjerama drugih država ili se ipak moglo napraviti više?

Želim biti potpuno realan i reći ću da je Vlada tu odradila solidan posao, ali ne možemo živjeti od utorka do utorka. Upozoravao sam puno prije rata u Ukrajini kakav nas scenarij čeka i apelirao na Vladu da bude ukorak s energetskim ludilom porasta cijena. Država je ta koja mora stati iza građana i odraditi to kako treba. Na početku mandata naglasak je bio na zelenom i digitalnom, a sad na tome kako preživjeti ovu zimu i sljedeće ljeto. U krizi u kakvoj se danas nalazimo, zamrzavanje cijene mljevenog mesa nije dovoljno. Našim je građanima potrebno više i tu prvenstveno mislim na one najpotrebitije. Zato su nam potrebni socijalni vaučeri, kakve su uvele mnoge zemlje EU-a. Estonija subvencionira cijenu energenata kućanstvima koja zarađuju manje od 1126 eura mjesečno, Danska za 400.000 najteže pogođenih kućanstava daje svakom 800 eura. Ograničavanje cijena kakvo vidimo da Vlada provodi, iako je za pohvalu, nije dovoljno, i još važnije – nije pravedno. Ne može se jednako pomagati onome koji ima penziju dvije tisuće kuna i onome koji ima 20 tisuća kuna mjesečnih primanja. Superhik politika je promašena i nepravedna politika koja ne vodi računa o socijalnoj pravednosti ni najpotrebitijem dijelu svojih građana. Gdje je tu socijalna pravda? Vaučerima trebamo pomagati potrebitima. A onima s višim primanjima neka tržište odredi cijenu.

MEGAWATT: Kako gledate na rast cijena energenata, je li se u tom pogledu moglo napraviti više kako bi se spriječio taj rast?

Rast cijene energenata većinom je uvjetovan čimbenicima na koje ne možemo utjecati. Europa je energetski ovisan kontinent. Previše energenata uvozimo, a premalo se oslanjamo na ono što imamo i možemo imati. Znamo da je najveći dio tih uvoznih energenata bio upravo iz Rusije, a zbog uvedenih sankcija EU-a, što smo znali od samog početka, svi smo na gubitku – Rusija, da, ali i EU. Jer dok Europa kažnjava Rusiju, Rusija ne gleda prekriženih ruku, već istovremeno povećava cijene plina, bez kojeg EU i dalje ne može. „Price cap“ odnosno gornja granica energenata uvela je nemir među državama članicama i ta je ideja vrlo kontroverzna. Jer kao što sam istaknuo, nisu sve zemlje jednako ovisne o uvozu i posljedično tome, jednoj Njemačkoj ne odgovara ono što možda odgovara jednoj Hrvatskoj. Nemojmo misliti da svih 27 članica ili premijera ili ministara jednako razmišlja. Nešto se može dogovoriti, nešto ne. Zato nam je potrebna solidarnost. Ne deklarativna, nego zbilja solidarnost na djelu. Dok god energenti stižu izvana, vrlo je teško utjecati na njihovu cijenu i držati konce u svojim rukama. Energetska neovisnost jedino je ispravno dugoročno rješenje i pravac u kojem Europa ide. A do onda, potrebno je sklapati dogovore s europskim prijateljskim zemljama, primjerice, jednom Norveškom. Obnovljivi izvori energije su naša budućnost, međutim, Europa je tu zakasnila i onda kad je bilo vrijeme, kad je bio mir, nije bila u brzini u kojoj je trebala biti. Nacionalne vlade i ovdje igraju veliku ulogu, prvenstveno u vidu socijalnih vaučera, ukidanja ili smanjivanja poreza, zamrzavanjem cijena – sve kako bi građanima od danas do sutra bilo lakše normalno živjeti. U Hrvatskoj i dalje dijelimo novac europskih fondova i državnih natječaja po principu najbržeg prsta. Mislim da je krajnje vrijeme da Vlada to promijeni i uvede cjelogodišnje natječaje, kao normalne razvijene zemlje poput baltičkih, koje se zaista žele energetski transformirati. Ukinimo najbrži prst za natječaje od strateškog interesa, pa ne igramo „Tko želi biti milijunaš“.

MEGAWATT: Koliko su Vladine mjere zapravo „upropaštene“ otkrićem afere u Ini i prodajom plina po povlaštenoj cijeni?

Nakon otkrića pljačke stoljeća sve je palo u drugi plan, pa tako i mjere Vlade. Nevjerojatna je lakoća kojom smo pokradeni, nevjerojatna je glupost zbog koje su počinitelji uhvaćeni. Narod se s pravom može pitati koliko toga još ima. Od ove afere politika ne može pobjeći.

