Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je neke od glavnih točaka gospodarskog plana idućeg saziva Komisije u kojem bi važnu ulogu mogla imati i Hrvatska preko svojih morskih luka

Predsjednica Europske komisije i kandidatkinja Europske pučke stranke za novi mandat na čelu EK-a Ursula von der Leyen prilikom nedavnog gostovanja u Splitu u razgovorima s čelnim ljudima države i HDZ-a otkrila je neke od temelja gospodarskih planova buduće Komisije koja bi trebala voditi Europsku uniju u idućih pet godina.

Naime, kako B&B doznaje od izvora iz HDZ-a koji su upoznati s detaljima sastanka Ursule von der Leyen i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, šefica Europske komisije je najavila jačanje europskog gospodarstva, prije svega u odnosu na Kinu i kineske proizvode koji su preplavili europsko tržište te čine nelojalnu konkurenciju europskim tvrtkama. Isto tako, Ursula von der Leyen je najavila veliku akciju Europske komisije kojoj bi cilj bio povratak velikih europskih tvrtki na svoj matični kontinent, odnosno Komisija planira poreznim i drugim olakšicama privući tvrtke da svoja središta vrate u države Europske unije. Time bi se, smatraju u Europskoj komisiji, ojačala europska ekonomija te bi se poslala poruka Kini s kojom se već duže vrijeme vodi trgovinski rat.

Ulogu u jačanju europskog gospodarstva mogla bi imati i Hrvatska, pa nije ni čudno da je Ursula von der Leyen ove komentare izrekla upravo u Splitu. Naime, nakon početnog ignoriranja, Hrvatska je zauzela važne pozicije na europskim transportnim koridorima preko kojih bi se europska roba mogla izvoziti prema svjetskim tržištima na kojima bi konkurirala robi iz Kine i ostalih azijskih zemalja. To se između ostalog odnosi i na europsku automobilsku industriju koja prolazi kroz tešku fazu prilagodbe na električna vozila, na čijem tržištu prevladavaju vozila proizvedena u Kini. Stoga ne treba čuditi da je Ursula von der Leyen u Splitu najavila ono što je početkom ovog mjeseca rekla i kineskom predsjedniku Xi Jinpingu prilikom njegova posjeta Parizu.

Hrvatska je zauzela važne pozicije na transportnim koridorima kojima bi se europska roba mogla izvoziti

Tom su prigodom francuski predsjednik Emmanuel Macron i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen zatražili od Kine da osigura uravnoteženiju trgovinu, ali su i upozorili da žele da Kina iskoristi svoj utjecaj na Rusiju kako bi okončala svoj rat u Ukrajini, ističući pritom da Europska unija neće posustati u svojoj podršci Kijevu. Kina je ojačala trgovinske i vojne veze s Rusijom posljednjih godina kad su SAD i njegovi saveznici nametnuli sankcije objema zemljama, posebno Moskvi zbog njezine invazije na Ukrajinu 2022. Kinesko-ruska trgovina dosegla je rekord od 240,1 milijardu dolara u 2023., što je 26,3 posto više u odnosu na godinu ranije, pokazuju podaci kineske carine. Kineske isporuke Rusiji skočile su 46,9 posto u 2023., dok je uvoz iz Rusije porastao 13 posto. Zapadne sile posebno su zabrinute da bi Peking mogao dostavljati oružje Moskvi i zaobilaziti postojeće sankcije na materijale koji se mogu koristiti i u civilne i u vojne svrhe.

