Da nije bilo Nacionalova istraživanja, hrvatska javnost ne bi čula „molbu za oprost“, kao ni izraze „duboke tuge i srama“, koje je u ponedjeljak 22. svibnja u Velikoj dvorani Nadbiskupijskog ordinarijata u Rijeci na konferenciji za novinare izrekao riječki nadbiskup Mate Uzinić iskazujući – prvi put ovako otvoreno u povijesti Katoličke crkve u Hrvatskoj – kajanje Crkve zbog „zlostavljanja maloljetnih i punoljetnih osoba koje su pretrpjele od strane svećenika ili drugih osoba povezanih s Riječkom nadbiskupijom“. Istup riječkog nadbiskupa iznuđen je tekstovima Nacionala, a nije plod autentičnog govora savjesti – utoliko su kompromitirane čak i suze što ih nadbiskup Uzinić nije krio od kamera. Jer da nije bilo istraživanja tjednika koji čitate, ne bi bilo ni tih suza.

Implicitno je to priznao i sam nadbiskup Uzinić. Na pitanje Nacionalova novinara zašto ova dramatična priznanja nije objavio ranije – jer za sve te optužbe zna dulje od dvije godine – nego o njima progovara tek nakon što je Nacional počeo objavljivati rezultate svojih istraživanja, Uzinić je odgovorio: „Opravdano je pitanje zašto ja nisam izašao s tim.“ „Međutim“, nastavio je, „znate kako je to: ja sam se bavio slučajevima, pokušavao sam ih rješavati, ali nisam smatrao da mi je u tom trenutku to primarna zadaća. Smatrao sam da je puno važnije napraviti kvalitetno procese, ali i govorio sam o tome da bi trebalo objaviti.“

Konkretno, objasnio je Uzinić, za slučaj Milana Špehara, „koji je doista šokantan“, odmah po dolasku u Riječku nadbiskupiju, čim se upoznao s detaljima, „poslao sam zamolbu apostolskom nunciju i zamolio ga da se raspita o problematičnim trenucima koje ja primjećujem u tom slučaju, a koje sam dao naslutiti jer sam slučaj poslao državnom odvjetništvu na ponovno razmatranje jer prijava protiv osumnjičenog nije bila u opsegu u kojem se sve stvarno događalo.“

Uzinić tvrdi da je „između ostalih stvari“ koje je pitao nuncija „bilo i pitanje priopćenja u javnosti“. „Bio sam svjestan da se za taj slučaj već zna. I ja sam čuo te glasine. Smatrao sam da bi bilo dobro da mi prvi izađemo, a ne da se dogodi kako se dogodilo – da ste vi trebali izići s tim slučajem i da sad mi, iako je moja nakana bila izaći s tim slučajem, da mi ipak reagiramo na ono što ste vi napravili“, kazao je Uzinić odgovarajući na pitanje novinara Nacionala. Nastavio je: „Kongregacija je odgovorila da to ovisi o meni, ali da treba ponovno paziti na dobar glas i zaštitu ljudi koji su u sve to uključeni. Zbog tog razloga ja se nisam usudio do sada krenuti s tim. Zapravo, vi ste mi pomogli da se i na ovaj način suočim s tim problemom“, kazao je nadbiskup.

Mate Uzinić, dakle, osobno je odgovoran za to što javnost nije ranije izvijestio o svećeničkome seksualnom zlostavljanju maloljetnika u Riječkoj nadbiskupiji, od kojih su neki slučajevi dramatični. Prepreke nije bilo: Kongregacija za nauk vjere, premda mu je sugerirala kako „treba ponovno paziti na dobar glas i zaštitu ljudi koji su u sve to uključeni“, također je rekla kako objavljivanje ovisi o samom nadbiskupu. Nije, također, postojala ni službena crkvena zabrana objavljivanja takvih slučajeva, koja je službeno postojala – čak do 2019. godine! Otkrio je to sam nadbiskup Uzinić: tek u apostolskome pismu „Vos est lux mundi“ iz 2019. papa Franjo je promijenio crkveno zakonodavstvo i ukinuo zabranu žrtvama da govore o patnji koju su proživjele! Krajem te godine, dodao je Uzinić, papa Franjo jednom je izjavom „povukao svaki oblik tajnosti za zlostavljanje maloljetnika“, dopustivši da takvi slučajevi mogu biti javni.