MEGAWATT: Je li ova kriza zapravo prilika da se u Hrvatskoj intenzivnije implementira Europski zeleni plan (The European Green Deal) te da se pokuša ostvariti neka vrsta energetske neovisnosti?

Još jednom ću ponoviti – temeljne postavke su krive. Ministarstva daju novac građanima za energetsku neovisnost po principu najbržeg prsta, pa nije li vrijeme da to promijenimo? Novac se mora davati najkvalitetnijim projektima, ne najbržima. Energetska neovisnost ne ide preko noći ni preko godine, inače bismo odavno bili energetski neovisni. A tu opet dolazimo do činjenice da je Hrvatsku pomazila sreća. Pozicionirani smo na moru, obasjani suncem gotovo cijele godine. Ne ovisimo o ruskom plinu, veliki dio domaće potrošnje namirujemo iz svojih hidroelektrana i iz Nuklearne elektrane Krško. Ali pogubljeni smo, ne znamo u što bismo ulagali, jesu li to električna vozila, biomasa ili solarna energija. Kad su drugi otvarali biorafinerije, mi smo svoje zatvorili. Gotovo nitko u Hrvatskoj ne govori o tome da smo 2016. zatvorili biorafineriju u Vukovaru – gradu heroju, gradu koji je uspješno pokrenuo proizvodnju biodizela i zapošljavao ljude u proizvodnji. Razlog – neusklađena zakonska regulativa, odnosno, sjajna europska ideja u propaloj hrvatskoj režiji. I tako smo ubili još jednu proizvodnju tranzicijskog goriva, koji je otvarao put obnovljivim izvorima energije. Istra i Dalmacija imaju potencijala za proizvodnju solarne energije zbog ogromne količine sunca, a i tu smo na začelju. Iza nas su samo četiri zemlje sjevera s neusporedivo manje sunca. Zemlje koje na mjesečnoj razini imaju sunca koliko mi imamo u jednom danu. Dalje, imamo gotovo 400.000 hektara neobrađenog zemljišta, prije svega u Lici i Slavoniji. Dio toga možemo usmjeriti u bio-proizvodnju hrane, a preostali dio u proizvodnju novih generacija biogoriva. Imamo kapacitete vukovarske rafinerije, koja zjapi prazna i propada. Imamo globalno poznatog Rimca i njegov koncept robotaksija. Pitanje je samo hoćemo li se posložiti na nacionalnoj razini i hoćemo li iskoristiti taj enorman potencijal koji nam naša prirodna bogatstva nude.

MEGAWATT: Puno se ističe uloga LNG terminala u energetskoj neovisnosti, koristi li se on dovoljno ili od njega više koristi imaju države poput Mađarske?

Riječ je o terminalu koji je dovršen i pušten u pogon krajem 2020. godine. Mislim da bismo o stvarnim učincima LNG terminala i koristima za hrvatske građane tek trebali razgovarati. Puno je polemika bilo oko njegove gradnje. Međutim, strateški gledano, izgradnja LNG terminala na Krku dolazi u trenutku kada Uniju trese nezapamćena energetska kriza, a Hrvatska može ponuditi opskrbu plinom. Ne samo nama samima, nego i zemljama u okruženju. Hrvatska najavljuje i proširenje kapaciteta LNG-ja, čime bi dodatno ojačala svoju poziciju na energetskoj prometnoj karti. Umjesto da zemlje zapadnog Balkana budu ovisne o ruskom plinu, mogu biti ovisne o europskom, odnosno hrvatskom, a mi možemo postati energetski regionalni lider i prihode usmjeriti u razvoj novih tehnologija i obnovljive izvore energije. Win-win situacija. Koliko ćemo iskoristiti potencijale LNG-ja, ovisi, dakako, o nama. Za kraj jedna napomena – plin je prije svega tranzicijski energent, koji je dobro rješenje za sljedećih desetak godina, ali dugoročna vizija Unije je stvaranje nisko ugljičnog gospodarstva s nultim emisijama CO₂ do 2050.

‘Europa je energetski ovisan kontinent. Previše energenata uvozimo, a premalo se oslanjamo na ono što imamo i možemo imati’, rekao je u razgovoru za Megawatt Valter Flego. FOTO: Srecko Niketic/PIXSELL

MEGAWATT: Treba li se i kroz europske fondove više investirati u alternativne izvore poput solara, koji su idealni za klimu u Istri i ostalim obalnim dijelovima Hrvatske?

