Ovoga tjedna održava se plenarna sjednica Europskog parlamenta u Strasbourgu. Na njoj će se, između ostalog, raspravljati o obvezujućem godišnjem smanjenju stakleničkih plinova u državama članicama, promjeni korištenja zemljišta i šumarstvu i sustavu trgovanja emisijama štetnih plinova. Europski parlament je sredinom veljače usvojio Rezoluciju Odbora za industriju, istraživanje i energetiku kao odgovor na “Green Deal Industrijski plan za Net-Zero Age” Europske komisije. Eurozastupnici u njoj pozivaju Komisiju da radi na planovima za preraspodjelu, preseljenje i relociranje industrija u Europi, ali i naglašavaju važnost jačanja proizvodne snage EU-a u strateškim tehnologijama poput solarne energije i energije vjetra, toplinskih pumpi i baterija. Kao što je poznato, prošloga je tjedna u Istru nakon mnogo desetljeća stigao i novi dizel-električno motorni vlak koji će voziti na relaciji Pula – Kanfanar. Gradonačelnik Pule Filip Zoričić rekao je kako vjeruje da je to početak spajanja Pule s Europom.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s hrvatskim europarlamentarcem iz redova IDS-a Valterom Flegom koji je član političke obitelji Obnovimo Europu (Renew Europe). Bivši gradonačelnik Buzeta u dva mandata i bivši istarski župan član je Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, zamjenski član Odbora za promet i turizam i potpredsjednik Izaslanstva u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje EU Crne Gore, kao i zamjenski član u nekoliko drugih odbora.

NACIONAL: U Istri je prošloga tjedna svečano pušten u vožnju novi dizel-električni motorni vlak na relaciji Pula – Kanfanar. Ministar mora i infrastrukture Oleg Butković najavljuje da je ovo desetljeće željeznice. Međutim, kakvog smisla imaju moderni, supersonični vlakovi, kada su nam pruge u tragičnom stanju?

Dakako, slika je malo šira. Nije dovoljno samo kupiti supermoderni vlak na stare tračnice. To je kao da kupite Ferrari i vozite ga po makadamu ili cesti punoj rupa. Neće taj jedan vlak donijeti proljeće, ali ipak je dobro da je stigao. No jedino sustavno rješenje jest da mi naše Hrvatske željeznice, odnosno željezničku mrežu spojimo na međunarodne koridore, odnosno prometne pravce. To je ta famozna TEN-T, Trans-European Transport Network, odnosno Mreža europskih željeznica. Unutar nje se radi obnova infrastrukture, ali se onda i preko nje usmjerava europski promet, putnički ili teretni. Na žalost, mi puno toga na tom planu nismo do sada napravili. No ja i dalje vjerujem da nije sve izgubljeno i da će mojih osam amandmana za područje cijele Hrvatske, za koje sam dobio podršku svih hrvatskih kolegica i kolega zastupnika, uroditi plodom. Vjerujem da će Europska komisija u suradnji sa Sekretarijatom našeg odbora i izvjestiteljem Dominiquom Riquetom pri analizi karata uvrstiti što više mojih zahtjeva i kad se takav prihvatljiv plan onda vrati, glasat ćemo o tome.

NACIONAL. Što to konkretno znači za Hrvatsku?

To znači da bi Rijeka bila spojena prema zapadu, prema Europi, kao i da bi Luka Ploče bila početna točka koridora Vc, što je odlučeno još 1997. u Helsinkiju, a Istra bi također bila spojena na Europsku mrežu željeznica. U tom slučaju, u Hrvatskoj bismo stvarno imali europske koridore. A ne ovako – od jednog grada do drugog, bez spoja s europskom mrežom. Ako ostane situacija kakva je sada, neće biti ni putnika, ni prometa, ni tereta. Imat ćemo poneki novi vlak i nešto obnovljenih pružnih prijelaza.

NACIONAL: U Austro-Ugarskoj postojala je linija Beč – Pula – Brijuni. Cijeli EU vozi se vlakovima – to je najjeftinije, najbrže i najzelenije prijevozno sredstvo. Zašto je Hrvatska posljednjih 30 godina potpuno zapustila svoju željezničku mrežu?