Nadbiskup Uzinić, međutim, odlučio je da će i dalje ostati tajni, sve dok Nacional u utorak 16. svibnja nije objavio tekst o dramatičnome pismu oca zlostavljanog mladića M.L. te dok u petak 26. svibnja Riječkoj nadbiskupiji nije poslao devetnaest preciznih pitanja, s imenima i prezimenima osumnjičenih svećenika, o tome jesu li optužbe protiv tih ljudi opravdane. Tek, dakle, nakon što su ta pitanja u petak 19. svibnja u 8:45 stigla u Riječku nadbiskupiju, nadbiskup Uzinić odlučio je javno progovoriti, ali poziv za konferenciju za novinare stigao je, međutim, tek u nedjelju 21. svibnja u 19:35, pa je očito kako je bila riječ o kontroli štete. Nadbiskup je odlučio preduhitriti Nacional te istupiti prije nego što objavi svoja saznanja. Za hrvatsku je javnost to, dakako, itekako korisno, ali krnji osobnu vjerodostojnost nadbiskupa Uzinića, usprkos činjenici da izjavu poput njegove dosad nije izgovorio nijedan velikodostojnik Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Na konferenciji za novinare u Rijeci bilo je iznenađujuće malo novinara, s obzirom na to da je svećeničko seksualno zlostavljanje vjernika, naročito maloljetnika, jedna od velikih društvenih trauma današnjice u cijeloj Katoličkoj crkvi, ali i u hrvatskome društvu. Zanimljivo je, pritom, da se šest slučajeva zlostavljanja maloljetnika u Riječkoj nadbiskupiji, koje je priznao nadbiskup Uzinić, gotovo točno poklapa s procjenom iznesenom u poznatome američkom filmu „Spotlight“ iz 2015. godine, o razotkrivanju svećeničkog zlostavljanja u Bostonskoj nadbiskupiji od sedamdesetih godina prošlog stoljeća naovamo. U tom je filmu iznesena stručna procjena kako se može smatrati da oko šest posto svećenika počini takve zločine. U Riječkoj nadbiskupiji, prema podacima koje je iznio Uzinić, djeluje 95 svećenika; brojka od šest počinitelja poklapa se s procjenom od šest posto. A ako je tako, nameće se ključno pitanje: koliko je takvih slučajeva u cijeloj Hrvatskoj? Zašto šute drugi biskupi? Mate Uzinić stupio je pred kamere, pa bilo to i iznuđeno istraživanjima Nacionala – ali kada će istupiti ostali? Pitanje je, dakle, postoji li u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj sustavno zataškavanje i prešućivanje seksualnih zločina koje počine svećenici nad nemoćnima, naročito maloljetnicima. Na to pitanje, koje mu je u ponedjeljak u Rijeci postavio novinar Nacionala, nadbiskup Uzinić odgovorio je ovako: „Nemam pravo to tvrditi. Smatram da bi Crkva sama trebala utvrditi pravo stanje stvari, a to sam i rekao na kraju posljednjeg zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije (HBK). HBK, odnosno njezino Povjerenstvo za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba HBK, ne zna pravo stanje stvari. Ne bih se usudio reći da se zataškava, ali da se s tim ne želi izlaziti u javnost, i da je to pitanje koje je dosta problematično – to bih mogao potvrditi.” Dodao je: „Ali tako vam je i s drugima: nitko baš ne voli svoje prljavo rublje iznositi van i pokazivati. A ovo je ne samo prljavo rublje – ovo je puno teže od toga.“