Vahid Halilhodžić izbornik je Maroka s kojim će Hrvatska igrati 23. studenoga na SP-u u Kataru. Maroko je četvrta reprezentacija koju je odveo na SP, a ekskluzivno za Tempo Halilhodžić govori o šansma svoje reprezentacije i načinu na koji će se suprostaviti Hrvatskoj

Vahid Halilhodžić poslije ždrijeba skupina Svjetskog prvenstva u Kataru uputio se u Maroko otkud se i javio za Tempo. Nimalo nije odavao zabrinutost da je na udaru medija, skupina navijača i pojedinih marokanskih zvijezda bez obzira na vrhunski rezultat koji je postigao s reprezentacijom Maroka.

„U Maroku je gotovo 40 milijuna ljudi koji fanatično prate nogomet i žive za svoju reprezentaciju. To se mora respektirati, jer objave o reprezentaciji na internetu imaju po 100 milijuna pregleda, a u današnje vrijeme portala i društvenih mreža, kad je sve dostupno i dopušteno, kad svatko može plasirati bilo što, treba znati razlikovati fake news, ciljane dezinformacije, naručene provokacije. Mi treneri i nogometaši koji smo eksponirani kao javne osobe moramo biti svjesni svojih istupa i odgovorno paziti kako i o čemu javno govorimo. Zato ne volim ulaziti ni u kakve polemike, znam svoj posao i svoje rezultate. Posebno sam ponosan što mi je čestitao osobno i marokanski kralj Mohamed VI,, a i što mi na rezultatu da sam četiri reprezentacije kvalificirao na Svjetsko prvenstvo čestitaju i vesele se brojni naši ljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i iz cijelog svijeta. „

Postoji li tajna formula uspjeha s četiri reprezentacije iz različitih dijelova svijeta koja se može objasniti u jednoj rečenici, pitamo Halilhodžića. „Postoji: stručnost, kvaliteta, malo talenta i puno rada. Svaka država, pa tako i njen nogomet, imaju drukčiju tradiciju, kulturu, običaje i sociološko-pedagoški sklop i ja sam svakoj dubinski pristupio, sve detaljno proučio i onda se adaptirao. Igrači iz različitih podneblja su drugačiji, treba kod njih steći kredibilitet da bi te prihvatili, pa onda dolazi ono što je bitno u nogometnom smislu, igračka analiza, sve što moderni nogomet traži u tehničkom, taktičkom, fizičkom i fizičkom smislu. To je moj pristup, intelektualna dubinska analiza i stalno stručno usavršavanje“.

Fouzi Lekjaa, predsjednik Nogometnog saveza Maroka, predao je Halilhodžiću u kolovozu 2019. dres s njegovim imenom prilikom inauguracije za izbornika. FOTO: imago images / Xinhua/GuliverImage

Što je sa zajedništvom u momčadi, upravo to je Zlatko Dalić istaknuo kao glavni sastojak uspjeha s Hrvatskom u Rusiji? „Apsolutno, bez homogenosti i kohezije u momčadi nema rezultata. Igrači se moraju poštivati i respektirati međusobno, i biti duboko svjesni da samo zajednički mogu doći do rezultata. Pogledajte moj bivši PSG, godinama kupuje i plaća najskuplje igrače na svijetu, a nije polučio željeni uspjeh i nametnuo se kao najbolja momčad Europe. Igrači u reprezentaciji moraju biti pogotovo svjesni da igraju za svoju državu i zastavu, za cijeli narod koji stoji iza tebe i da je to najviša moguća čast za svakog sportaša. Na tome i ja inzistiram, želim vidjeti kod igrača tu privrženost i ponos što igraju za nacionalnu selekciju. Ako je taj pristup upitan, to se mora riješiti u startu“, kaže Halilhodžić kojem očigledno nije problem odstraniti najveće zvijezde ako mu se ne uklapaju u momčad i kvare homogenost“.