Da, da i da. Ponovit ću još jednom – živimo u zemlji okupanoj suncem, solarna energija je naš veliki potencijal, koji slabo koristimo. Hrvatska danas od solarnih elektrana proizvodi svega 120 megavata električne energije, što je svega dva posto ukupne proizvodnje električne energije. Na samom smo začelju Europe, sa zemljama koje sunce vidi svake prijestupne. Vlada tu nije odradila dobar posao – građani su nedovoljno informirani o važnosti ulaganja u solarnu energiju, a natječaji najbržeg prsta svakako demotiviraju. Sretan sam što moja Istra služi kao primjer dobre prakse pa su gradovi poput Labina predvodnici ulaganja u solarnu energiju i uspješna sunčana priča koju bi trebali slijediti i ostali. Ili preko Učke, recimo, jedan Bjelovar, koji je grad pionir geotermalne energije u RH.

Megawatt: Kada već govorimo o Green dealu i zelenoj tranziciji, koju ulogu u tome ima promet i to prije svega željeznica?

Veliku ulogu. I u ostvarenju europskog cilja o prvoj nisko ugljičnoj regiji na svijetu do 2050., i u smanjenju emisija CO2 za 40% do 2030. Prometni je sektor danas drugi najveći zagađivač, odmah iza energetskog sektora! Međutim, preko 70% emisija otpada na cestovni promet, a na željeznički svega 0,4%. Zato želimo zeleniju budućnost fokusiranu na željeznicu, zato želim brze vlakove u Hrvatskoj, zato su nam potrebni europski koridori. 2021. je proglašena europskom godinom željeznica. Europska komisija je postavila cilj kojim želi udvostručiti promet željeznicom velikih brzina do 2030., više noćnih vlakova i putovanja željeznicom između europskih središta. Zemlje poput Francuske, kako bi dodatno potaknule putovanje željeznicom, ukinule su letove unutar države na rutama koje je moguće prijeći vlakom za manje od dva i pol sata.  Vlada najavljuje da će studenti moći putovati na studij po jedinstvenoj cijeni od 10 eura za mjesečnu kartu, ali u Istri od toga neće biti ništa. Ja sam prvi za željeznicu, ali koji će student putovati do Zagreba 22 sata i promijeniti tri vlaka? Pa Vlak arena ili Zeleni vlak 80-ih je godina od Pule do Zagreba putovao manje od 5 sati. Trebam li išta više dodati? I što je s onima koji nemaju željezničku vezu do Rijeke ili Zagreba, hoće li njima Vlada RH osigurati kartu od 75 kuna za autobusni prijevoz?

Megawatt: Što Hrvatska treba napraviti kako bi u idućem razdoblju s europskim sredstvima razvila moderniju željeznicu?

Hrvatska treba kvalitetno pripremljene projekte, relevantne projektante i izvođače radova te razumne rokove, koje ćemo ispuniti. Jedino tako možemo iskoristiti reviziju velike TEN-t mreže i osigurati sredstva iz dodatnih bogatih europskih fondova. Moj je dobronamjeran prijedlog Vladi – koncentrirajmo novac na najvažnije projekte, dovedimo projektante koji nam nedostaju. Mi danas nismo spremni, pa makar imali milijarde na državnom računu. Spoj Rijeke na EU mrežu, lička pruga, željeznička infrastruktura u Istri – ni sa svim novcima EU-a ne bismo to uspjeli izgraditi. Dok mi budemo imali spremne projekte i stručnjake, vlakovi će letjeti. Potrebna su nam veća ulaganja u željezničku infrastrukturu, modernizacija zapuštenih prometnih pravaca, revitalizacija noćnih vlakova. Potrebno je razvijati i međunarodnu komponentu željezničkog prometa o kojoj se gotovo i ne govori! Imamo li neki poznati međunarodni vlak u putničkom prometu Zagreb-Graz recimo ili Rijeka – Trst? Nemamo. Istrom su još u vrijeme Austro-Ugarske prometovali vlakovi koji su povezivali istarski poluotok preko Divače s Trstom i važnim europskim središtima Bečom i Münchenom. Prosječna brzina vlakova u Hrvatskoj prošle je godine iznosila oko 50 km/h, vjerujem da vlakovi davne 1876. nisu bili puno sporiji.  Bez jasne vizije i smjera ne možemo ni očekivati konkretne pomake u željezničkom prometu.  Često čujem da istarska željeznica nije profitabilna zbog manjka teretnog prometa, kao i zainteresiranih prijevoznika, međutim tamo gdje postoji teretni promet, primjerice u  Dalmaciji, imamo situaciju da je prijevoz tog istog tereta ugrožen upravo zbog loše željezničke infrastrukture. I tu dolazimo do novog vladinog dokumenta – nove Strategije o željeznicama do 2032., koja je nedavno bila u javnoj raspravi, a taj je dokument sve samo ne renesansni dokument! Riječ je, nažalost, o dokumentu koji pokazuje da nemamo istinsku namjeru, znanje i volju za modernizaciju željeznica, niti za razvoj novih željezničkih pravaca, koji bi privukli investitore. Ako je istarska željeznica imala perspektivu u 19. stoljeću, ne mogu shvatiti da je u 21. stoljeću nema. S ovime što danas imamo, vlakovi će i dalje kasniti na svoja odredišta, priprema projekata trajat će gotovo cijelo desetljeće, ljudi neće biti zainteresirani za vožnju željeznicom. To nije renesansa željeznice, to je bliže renesansi parnog stroja. Smatram da ovaj dokument treba povući i doraditi u skladu sa svime što sam naveo.