To je odlično pitanje. Kada vidite kako se živi ovdje u Bruxellesu, ili bilo gdje drugdje u Europi, gdje svi jeftino koriste moderne vlakove, čovjek se doista pita što smo radili sve te godine i što smo čekali. Odgovor je uvijek da smo puno radili na cestovnoj infrastrukturi i izgradnji autocesta, što je točno, ali smatram da je paralelno trebalo misliti i na željezničku infrastrukturu i zadužiti ekipu ljudi koja bi radila projekte. Da mi sada imamo spremne projekte, a na raspolaganju su nam trenutačno ogromni novci, mogli bismo doista izgraditi kompletnu željezničku mrežu. No na žalost, mi te projekte nemamo, nemamo niti građevinske dozvole. Dakle, glavna trasa famozne nizinske pruge Rijeka -Zagreb, za koju novca ima dovoljno, radi se puževim korakom, jer nisu napravljene nužne predradnje i nema projekata. Meni je nevjerojatno da sve ove godine to nismo uspjeli pripremiti. Slažem se da nismo možda imali dovoljno operative i da se nije moglo istovremeno sve graditi, ali bogami, projektirati se moglo.

NACIONAL: Pa što se čekalo? Ovo je već drugi mandat Olega Butkovića, navodno najboljeg ministra u Vladi Andreja Plenkovića?

Teško je to reći. Ministar je napravio puno tih malih koraka, ali to je još uvijek premalo i presporo. Uvijek se radi kampanjski, a znalo se, nakon europske godine željeznice 2021., da će u ovom financijskom razdoblju od 2022. do 2027. biti osiguran novac baš za željezničku infrastrukturu. U posljednjih godinu dana nešto se ipak pomaknulo, a ja mislim da sam i ja sa svojim amandmanima dao tome svoj skromni doprinos. Činjenica jest da sam ja jedini hrvatski zastupnik u Odboru za transport i nadam se da sam svojim amandmanima, sa svim ostalim hrvatskim europarlamentarcima koji su se pridružili mojoj inicijativi, pridonio tome da se svi probude i shvate da nam je posljednji trenutak da počnemo raditi na željezničkoj infrastrukturi. Jer u ovom trenutku imamo i para i mogućnosti. Na žalost, proteklo vrijeme je proliveno mlijeko i to se ne može ispraviti.

NACIONAL: Očekujete li da će do kraja ovog financijskog razdoblja ipak biti ostvareni neki bitni projekti? Gdje je tu Istra?

Koliko ja vidim, sve to jako sporo napreduje. Ono što ja očekujem do 2027., a do tada nije puno vremena ostalo, jest da se intenziviraju radovi od Rijeke prema Zagrebu i eventualno prema mađarskoj granici. To je taj već ucrtani Mediteranski koridor i tu očekujem vidljive rezultate. Više od toga teško da će biti napravljeno, osim što će možda još doći neki novi vlak. Očekujem i da se do tada projektira, ali i lobira. Jer kao što nismo na vrijeme projektirali, nismo ni lobirali i zato i nismo spojeni na europske koridore. Na žalost, Istra je izvan tih koridora. Ako pogledate na karti Europske komisije, a to je javno dostupan dokument, tamo su bijela područja kroz koja ne prolazi nikakva mreža. Kada govorimo o Hrvatskoj, ucrtan je Zapadni Balkan, a to je od Zagreba prema Osijeku i Beogradu, zatim Mediteranski koridor, kao i Baltički koridor. Ali to je uglavnom vezano za spoj Rijeka – Zagreb prema mađarskoj granici.

NACIONAL: Nedavno je Europski parlament usvojio Rezoluciju Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, u kojoj se, između ostalog, naglašava da EU mora biti vodeći u tehnologijama čiste energije, poboljšati svoju industrijsku bazu i stvoriti visokokvalitetna radna mjesta i gospodarski rast kako bi postigao ciljeve Zelenog dogovora. Ostvaruju li se ti ciljevi, u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu?

Zelena strategija, tzv. Green Deal ne može biti uspješna bez kompenzacijskih mjera i njihovih efekata. A kompenzacijski efekti moraju biti prije svega ekonomski, osobito za privatne i javne tvrtke koje žele tu strategiju provoditi. Vidjeli smo da EU zaostaje na cijelom nizu područja, od tehnologije, preko inovacija, do digitalizacije. Zašto je tome tako? Pa zato što su nas neki prestigli. Nebitno je je li to SAD ili Kina, bitno je da EU sada želi biti lider u zelenim tehnologijama, istraživanju i razvoju. Ja sam prvi za, ali to onda treba i financijski podržati. I upravo zato će se sve veća sredstva ulagati u zelene tehnologije, za istraživanje, za gospodarstvo. Stoga pozivam sve zainteresirane da pripremaju i prijavljuju projekte preko Ministarstva ili direktno preko Europske komisije, jer objava ima puno na dnevnoj bazi, a i novca ne nedostaje.

