Ljudski testisi sadrže mikroplastiku i nanoplastiku u tri puta većoj količini nego životinjski testisi i ljudske placente, pokazalo je novo istraživanje.

“Ova plastika je često nano-razmjera, obično je manja od pola mikrona u duljinu i možda oko 20 do 200 nanometara u širinu. Izgleda poput malih krhotina, sitnih slomljenih komadića vrlo, vrlo stare plastike“, rekao je za CNN toksikolog Matthew Campen, koautor studije objavljene 15. svibnja u časopisu Toxicological Sciences.

Takve male čestice mogu “napasti” pojedinačne stanice i tkiva u vitalnim organima, prekidajući stanične procese i potencijalno taložeći kemikalije koje ometaju endokrini sustav kao što su bisfenoli, ftalati, usporivači plamena, per- i polifluoroalkilne tvari ili PFAS i teški metali, stoji u studiji.

Endokrini disruptori ometaju ljudski reproduktivni sustav, što dovodi do genitalnih i reproduktivnih malformacija, kao i ženske neplodnosti te smanjenja broja spermija.

Broj spermija kod muškaraca u SAD-u i još nekim dijelovima svijeta, smanjio se za najmanje 50% u posljednjih 50 godina.

“Tek sad shvaćamo koliko je plastike u našim tijelima. Potrebna su nam brojan detaljan istraživanja na ovu temu kako bismo potvrdili ili opovrgli ulogu mikroplastike neplodnosti i malignim oboljenjima”, dodaje Campen, profesor farmaceutskih znanosti na Sveučilištu New Mexico u Albuquerqueu,.

Više mikroplastike kod mlađih muškaraca, nego kod starijih

Nova studija testirala je 23 očuvana testisa ljudi koji su u trenutku smrti bili u dobi od 16 do 88 godina, zatim je usporedila razine 12 različitih vrsta plastike u tim testisima s plastikom pronađenom u 47 testisa pasa.

“Razine krhotina mikroplastike u ljudskim testisima bile su tri puta veće od onih pronađenih u pasa, a psi jedu s poda”, rekao je Campen.

Polietilen, jedna od najčešće korištenih plastičnih masa u svijetu, bio je prevladavajući tip polimera u obje vrste, a slijedio ga je PVC, još jedna često korištena kemikalija koja može sadržavati kemijske aditive i teške metale ftalate, kadmij i olovo. Ftalati se koriste u proizvodnji kako bi plastika bila fleksibilnija i teže pucala.

Znanstvenici su očekivali da će biti više plastike u testisima starijih muškaraca, ali to nije bio slučaj.

“Čini se da u važnim reproduktivnim godinama za muškarce, a to je od 20 do 45 godina, postoje veće razine plastike, koje zatim počinju opadati nakon 55. godine. Ovo sugerira da ljudsko tijelo može eliminirati ovu plastiku, no i ukazuje na to da veće energetske potrebe mlađih muškaraca mogu uzrokovati taloženje više plastike u njihovim testisima”, objašnjava Campen.

“Dodajte tome činjenicu da se količina plastike kojoj smo izloženi udvostručuje svakih 10 do 15 godina… Što će se biti za 15 godina kada budemo izloženi dvostruko većoj količini ili za 30 godina kada budemo izloženi četiri puta većoj količini plastike? Sada moramo reagirat”, upozorava znanstvenik.

Znanstvenici su usporedili rezultate s razinama mikroplastike pronađenima u prethodnoj studiji, u kojoj su analizirane 62 ljudske placente, organu koji opskrbljuje kisikom i hranjivim tvarima fetus u maternici.

U posteljicama je pronađena mikroplastika u razinama od 6,5 do 790 mikrograma po gramu tkiva. “U testisima, razina plastike bila je tri puta veća nego što smo vidjeli u placenti”, rekao je Campen. “Ali morate uzeti u obzir da placenta živi samo oko osam mjeseci”, dodaje.

Kako smanjiti izloženost mikroplastici?

“Izbjegavajte hranu predviđenu i upakiranu za mikrovalne pećnice, uključujući mliječne formule za dojenčad. Ne stavljajte plastiku u perilicu posuđa jer toplina može uzrokovati ispiranje kemikalija”, savjetuje dr. Leonardo Trasande, direktor ekološke pedijatrije a NYU Langone Health u intervjuu za CNN.

“Pogledajte šifru za recikliranje na dnu proizvoda kako biste pronašli vrstu plastike i izbjegavajte plastiku s šifrom za recikliranje 3, koja obično sadrži ftalate i smanjite upotrebu jednokratne plastike”, završava Trasande.