‘Živimo u zemlji okupanoj suncem, solarna energija je naš veliki potencijal, koji slabo koristimo. Na samom smo začelju Europe, zajedno sa zemljama koje sunce vidi svake prijestupne’

Megawatt: U tijeku je rasprava o novim europskim koridorima, koju ulogu bi u tim koridorima trebala imati Hrvatska i to prije svih Luka Rijeka?

Velika europska prometna mreža politika je EU-a koja se stvara posljednjih 30 godina. Niti jedna europska vlada – bila lijeva, desna, liberalna ili konzervativna – nije osporila važnost njene izgradnje! Zahvaljujući toj prometnoj politici, danas od Bruxellesa do Strasbourga stignete vlakom za manje od 3 sata. Gotovo 600 kilometara za manje od 3 sata, dok u Hrvatskoj od Pule do Zagreba treba i do 23 sata. Za 300 kilometara. Što više trebam reći? Dobar dio projekata TEN-t-a je već izveden, a nove investicije su konstantne. Tuneli, mostovi, željeznice – sve su to projekti velike europske prometne mreže na devet europskih koridora. Hrvatska je trenutno samo na dva koridora, a novi prijedlogom Komisije trebala bi biti na četiri. Ne možemo biti zadovoljni! Međutim, imamo još malo vremena za popravni ispit. Vidim velike mogućnosti za napredak i tu prije svega mislim na Luku Rijeka, ali i luku Ploče, koja geostrateški može postati čvorište za prijevoz tereta zemalja zapadnog Balkana prema zapadnoj Europi. Konačno možemo izgraditi dionicu od Rijeke do Trsta, spojiti istarski ipsilon na slovenske autoceste, modernizirati ličku željeznicu. Novom revizijom možemo ispraviti grijehe iz prošlosti. Tražim da postavimo jasne temelje i iskoristimo što više sredstava iz Instrumenta za povezivanje Europe, vrijednog 23 milijarde eura. To su sredstva koja nećemo moći koristiti, ne odradimo li ovo kako treba. Luka Rijeka je naša najveća teretna luka, zbog izrazito dobrog prometnog položaja omogućuje najkraću prometnu vezu između zemalja srednje i istočne Europe. Priključenjem Luke Rijeka na koridor Baltik-Jadran u novoj reviziji europskih koridora, Luka Rijeka dobila bi jednak status kao i ostale sjevernojadranske luke i izravnu vezu s lukama na Baltiku.  Dok su Trst, Koper, Venecija i Ravenna na Mediteranskom koridoru i koridoru Baltik-Jadran, Luka Rijeka je samo na Mediteranskom! Dva koridora znače veću konkurentnost, jednak položaj s ostalim lukama sjevernojadranskog klastera, povećanje kapaciteta luke, nova tržišta na Baltiku. Ne zaboravimo da ovaj potez donosi niz dobrobiti za Rijeku, Primorsko-goransku županiju, ali i hrvatsko i europsko gospodarstvo u cjelini. To je win-win situacija koju želimo.

Megawatt: Imate li u svojoj inicijativi za uvrštavanje Hrvatske na glavne europske koridore potporu nadležnog ministarstva?

Od 2019. naglašavam važnost revizije TEN-t mreže. Moja prva aktivnost u ovom mandatu je bio sastanak s tadašnjom povjerenicom za promet kao i dopis ministru Butkoviću. U dopisu sam upozorio na nepovoljan položaj Luke Rijeka, ali i na potrebu većeg angažmana oko pitanja istarskog ipsilona i modernizacije željeznice u Istri. Time sam već u startu pokazao vlastitu spremnost na suradnju, ali sam i otvoreno pozvao Ministarstvo da zajednički krenemo aktivno lobirati, kako bismo što veći broj hrvatskih prometnica uključili na nove europske koridore. Prijedlogom od strane Europske komisije koji je predstavljen prošle godine u prosincu, ne možemo biti zadovoljni. Nekoliko puta sam se već sastao s predstavnicima našeg ministarstva, HGK-a i stalnog predstavništva RH pri EU u Bruxellesu. Drago mi je što su svi pokazali spremnost na suradnju. Sad je vrijeme za amandmane gdje ću ja kao jedini član Odbora za transport i turizam iz RH sigurno reagirati, a onda očekujem isto i od ministarstva, kako bismo maksimalno kapitalizirali to u korist naših građana.