Blagdan Velike Gospe donio je veliko razočaranje za naš klupski nogomet, porazi od klubova realno nižeg rejtinga, koji dolaze iz država nižeg nogometnog rejtinga još su jedna potvrda da stvari ne idu u dobrom smjeru – cijela je godina za hrvatski nogomet toliko loša da se zaista ne bismo trebali skrivati iza realno mogućeg prolaska Dinama u Ligu prvaka, eventualnog ulaska Rijeke u Konferencijsku ligu ili još gore, iza pokušaja života na staroj slavi i činjenicama da je Hrvatska bila druga odnosno treća na zadnja dva svjetska prvenstva.

Tri su hrvatska kluba, dakle, ispali iz europskih natjecanja, švedski, slovački i azerbajdžanski predstavnik bili su bolji od Rijeke, Hajduka i Osijeka i ta je činjenica samo nastavak užasne godine na svim razinama a sve što se ove godine događalo, što ćemo nabrojati, razlog je da se nešto pokuša napraviti, promijeniti, jer stvari definitivno ne idu na dobro.

Hrvatska reprezentacija je na Euru ispala u skupini, ne treba se izvlačiti na neke alibije, bez pobjede nad minornom Albanijom i raspalom Italijom vidjeli smo reprezentaciju u padu koja ima ozbiljnih problema s kvalitetom igrača, ne samo aktualnih nego i one u perspektivi, na određenim pozicijama.

U-21 selekcija je upravo nedavno promijenila izbornika, novi postao Ivica Olić nakon što je zbog loših rezultata smijenjen Dragan Skočić. Prošle godine na U-21 Euru Hrvatska je ispala u skupini nakon samo jednog osvojenog boda a u novim kvalifikacijama mladi Hrvati su trenutno treći.

Dvije godine mlađa selekcija pod vodstvom Siniše Oreščanina kroz zadnju kvalifikacijsku rundu odigranu u ožujku u Varaždinu pored Njemačke, Turske i Rumunjske nije uspjela osigurati put na Euro a zabrinjavajući su i porazi od Grčke i Saudijske Arabije u prijateljskim utakmicama tijekom veljače.

Od U-17 reprezentacije pod vodstvom Marijana Budimira očekivalo se puno na Euru odigranom u svibnju na Cipru, međutim u skupini s Austrijom, Danskom i Walesom mladi Hrvati upisali su tek tri remija i ispali već u skupini.

Sve ovo navedeno, svi ovi rezultati se mogu ovako ili onako opravdati, naći poneki alibi, međutim previše je toga da bi se odmahnulo rukom i reklo – to je splet okolnosti, sljedećih godina bit će bolje. Previše je pokazatelja da nas sve veći dio Europe, na svakom planu, dostiže i prestiže a tko god se tješi pričama tipa „imamo mi Luku Modrića i broncu iz Katra 2022“ će vrlo skoro doživjeti sudar s realnošću. Negdje smo zapeli, odgovorni moraju naći odgovore.