‘Kada vidite kako ovdje u Bruxellesu, ili bilo gdje drugdje u Europi, svi jeftino koriste moderne vlakove, čovjek se doista pita što smo radili’. FOTO: Philippe BUISSIN/Europski parlament

To je zapravo povijesna prilika sljedećih nekoliko godina. Oni koji je iskoriste i dobiju novac za reformu svojeg poslovanja, ostvarit će i uštedu i benefite. Pri tome mislim i na gospodarstvenike i na male poduzetnike i na fakultete i na škole. To je prioritet EU-a u ovom mandatu. Istina je da je ruska agresija na Ukrajinu usporila mnoge planove, jer je i tu EU u posljednjih deset godina previše ovisio o jeftinoj nafti i plinu iz Rusije. To sada skupo plaćamo. Vidimo koliko je to bilo opasno i pogrešno. I naravno, ako negdje uzmete novac, a morate, kako bi ljudi diljem EU-a lakše podnijeli taj energetski udar, onda negdje drugdje nužno usfali.

NACIONAL: Prošloga je tjedna odgođeno glasanje o ukidanju motora s unutarnjim izgaranjem u EU-u do 2035., ali zbog protivljenja njemačke automobilske industrije njemački ministar prometa je rekao kako se Berlin ne može složiti s takvom potpunom zabranom motora s unutarnjim sagorijevanjem, kao i da Europska komisija mora iznijeti prijedlog kako se klimatski neutralna, sintetička goriva, mogu koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem nakon 2035. godine. Dakle, njemačka automobilska industrija je vrlo moćna.

Nije samo Njemačka. Cijelu lavinu zapravo je pokrenula talijanska premijerka Giorgia Meloni zbog Fiata, odnosno Stellantis grupe i talijanskog automobilskog lobija, a tu su i Poljska, Bugarska i cijeli niz država. Prošlog tjedna, 10. ožujka, o tome se glasalo na Vijeću i sve ide prema tome da se postigne određeni kompromis, u smislu da se ta tzv. e-goriva uvrste na listu prihvatljivih, zelenih goriva. Jer nama nije neprijatelj motor, već CO2 koji zagađuje okoliš. A sve to je dio Green Deala koji predviđa da do 2050. za 55% smanjimo emisije štetnih plinova. Svi to podržavaju dok se ne radi o njihovu dvorištu i njihovim interesima. Mislim da će se taj kompromis u konačnici postići, na način koji će i nama u Hrvatskoj odgovarati. Naš vozni park prosječno je star 15 godina, a jedina automobilska industrija koju imamo je Rimac i njegovi električni automobili. Mi kao država trebamo biti zainteresirani da tu priču maksimalno podržimo, a s druge strane, sada ima dovoljno novca na raspolaganju da promijenimo cijelu paradigmu za subvencioniranje novih, sigurnijih, više ekoloških električnih automobila. Ako to naša vlada ne želi subvencionirati, možemo odustati od trošarina, imati besplatna parkirna mjesta za takve aute i slično. Tako rade skandinavske države koje žele potaknuti svoje građane da kupuju električne automobile. Hrvatska je uz Rumunjsku i Bugarsku među tri članice EU-a s najvećom smrtnošću u prometu. Sve to pali alarm i sada je trenutak da se kao država trgnemo i subvencioniramo prelazak na ekološke automobile. To će biti jedan veliki proces u EU-u sljedećih desetak godina.

NACIONAL: Na plenarnoj sjednici raspravljat će se o obvezujućem smanjenju emisije štetnih plinova za zemlje članice, kao i o trgovini emisijama. Kako tu stoji Hrvatska jer mi nismo neki veliki zagađivač, mi smo svoju industriju uspješno uništili?

Na žalost, tu ste u pravu. Referentna godina je 1990., a znamo koliko smo tada imali industrije koje više nema. No ne trebamo se previše zavaravati jer postoje neki drugi zagađivači poput automobila o kojima smo pričali. Tu su i brodovi i zrakoplovi, jer mi smo ipak turistička država. Ono na što bismo se morali koncentrirati je zgradarstvo, odnosno na energetsku obnovu privatnih i poslovnih kuća i zgrada. Neki mali koraci se rade, ali u usporedbi s drugim državama nedovoljni, osobito ako se govori o prelasku na alternativne izvore energije. Pri tome prvenstveno mislim na solare koje možemo vidjeti posvuda po Austriji, Njemačkoj i ostalim europskim zemljama. Morali bismo iskoristiti novac iz europskog proračuna za te svrhe. Jer vi znate da se Europska komisija zadužila. Sada moramo pametno iskoristiti ta sredstva koja ćemo jednom morati vratiti. Iako vjerujem da će Hrvatska formalne brojke oko emisija štetnih plinova postići, s time ne možemo biti zadovoljni.

