Splićanka Palma Čargo prva je hrvatska windsurferica koja će nastupiti na Olimpijskim igrama, surfat će se u Marseilleu, a za Tempo tvrdi da je osvajanje medalje sasvim realna mogućnost

Na predstojećim Olimpijskim igrama u Parizu, točnije u Marseilleu, gdje će se održavati jedriličarska natjecanja, olimpijsku premijeru će imati nova klasa jedrenja na dasci pod nazivom iQFOiL. Varijanta je to jedrenja na dasci koja je u odnosu na dosadašnju klasičnu službenog naziva RS:X brža i atraktivnija. Hrvatska će prvi put u windsurfingu imati svoju predstavnicu na Olimpijskim igrama, a to je Palma Čargo (23).

Splićanka Palma Čargo, članica JK Labud, nastup na Olimpijskim igrama osigurala je 14. mjestom na Svjetskom prvenstvu održanom u kolovozu prošle godine u nizozemskom Haagu. To 14. mjesto nije loš rezultat, ali Palma Čargo zapravo vrijedi više – 2021. godinu završila je na drugom mjestu, sljedeću na trećem mjestu svjetske ljestvice, na Mediteranskim igrama u Alžiru 2022. osvojila je treće mjesto, a na kraju te godine bila je i šesta na Europskom prvenstvu.

TEMPO: Po čemu se klasa iQFOiL razlikuje od dosadašnjeg klasičnog jedrenja na dasci?

Samo je jedna, ali značajna razlika, daske sada imaju taj „foil“, podvodno krilo zahvaljujući kojemu se dobiva dojam lebdenja iznad mora. Jedrenje na dasci time napreduje, dobili smo na brzini i performansama. Puno su se povećale brzine na ovoj novoj tehnologiji u odnosu na staru varijantu, doduše možda čak ne toliko u apsolutnom smislu, koliko u prosjecima. Koliko bi to bilo u brojkama? Pedesetak kilometara na sat ili malo preko toga, a kod muškaraca 60 km/h i više. Jako brzo, svakako.

‘Treba snage da se izdrži cijeli tjedan jer naše regate traju pet do šest dana. Plov traje oko 15 minuta pa ih onda napravimo pet ili šest dnevno’

TEMPO: Za takve brzine sigurno je potrebna velika mišićna snaga i izdržljivost, vama je sigurno pomoglo što ste se u mlađim danima šest godina bavili gimnastikom.

Gimnastika je sjajan bazični sport, uživala sam trenirajući tih šest godina. Iz današnje perspektive vidim da mi je gimnastika dala snagu, motoriku i fleksibilnost, sposobnosti koje su mi sada u jedrenju na dasci jako potrebne. U svom klubu Labud imam kondicijskog trenera Velimira Velimirovića s kojim radim već duže vrijeme, puno se u treninzima fokusiramo na snagu i izdržljivost jer je naš sport takav da trebate imati puno snage, ali i sposobnosti da izdržite prvo cijeli dan, a onda i cijeli tjedan jer naše regate traju od pet do šest dana. Jedan plov traje obično oko 15 minuta pa ih onda napravimo pet ili šest u jednom danu, to sve traži jaku fizičku pripremu.

TEMPO: U kolovozu prošle godine upoznali ste se s regatnim poljem koje vas čeka na Olimpijskim igrama, na test-eventu u Marseilleu bili ste osmi. Kakvi su vaši dojmovi, kakve uvjete očekujete za vrijeme Igara?

To je Mediteran pa su vremenske prilike i uvjeti na moru slični kao kod nas doma. Očekujemo puno sunca i maestral, često zapuše taj njihov mistral koji je dosta jak, što meni odgovara. Međutim, morat ćemo se prilagoditi na grad, prvenstveno na gužve koje nas tamo čekaju, a i koliko čujemo Marseille baš nije siguran grad.

‘Pet ili šest dana možete vrhunski jedriti, a onda zadnjeg dana napraviti neke greškice i završiti deseti – i obratno, s 10. mjesta možete do zlata’

TEMPO: Plasman na Olimpijske igre osigurali ste još u kolovozu prošle godine, je li vam to utjecalo na daljnji raspored priprema i natjecanja, koliko vam je to olakšalo cijeli proces?

Da, puno mi je značilo to što sam već na prvoj mogućoj normi ostvarila plasman na Igre, to mi je bio najvažniji cilj i bilo mi je vrlo važno što sam sama sebi dokazala da mogu napraviti to što zacrtam. Sad se do Igara mogu mirno fokusirati na treninge, tražiti još bolju opremu i još pokušati popraviti neke tehničke stvari u kojima mogu biti bolja.

TEMPO: Na Svjetskom prvenstvu u Lanzaroteu početkom veljače nakon desetog plova bili ste na četvrtom mjestu, da biste do kraja pali na 24. mjesto. Što se dogodilo?

Razboljela sam se, mislila sam da mogu izdržati i nisam htjela odustati, ali podlegla sam tim naporima i više nisam mogla držati tu razinu. Nakon prva tri dana bila sam među prve tri i onda je krenulo nizbrdo, ali to su stvari na koje ne možete utjecati i nemam razloga za brigu.

TEMPO: U potrazi za idealnim vjetrom za treninge vjerojatno morate često putovati na pripreme izvan Hrvatske. Kakav vam je plan priprema do Olimpijskih igara?

