Bivši plaćenik Wagnera podijelio je svoje jezive priče. Saša, koje mu nije pravo ime, borio se u višemjesečnoj bitci za Bahmut, a za Euronews je ispričao da je grupa Wagner tamo bila kao druga linija, iza regularnih ruskih trupa. Njih je Saša opisao kao ‘ročnike koji su bili jedva punoljetni’, a Wagner je, zbog njihovog nedostatka discipline i volje za borbom, osiguravao da se neće povući ili pobjeći.

“Ti ruski ročnici nisu motivirani, slabi su, pokupili su ih s ulica i rekli da idu u rat. Ako njihov zapovjednik pogine, jako se brzo predaju”, ispričao je Saša, koji nije želio otkriti je li korišteno nasilje kako bi se obračunavalo s neposlušnim trupama. No, izvješće Euronewsa pokazalo je da je Moskva rasporedila čečenske lojaliste da discipliniraju, pa čak i pogube vojnike protivnike.

Saša, koji je nedavno završio šestomjesečni ugovor s Wagner grupom, kaže da se neće vratiti u Ukrajinu – osim ako bude prisiljen. “Iskreno, nemam želju vratiti se. Jednostavno se više ne želim boriti”, poručio je i dodao da se ‘razočarao’ krvoprolićem. “Ovo je bratski rat. Ovo je najgori rat koji može postojati. Mi, Rusi i Ukrajinci, govorimo istim jezikom. Mislimo na isti način, ponašamo se na isti način. Ubijamo istomišljenike”, istaknuo je.

Njegova jedinica ponekad bi slučajno završila u ukrajinskim rovovima, a često ni ne bi shvatila da se nalazi u ‘neprijateljskom taboru’, tvrdi Saša. “Jedina razlika je što nas oni vide kao agresore jer smo na njihovom teritoriju. Možda je to istina, ali ne želim ulaziti u tu nijansu”, dodao je.

“Nakon što sam bio na prvoj crti, mogu reći da nam svi lažu”, rekao je i dodao da je zbog toga prestao gledati vijesti. Saša je ukazao na ogromnu prijevaru oko izglednog poraza Rusije tijekom ranih faza invazije, tvrdeći da je Wager vratio ‘stvari s ruba provalije’. Izbjegavajući novačenje nekoliko mjeseci, Saša je rekao da je ‘slučajno naišao na Wagner’.

Činilo se da nerado odgovara zašto se pridružio plaćeničkoj skupini. “Prije rata imao sam lojalnije i domoljubnije poglede”, rekao je, aludirajući na ljubav prema domovini kao ono što ga je motiviralo da se prijavi, iako je ‘pristojna’ plaća svakako pomogla. “Mislio sam da je sve što Rusija radi ispravno. Sada su se moja mišljenja promijenila”, poručio je.

Ovaj je plaćenik odlikovan za ‘hrabrost’ u Bahmutu, gdje je služio kao ‘jurišni vojnik’, s posebnom vještinom uočavanja artiljerije, zahvaljujući svom talentu za matematiku. Kaže i da je bio naoružan AK 74, bacačima granata i nagaznim minama, te da nema pojma koliko je ljudi ubio u borbi. “Kakav je smisao pokušaja brojanja?”, pita.

Grupu Wagner, koja nema činove kao ruska vojska, usporedio je s dobro uređenim bratstvom elitnih trupa – u oštroj suprotnosti s razularenim redovnim vojnicima. “Jedni druge zovemo braćom, nije važno koliko smo dugo u grupi. Jednog dana ću ja spasiti njegov život, drugog dana će on spasiti moj. Mogu vam reći da nas se Ministarstvo obrane jako boji. Većina Wagnerovih boraca otišla je u rat umrijeti, a ne boriti se. Bio sam 70% siguran da se neću vratiti”, istaknuo je.

Saša je dodao da je uvijek nosio tri granate – dvije za ‘neprijatelja’ i jednu u slučaju da mora počiniti samoubojstvo jer nije želio postati ratni zarobljenik. U Wagneru je mješavina prekaljenih veterana i kriminalaca, a ovaj nekadašnji plaćenik kaže da su njegovi kolege borci pomogli u slamanju prošlih ‘državnih udara’ u Siriji i pobuna koje su agitirale SAD u Bjelorusiji i Kazahstanu. Saša je vjerovao da je miješanje Washingtona razlog zašto je Moskva morala napasti svog zapadnog susjeda.

Tijekom svog boravka u Bahmutu, Saša je rekao da mu je bilo ‘jako žao’ civila. “Kad bismo stigli prljavi, svi obučeni u uniforme, Ukrajinci bi nas se previše bojali da izađu iz svojih domova. Kijev im je govorio da ako odu u Rusiju, da će ih ustrijeliti”, dodao je.

Mjesecima je trajala žestoka borba između ruskih i ukrajinskih snaga u Bahmutu, a grad je pretvoren u prah. Ovaj grad rudnika soli prije rata imao je 71 tisuću stanovnika. Sada – jedva 500 – jer su svi osim nekolicine pobjegli pred napadom.

Wagnerove snage su bivši zapovjednici optužili za silovanje i ubijanje civila, uključujući djecu od pet godina. Ipak, Saša se protivi ovoj tvrdnji, ističući da su svi borci ugovorno vezani strogim pravilima, koja zabranjuju pljačku (osim trofeja mrtvih boraca), silovanje, drogu, pa čak i alkohol. “Nismo predstavljali nikakvu prijetnju”, tvrdi za Euronews.

Saša, i sam veliki obožavatelj Vladimira Putina, opisao je sliku konfuzije oko Wagnerove neuspjele pobune u lipnju, iako se već vratio kući kad se to dogodilo. Kazao je da su mu kolege rekli da su mnogi zapovjednici, želeći ostati lojalni ruskom predsjedniku, odbili zapovijedi da marširaju na Rostov na Donu, rusko uporište u blizini ukrajinske granice, gdje je Wagner zauzeo vojnu bazu.

Analizirajući sukob između šefa Wagnera Jevgenija Prigožina i ruske vojske koju podržava Putin – s regularnim trupama koje navodno napadaju plaćeničke baze – Saša je bio odsječen. “Jednostavno ću reći: ne sviđa mi se ministar obrane Sergej Šojgu“, poručio je.

Prije Wagnerove pobune 23. lipnja, koja je dovela do marša na Moskvu, napetosti su eskalirale između Prigožina i ruskog obrambenog establišmenta, pri čemu je šef plaćenika otvoreno napadao njihovu kampanju. Nakon što se suočio sa ‘stvarno dobrim’ ukrajinskim topništvom, Saša je osjetio zahvalnost što se vratio kući u jednom komadu. “Jako dobro spavam noću. Nemam noćne more. Vratio sam se sa svim svojim udovima. Nikad nisam bio ranjen. Imao sam dosta sreće u usporedbi s drugima. Nakon onoga što sam prošao, stvari se mijenjaju i imate drugačije prioritete u životu, poput obitelji. Imam braću… roditelje i ženu koju volim. To je i razlog zašto se više ne želim boriti. Ne želim sve riskirati i drugi put”, zaključio je za Euronews.