Francuzi su ga iznimno cijenili od igračkih dana, kada je iz Veleža otišao u Nantes, predvodio ga do naslova prvaka 1983. i dvaput bio najbolji strijelac francuskog prvenstva pa je odlikovan i ordenom Legije časti. Zbog obiteljske povezanosti ostavio se i aktivnog igranja nogometa u Francuskoj, a bio je tada član Paris Saint Germaina. Iz Mostara je ponovo kao ratni izbjeglica završio u Francuskoj, iz kuće od 500 kvadrata smjestio se u stan od 30 kvadrata i bez obzira na legendarno igračko ime počeo nogometni put ispočetka. Trenirao je prvo francuske niželigaše, a među prvim klubovima koje je vodio bio je i marokanski Raja Casablanca, s kojim je bio prvak Maroka i pobjednik Afričke lige prvaka 1997. Vodio je potom Rennes, Lille u Ligi prvaka, Paris Saint Germain – osvojio je Kup Francuske 2004. – turski Trabzonspor, saudijski Al-Ittihad, pa Nantes u kojem spada među klupske legende.

Zlatko Dalić kao talentirani junior došao je 1989. u Velež, gdje je Halilhodžić bio sportski direktor dok je njegov brat Salem bio trener

Od prethodnih triju reprezentacija koje je uspješno proveo kroz kvalifikacije, na završnom turniru SP-a vodio je samo Alžir u Brazilu 2014. s kojim je senzacionalno prošao skupinu (iza Belgije, a ispred Rusije i Južne Koreje) i ispao u osmini finala od kasnijeg svjetskog prvaka Njemačke s 2:1 u produžecima. Sljedećeg dana istekao mu je ugovor, a Alžirci, bez obzira na to što su postigli najveći uspjeh na svjetskoj sceni, nisu mu ponudili novi. Praktički su mu uručili otkaz. U Obali Bjelokosti i Japanu smijenili su ga nakon što ih je trijumfalno plasirao na Svjetsko prvenstvo. U oba slučaja presudili su konflikti s vodstvima Saveza, neslaganja s čelnicima i prvim zvijezdama. I Maroko je doveo do Katra nakon sukoba s glavnim zvijezdama koje je izostavio s popisa: Hakima Ziyecha (Chelsea), Noussaira Mazraouija (Ajax), Adela Taarabta (Benfica) i Aminea Harita (Marseille).

„Neki problemčić u začetku vremenom se pretvori u golemi problem. Jako pazim na te detalje i takve pojave rješavam na početku prije nego eskaliraju. Znam da i igračima nije lako nositi se s tim, svi ih traže i hvale, imaju enormne zarade, a golemi novac lako povuče na drugu stranu, pomisle da su gospodari svemira, da im je sve dopušteno jer im je sve dostupno, žive u alternativnom svijetu koji često nema veze sa stvarnošću. Nije to problem samo mladih nogometaša, veliki novac prebaci i glumce, pjevače, sve koji ne žive u realnom svijetu, pa završe i u drogi i u alkoholu. Pazim na kodeks ponašanja, ukazujem igračima da se moraju ponašati u skladu s time da ih prate milijuni i da su idoli nacije. A kažem, u današnje vrijeme interneta, već krivo plasirana riječ ili objava, iskreira problem koji se pretvori u nevolju“. S druge strane, reprezentativac Sofyan Amrabat iz Fiorentine, javno je rekao „Ne može izvući najbolje od ekipe jer je tvrdoglavi egoist. Kako može pozvati samo jednog od četiri nogometaša koji igraju u Ligi prvaka? Ne znam što pokušava napraviti, ali čovjek radi suprotno od onog što navijači žele. Da sam predsjednik nogometnog saveza, tražio bih od Halilhodžića da stavi ego po strani ili neka odmah ode. S njim je nemoguće raditi“.