“Računamo da će Kina iskoristiti sav svoj utjecaj na Rusiju kako bi okončala ruski agresorski rat protiv Ukrajine”, rekla je Von der Leyen novinarima nakon trilateralnog sastanka u Elizejskoj palači u Parizu. Čelnici EU-a najavili su i da se trenutno raspravlja o mogućim sankcijama protiv nekih kineskih tvrtki, a ozbiljnu namjeru europskih institucija potvrđuje i informacija s kraja travnja da su istražitelji EU-a upali u nizozemski i poljski ured Nuctecha, proizvođača sigurnosnih skenera, u slučaju koji se odnosi na jedan od najdužih europskih sukoba s Kinom – izdašne državne subvencije koje pomažu kineskim tvrtkama da potkopaju europske konkurente. Nuctechom je nekoć upravljao Hu Haifeng, sin prethodnika predsjednika Xi Jinpinga, Hu Jintaoa. Reakcija Kine bila je očekivano burna te su iz Pekinga poručili da racija “naglašava daljnje pogoršanje poslovnog okruženja u EU-u i šalje izuzetno negativan signal svim stranim tvrtkama”.

Godinama je Bruxelles zauzimao meki stav u trgovinskim odnosima s Pekingom, tražeći dijalog o državnim subvencijama i prekapacitiranosti u sektorima kao što su čelik, aluminij i zelena tehnologija, umjesto da izabere izravnu konfrontaciju i trgovački rat. Politico tako piše da su sada rukavice skinute, a politički konsenzus da Europa mora zaštititi ključne tehnologije raste. Sve je počelo još u listopadu, kada je EU pokrenuo istragu kineske državne potpore električnim vozilima. Bruxelles je sada nastavio s istragama o vjetroturbinama i bolničkoj opremi kako bi “rebalansirao partnerstvo između EU-a i Kine”.

S druge strane, formalan početak istrage o državnim subvencijama u automobilskoj industriji u Kini Ursula von der Leyen je najavila još sredinom rujna prošle godine, i od tada do danas ništa se još konkretno nije dogodilo. Dakako, ako ne računamo salvu primjedbi, komentara i ljutitih opaski s jedne ili druge strane, jer ni pola godine kasnije strasti se ne stišavaju. I jedni i drugi slute daljnju eskalaciju odnosa, jer europski dužnosnici inspiraciju dijelom crpe i iz recentnih poteza Bijele kuće koja nastavlja s praksom ograničavanja uvoza i uvođenja kojekakvih nameta na (jeftine) proizvode iz Kine. Kineski predstavnici, bilo da je riječ o državnim dužnosnicima, ili pak predstavnicima industrije, za to vrijeme opetovano prozivaju Europsku komisiju, braneći domaće igrače koji ozbiljno narušavaju pozicije europske automobilske industrije. Zato se u najmanju ruku ironičnima mogu nazvati tvrdnje Pekinga kojima je istraga Europske komisije karakterizirana kao protekcionizam kako bi se eliminirala konkurencija iz Kine, suprotno načelima slobodnog tržišta.

“Volimo fer natjecanje. Ne sviđa nam se kada Kina preplavi tržište masovno subvencioniranim e-automobilima. To je ono protiv čega se borimo. Konkurencija da, damping ne. To mora biti naš moto”, rekla je Ursula von der Leyen, što pokazuje da je EU spreman na novi smjer jer je veći dio desetljeća Europska komisija sastavljala jači arsenal trgovinskih obrana, no veliko je pitanje uvijek bilo je li ih Bruxelles spreman upotrijebiti ili je prvenstveno bio samo sredstvo odvraćanja. To uključuje i instrument međunarodne nabave – korišten prvi put u slučaju medicinske tehnologije – koji podrazumijeva poduzimanje mjera protiv Kine ako izbaci europske tvrtke iz javnih natječaja.

Međutim, novi europski smjer nosi prednosti i opasnosti. S jedne strane, snažniji stav EU-a prema Kini je maslinova grančica za saveznike u SAD-u, koji su često bili razočarani europskim blagim pristupom. Ali to također znači da Europa mora biti spremna za protunapad iz Pekinga i burno razdoblje trgovinskog sukoba. SAD definitivno pozorno prati novi plan igre EU-a.