NACIONAL: Zarađuje li EU na tim emisijama?

Odgovor je da. I to koristi prvenstveno gospodarstvu odnosno industriji, a od toga se svake godine stvara i sve veći prihod u europski proračun. Jer s jedne strane carine padaju zbog niza međunarodnih ugovora, a s druge strane to se alimentira, osim iz različitih digitalnih poreza i većim nametima na proizvode onih zemalja koji su najveći zagađivači. Odnosno, porezima koji se odnose na trgovanje emisijama.

NACIONAL: S kime EU trguje? S Kinom?

Sa svima. I Kinom i BiH i ostalim državama. Jer osnovna je ideja da EU bude ekološki lider. Ali kakve mi od toga imamo koristi, ako su svi oko nas zagađivači? EU proizvodi svega 8% emisija u cijelom svijetu. Zato postoje mehanizmi trgovina emisijama, prema kojem proizvode zemalja zagađivača koje trguju s Europom opterećujemo carinama sukladno količini tona CO2 koje se ispuštaju za njihovu proizvodnju. To se ugrađuje u cijenu konačnog proizvoda i tako oni postaju skuplji. Jer naravno da su ti proizvodi iz zemalja koje ne poštuju ekološke norme bitno jeftiniji i predstavljaju nelojalnu konkurenciju europskim. Zašto bi samo EU ulagao u ekologiju, a svi okolo ne.

NACIONAL: Na plenarnoj sjednici ovoga tjedna na rasporedu je rasprava o međunarodnom posvajanju djece, koja je dobila dosta medijske pozornosti u Hrvatskoj, kao i njen inicijator Ladislav Ilčić koji, koliko mi je poznato, nema težinu u EU parlamentu?

Moram reći da sam o tome dosta razgovarao i s kolegama. Prije svega, ružno je da bilo tko, s bilo koje strane političkog spektra, oko toga, a na tragu ona četiri hrvatska para zatočena u Zambiji, radi neku političku priču. A da pri tome nitko ne misli na tu djecu koja su trebala biti posvojena i za koju ne znamo sada niti gdje su. Oko te se priče stvorila strašna hajka u Hrvatskoj i zbog toga sam doista tužan.

No s druge strane, činjenica jest da bi o tome trebao postojati neki europski protokol, jer on sada ne postoji. I zato različite zemlje članice na različite načine pristupaju tom problemu. Niti u Hrvatskoj se time nitko ozbiljno nije bavio i zato nam treba jedan europski okvir s jasnim pravilima ponašanja oko međunarodnog posvajanja djece. Mislim da bi neko europsko tijelo pri Komisiji moralo odmah početi na tome raditi, dok s druge strane, svi političari moraju shvatiti da nije primjereno na djeci skupljati političke bodove. Lako je dobiti medijsku vidljivost kada se inicira neka hajka, ali pri tome treba imati prvenstveno odgovornost, osobito kada se radi o djeci u tako teškoj situaciji.

NACIONAL: Član ste Izaslanstva Europskog parlamenta za Crnu Goru. Tamo će se održati predsjednički izbori 19. ožujka. Ima sedam kandidata, prema predviđanjima Milo Đukanović, najdugovječniji regionalni lider, ulazi u drugi krug. Što očekujete, hoće li pobijediti rusofilni ili eurofilni predsjednik?

Baš sam prošloga tjedna imao sastanak s crnogorskim veleposlanikom u Bruxellesu. Razgovarali smo o aktualnoj situaciji i složili smo se oko toga da je Crna Gora posljednjih godinu dana jako zastala na svom europskom putu. Zato mislim da je najvažnije da se opet pokrene cijela priča i s novim predsjednikom i s postojećim parlamentom, pa i s tehničkom vladom, da se više ne gubi vrijeme. Najbitnije je da su svi, bez obzira na političku pripadnost, i dalje za EU. Crnogorski veleposlanik misli isto i objašnjava da, iako stručni ljudi predano rade i tehnički pripremaju pojedina poglavlja, bez snažne političke volje nema napretka. Bez toga se poglavlja neće moći zatvarati. Ono što ja očekujem od budućeg predsjednika, ma tko on bio, da nastavi tim putem i pogura Crnu Goru u pregovorima s EU-om. Nekako mi se čini da Đukanović ponovo ima objektivnu šansu pobijediti, ali vidjet ćemo. Bio bih jako sretan da prije donošenja novog financijskog okvira EU-a, dakle do 2027. Crna Gora postane punopravna članica EU-a. Mislim da je to glavni zadatak svih političkih dionika u toj zemlji.