Zdravko Mamić i Vahid Halilhodžić imali su osebujan odnos u vrijeme dok je Halilhodžić bio trener zagrebačkog Dinama. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Kada 23. studenoga 2022. na stadionu Al Bayt u Kataru Zlatko Dalić (55) i Vahid Halilhodžić (69) izvedu sastave Hrvatske i Maroka u prvoj utakmici skupine F na Svjetskom prvenstvu, obojici će se u bljesku sjećanja vratiti slika otprije 33 godine u Mostar jer su obojica bio dio Veleža. Vahid Halilhodžić bio je institucija Veleža i Mostara, moćni centarfor engleskog tipa kojeg su Mostarci doslovno nosili na rukama od stadiona do kuće kad su osvojili prvi trofej, Kup Maršala Tita 1981. godine. Nakon završetka igračke karijere u Francuskoj, u dresu PSG-a vratio se pod Bijeli brijeg kao sportski direktor.

Zlatko Dalić, nekoć talentirani junior Hajduka, u mostarski Velež došao je kao perspektivni mladi igrač na izdisaju Prve jugoslavenske lige, kada se liga urušavala kao i bivša država. Trener je bio stariji brat Salem Halilhodžić, a pristojni i marljivi, korisni veznjak Zlatko Dalić se brzo prometnuo u jednog od standardnih igrača. Kao starter odigrao je pedesetak utakmica u dresu Veleža, a posljednju u prosincu 1991. kada je rat razornom silinom već tutnjao po Hrvatskoj, a hrvatski klubovi istupili iz lige i Nogometnog saveza Jugoslavije. „Doveo ga je moj pokojni brat Salem. Dalić je bio pravo pojačanje, a ponašanjem i disciplinom primjer za druge u momčadi. Ono što je postigao s Hrvatskom i igrao finale Svjetskog prvenstva, to je pothvat nad pothvatima. Za zemlju s manje od četiri milijuna stanovnika igrati finale Svjetskog prvenstva u nogometu, mislim da se nijedan drugi sportski uspjeh ne može uspoređivati s time. Poslije takvog čudesnog pothvata što se još može samo? Osvojiti Svjetsko prvenstvo, novo čudo nad čudima“, koji cijeni Dalića ali nije siguran da bi hrvatska reprezentacija mogla ponoviti uspjeh iz Rusije.

Predvodio je Nantes do naslova prvaka 1983. godine i dvaput bio najbolji strijelac francuskog prvenstva, pa je i odlikovan ordenom Legije časti

„To je bio vrhunac jedne sjajne generacije, fenomenalan rezultat nakon kojeg su se neki vrhunski igrači oprostili, no ostali su oni koji su i Rusiji igrali glavne role: Modrić, Perišić, Brozović, pa moj Kovačić iz Dinama…. Nekima će to biti posljednje veliko natjecanje i sigurno će imati golemi motiv da se oproste u najvećem stilu. Nerealno je tražiti novo finale, puno se toga mora poklopiti kao i bilo kojoj drugoj moćnoj reprezentaciji, ali je neosporno da Hrvatska ima potencijal za odlične igre i rezultate u Kataru“.

Da bi Hrvatska ostvarila taj uspjeh, prvo mora pobijediti Maroko.„Sigurno ću Hrvatsku prostudirati do najsitnijeg detalja. U nogometu je uvijek sve moguće, ali slučajnosti na velikoj sceni kao što je Svjetsko prvenstvo su rijetkost. Sve treba pripremiti i izbrusiti do najsitnijih detalja, psihološki, taktički, fizički, proučiti sve zamke i onda se predstaviti u najboljem izdanju. Za nas skupina nije mogla biti teža, srebrni i brončani s posljednjeg Svjetskog prvenstva, a Kanada se plasirala i dokazala kao najbolja momčad Sjeverne i Srednje Amerike“, smatra Halilhodžić kojem je najveći reprezentativni uspjeh bio do sada onaj s Alžirom u Brazilu 2014. godine kada su u skupini izbacili Rusiju i Južnu Koreju, a sa svjetskim prvakom Njemačkom igrali produžetke u osmini finala. „U skupini s Belgijom vodili smo tada 1:0 do 72. minute i onda olako, na neiskustvo i naivnost primili dva pogotka. To su ti detalji o kojima pričam, to želim eliminirati iz svoje momčadi, da naivno ne primamo pogotke i gubimo utakmice. Napravit ćemo sve da Maroko bude u najoptimalnijem stanju u Kataru, pruži najviše što može i da svoje pogreške svedemo na minimum“.