Istrage o subvencijama nisu jedini znak čvrste odlučnosti Bruxellesa da se izravnije uhvati u koštac s Pekingom. Također postoji sve veći pritisak unutar EU-a da postavi realističniji izazov velikim kineskim projektima ulaganja u infrastrukturu. U sektoru odjeće Bruxelles se također priprema za suočavanje s tržišnim utjecajima kineske aplikacije Shein. Stoga je i zanimljivo da se za vrijeme Xijeva posjeta Francuskoj razgovaralo i o novim poslovnim sporazumima, među ostalim i na planovima da kineske tvrtke dobiju poslove u francuskoj zrakoplovnoj kompaniji Airbus. Iako su odnosi zaoštreni, ostaje činjenica da je Europskoj uniji Kina jedan od najvećih trgovinskih partnera, a i Kini je EU jedan od najvećih trgovinskih partnera. Europa uvozi znatno više iz Kine nego što izvozi u Kinu pa se iz Bruxellesa često može čuti prigovor da Kina ne nudi fer pristup svom tržištu. Zanimljivo je i da je Xi svoje putovanje po Europi završio u Mađarskoj, zemlji koja je najčešće u prijeporu s Bruxellesom.

Prema kineskom ministarstvu vanjskih poslova, proteklih godina se produbilo „međusobno političko povjerenje” dviju zemalja. Taj posjet ima skrivenu poruku pogotovo ako se zna da je skupina eurozastupnika pozvala Europsku komisiju da obustavi financiranje Mađarskoj dok vlada Viktora Orbána povećava porezne namete europskim tvrtkama pritišćući ih da prodaju imovinu i povuku se iz Mađarske. “Ne može EU davati milijarde vladi koja koristi nezakonite metode za maltretiranje europskih tvrtki”, poručio je zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu Daniel Freund. Upozorenje europskih zastupnika dolazi u trenutku kada šefica Europske komisije u Splitu najavljuje upravo suprotno, odnosno pokušava u Europu vratiti “izbjegle” tvrtke. Za to vrijeme Orbán se obračunava s europskim tvrtkama i diže im poreze.

Orbánov je cilj istjerati tvrtke europskih investitora iz tzv. strateških sektora. Mađarska vlada godinama nameće dodatne poreze i ograničenja stranim tvrtkama u građevinarstvu, komunikacijama i transportu, u maloprodaji i financijskom sektoru, piše njemački Der Spiegel. Cilj je jačati pritisak na vlasnike kako bi ih se nagnalo da prodaju tvrtku mađarskim poduzetnicima, često miljenicima Orbánova režima.

Njemačke kompanije prosvjedovale su protiv diskriminatornih mjera mađarskih vlasti još prošle godine, a u međuvremenu pritisak je pojačan. Nakon što je Orbán povećao poreze na telekomunikacije, britanski Vodafone prodao je svoju mobilnu mrežu konzorciju okupljenu oko mađarske kompanije 4iG. Mađarska podružnica velikog proizvođača građevinskog materijala Heidelberg Materials u gubicima je zbog uvođenja dodatnih poreza na CO2 i naknada za rudarstvo. Njemačka tvrtka Avialliance koja upravlja zračnom lukom Budimpešta ne može dobiti bitne dozvole, pa Nijemci sada pregovaraju o prodaji. Njemačke investicije u Mađarskoj iznosile su 2019. godine 22 milijarde eura, što je bilo više od četvrtine ukupnih stranih ulaganja. No za trećinu su pale u samo tri godine otkako je Orbán pojačao pritisak na strane tvrtke. U međuvremenu je Mađarska htjela uvesti novi antimonopolski zakon koji bi omogućio nacionalizaciju ”tvrtki od strateškog značenja” ili prisilnu promjenu njihove uprave. Ali kad su se usprotivile gospodarske komore osam najvećih trgovinskih partnera, uključujući one iz SAD-a, Njemačke i Francuske, Orbán se povukao. Međutim, uz kinesku podršku, Orbán je u međuvremenu ojačao pa bi sada mogao imati ključnu ulogu u dodatnom slabljenju europske pozicije u neospornom trgovačkom sukobu s Kinom.