Iako je Radovan Dobronić, kandidat Zorana Milanovića za predsjednika Vrhovnog suda, u četvrtak dobio tek četiri glasa od sudaca Vrhovnog suda, njegova utrka još nije gotova, javlja N1.

Naime, zaključak današnje Opće sjednice Vrhovnog suda o kandidatima nije obvezujući, konačan će sud donijeti Hrvatski sabor. Ovaj sudac, kako kažu upućeni, ima zanimljivu biografiju, a pod svjetla reflektora došao je 2013., kad je na suđenju za “švicarac” presudio u korist oštećenih štediša, a protiv banaka čiji je nekoć bio zaposlenik.

U istim tim bankama, kako tportal doznaje iz njegove imovinske kartice, nema kredita

Sudac Dobronić u imovinskoj je kartici naveo da posjeduje stan u Zagrebu nešto manji od 59 kvadrata, procijenjen na 800.000 kuna. Stekao ga je nasljedstvom.

Na isti način stekao je ostale dvije nekretnine: kuću za odmor u Jelsi od 50 kvadrata, vrijednu 1,3 milijuna kuna, i kuću s okućnicom u Šiljakovini površine 539 kvadrata, vrijednu 150 tisuća kuna. Vozi Škodu Yeti iz 2010., procijenjenu na 40 tisuća kuna.

Sudac Dobronić – čija bruto plaća iznosi između 19 i 20 tisuća kuna, a od autorskog honorara ima pet tisuća kuna zarade – uštedio je 400 tisuća kuna, osim toga na računu ima 60 tisuća eura naslijeđenih od majke.

Na Vrhovnom sudu nisu mu skloni

O njegovoj, ali i ostalim kandidaturama za mjesto predsjednika Vrhovnog suda, danas se vjećalo na Općoj sjednici Vrhovnog suda: 29 sudaca je podržalo kandidaturu Marina Mrčele za predsjednika tog suda, dok su Radovana Dobronića, kandidata predsjednika RH Zorana Milanovića, podržala četiri suca.

Taj je ishod i očekivan s obzirom na to da je Dobronić sudac Trgovačkog suda, a Mrčela je sudac Vrhovnog suda od 2008., dugogodišnji je i potpredsjednik tog suda, a dok je mjesto predsjednika upražnjeno, obnaša i dužnost predsjednika.

Konačan sud o budućem predsjedniku Vrhovnog suda dat će Hrvatski sabor koji bira osobu za tu funkciju na prijedlog predsjednika RH.

Što o njemu kažu kolege?

Sudac Dobronić dospio je pod svjetla reflektora 2013., kada je presudio u korist oštećenih štediša u švicarskim francima te presudom o ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope dužnicima u ‘švicarcima’ utro put za parnice zbog naknade štete protiv niza banaka. Nakon te povijesne presude mediji su se zainteresirali za njega.

Njegovi kolege tada su Jutarnjem listu ispričali da Dobronić na posao uvijek stiže prvi, a automobil ‘po crti’ svakog jutra parkira u dvorištu suda već u sedam sati. Kolege kažu da se drži forme i ne odstupa od pravila. Opisuju ga kao ‘osobenjaka, svojevrstan relikt u sudačkim krugovima. Uvijek je uredno podšišan, u odijelu, ali ne brendiranom, pedantan. Ničime se ne ističe’.

‘Kad u osam ujutro vidimo odvjetnike na hodnicima, znamo da je Dobronić zakazao ročište, uvijek ih najranije zakazuje, već u osam sati’, kazao je njegov kolega, dodajući da Dobronić doživljava svoju profesiju kao misiju, kao društveni korektiv.