Otok Lanzarote u Španjolskoj mi je baza još od kraja studenoga prošle godine, nakon Svjetskog prvenstva sredinom veljače na kratko smo se prebacili u Cadiz, a od kraja veljače smo na Palma de Mallorci, gdje ću ostati do početka travnja. U tom periodu tamo ćemo imati i Svjetski kup, a zatim idemo u francuski Hyeres, u kojem će se održati zadnje kvalifikacije za Igre, ali meni je važno da će naša klasa tamo dobiti olimpijsku opremu. Dobit ćemo par setova dasaka i jedara i priliku sve to isprobati i onda izabrati s kojom ćemo opremom jedriti na Igrama. Radi se o milimetarskim razlikama u toj opremi, doslovno finesama. Međutim, to su stvari koje mi itekako osjećamo, zato provodimo sate i sate na moru tražeći što nam od opreme najviše odgovara. Nakon Hyeresa ćemo još ići na zadnje pripreme u Marseille, naravno između svega toga će biti prilike u kraćim periodima otići kući.

Palma Čargo karijeru je počela jedrenjem u klasi optimist, a onda ju je trener Marin Siriščević upoznao s daskom te je postala windsurferica. FOTO: Privatna arhiva

TEMPO: Koliko tijekom godine trenirate kod kuće, u Splitu?

Treniram i u Splitu, ali sam većinu godine ipak na putu, zadnje dvije ili tri godine više sam od šest mjeseci godišnje na putu. U Splitu imam odlične klupske juniore s kojima dobro treniram, volim i njima posvetiti dio pažnje, pomoći im u napredovanju. Voljela bih da mogu više trenirati doma, ali stalno odlazim na regate u inozemstvo i ne stignem previše boraviti u Splitu.

TEMPO: Upisali ste Pomorski fakultet, koliko se pored toliko obaveza stignete posvetiti učenju?

Upisala sam ga u rujnu prošle godine, ali ne znam kako ću ove godine ispratiti sve fakultetske obaveze, nadam se da ću se nakon Olimpijskih igara više tome posvetiti. Raspored mi je prekrcan obavezama i uz najbolju volju trenutno ne stignem naći dovoljno vremena za fakultet.

TEMPO: Često ste se u medijima požalili na ponašanje pojedinaca na moru, posebno tijekom ljetnih mjeseci kada je morski promet prilično gust.

Često je opasno, puno ljudi koji upravljaju bilo kojom vrstom plovila nemaju osnovnu kulturu ponašanja na moru. Često se događa da nas ometaju tijekom treninga, vide da jedrimo oko bova i onda im je to zanimljivo, previše nam se približavaju, ulaze nam u putanju i misle da se mi njima trebamo micati a ne oni, motorna plovila, nama. Neki ne razumiju ništa, neki misle da su zabavni, ima svega.

‘Treniram i u Splitu, ali sam većinu godine ipak na putu, posljednje dvije ili tri godine više od šest mjeseci sam na putu. Ne stignem više boraviti u Splitu’

TEMPO: Kakva očekivanja imate od Olimpijskih igara, je li finalni plov glavni cilj ili želite i nešto više?

Moj cilj je medalja, to je realna mogućnost i dat ću sve od sebe da to i ostvarim. Naravno, neće biti lako, posebno stoga što je jedrenje na dasci specifično po načinu bodovanja koji je pomalo nepošten. Jedri se pet ili šest dana, a u finale zadnjeg dana ulazi prvih deset natjecatelja. Razlikujemo se od ostalih klasa po tome da se svi prethodni plasmani brišu i svi u „medal race“ kreću od nule. Pet ili šest dana možete vrhunski jedriti, a onda zadnjeg dana napraviti neke greškice i završiti deseti, i obratno, s desetog mjesta u pet-šest dana na kraju možete osvojiti zlato.

TEMPO: Tko je uz spomenutog kondicijskog trenera Velimirovića u vašem timu?

Glavni trener mi je Marin Siriščević, Nataša Stefanovski psihologinja, fizioterapeutica Ema Kalinić, Marko Rihelj kuhar, a uz njih je cijela moja obitelj, otac Damir je uvijek uz mene, moja desna ruka, čovjek za logistiku i rame za plakanje. I on godinama jedri, ranije je bio u laseru, sada se prebacio na velike brodove, offshore jedrenje.

U finale na Olimpijskim igrama ući će 10 najboljih natjecateljica, svi se rezultati iz kvalifikacija brišu te u finalu sve kreću od nule. FOTO: Privatna arhiva

TEMPO: Kao što je i uobičajeno, u mladim danima počeli ste s klasom optimist, kako to da ste prešli na dasku?

Sadašnji trener Siriščević me trenirao u klasi optimist i on me upoznao s daskom koja me jako zainteresirala, odlučila sam ići u tom smjeru, a uspjela sam zahvaljujući treneru i obitelji koja me odmah podržala.

TEMPO: Puno vremena provodite izvan Hrvatske, vjerojatno je i oprema dosta skupa. Kako zatvarate financijsku konstrukciju za sve potrebno?

iQFOiL je zapravo najjeftinija jedriličarska olimpijska klasa. Imam podršku Hrvatskog olimpijskog odbora i Jedriličarskog saveza, moram se zahvaliti i ACI-ju, Waypointu, JANAF-u i Naturelu koji me podržavaju, a posebna zahvala ide predsjedniku mog kluba Labuda Žarku Deškoviću.