Predsjednik japanskog saveza Kuniya Daini i tehnički direktor Masahiro Shimoda proglasili su 2015. Vahida Halilhodžića izbornikom Japana. Iako se plasirao na SP u Rusiji, smijenjen je dva mjeseca prije njegova početka. FOTO: The Yomiuri Shimbun via AP Images /GuliverImage

Davno je rekao o svojoj trenerskoj reputaciji koja ga prati kao nepopustljivog tiranina čvrste ruke, uoči dolaska na klupu Dinama 2010.: „Diktator? Nemojte me samo zvati diktatorom! To su ljudi koji ubijaju narod, ne daju mu slobodu, muče druge ljude. Meni je uvreda kad mi kažu da sam diktator. Svi mi možete napisati, komentirati, kritizirati, ali kad mi kažete da sam diktator, poludim.“ Halilhodžić je u Dinamu tada postavio nove standarde i postao najplaćeniji klupski trener u povijesti – potpisao je dvoipolgodišnji ugovor s godišnjom plaćom od 900.000 eura. Startao je odlično i raštimanu momčad uveo u Europa ligu.

Tadašnji neprikosnoveni gazda Dinama Zdravko Mamić ovako je objasnio razlaz s Halilhodžićem koji je u proljeće 2011. kulminirao otvorenim sukobom u svlačionici, na rubu fizičkog obračuna. “Braća Mamić su se pretvorila u batlere Vahida Halilhodžića. U tom periodu je bilo barem tisuću ručkova i večera i nikad se nije dogodilo da nije jedan od nas na ručku s njime, ili obojica. Vodili smo ga krojaču, frizeru, vodili smo ga svugdje, namještali mu satelitske antene i osobno, ja sam plaćao iz svog džepa domaćicu koja je brinula o redu i čistoći njegova stana. Pogledajte hvalospjeve koje je ovaj klub upućivao na adresu Halilhodžića. On nikad nije pohvalio niti jednog igrača ili člana uprave kluba. Bio je to one man show.“

‘Da sam predsjednik nogometnog saveza, tražio bih od Halilhodžića da ostavi ego po strani ili odmah ode. S njim je nemoguće raditi’

Vahid Halilhodžić imao je svoju verziju naprasnog raskida taman kad je trebao proslaviti dvostruku titulu uz obilježavanje stogodišnjice Dinama. „Imali smo uvjerljivu prednost od 20-ak bodova i kada je Zdravko saznao da ću izvesti rezerve protiv Intera iz Zaprešića, želio je ući u svlačionicu i reći nekoliko riječi. Nisam mu dozvolio, rekao sam mu da me pusti da radim svoj posao i došlo je do teških riječi. Taj verbalni sukob mogao je i puno gore završiti, a mene je povrijedio jer me ponizio pred igračima i rekao kako ekipa ne igra dobro. A imali smo tada 21 bod prednosti i osvojen Kup. Psovao je, spomenuo mi je i majku, a to ne opraštam.“

Halilhodžić je kasnije ipak ostao u odličnim odnosima i na stalnoj vezi sa Zoranom Mamićem, utješio se s bogatom otpremninom, a bio je na rubu povratka nakon odlaska Bjelice 2020., kada mu Zdravko Mamić više ne bi mogao banuti iz Međugorja u svlačionicu. Nije prihvatio, ostao je u Maroku kojeg je doveo do Svjetskog prvenstva u Kataru i uvertire s Hrvatskom.