Drago Utješanović prošlog tjedna započeo je svoj drugi ravnateljski mandat u zagrebačkom Gradskom kazalištu Žar ptica, čime će nastaviti rad protekle četiri godine. Referirajući se na tradiciju Žar ptice od 1981. i uspjehe tog vrlo produktivnog hrvatskog kazališta za djecu, čijih tristotinjak izvedbi godišnje pogleda 45 tisuća gledatelja, Utješanović svoju motivaciju za novi mandat vidi u daljnjem usavršavanju repertoara, istraživanju novih tematskih područja i produkcijskih tehnika. Utješanović je u Žar ptici prije ravnateljske pozicije radio kao dugogodišnji glumac – od 2003. do 2016. u tridesetak predstava, a od 2016. na čelu je tog kazališta kojeg je prije njega čak 16 godina vodila Marija Sekelez. Temeljeći svoj repertoar na kombinaciji obrade stranih i domaćih klasika i suvremenih autorskih komada, Utješanović nastavlja svoj mandat. U prve četiri godine pokrenuo je projekt Dječje kazalište bez granica u kojem predstave Žar ptice gostuju u Europi i svijetu, a nakon završetka korona-krize u Žar ptici neće se izvoditi predstave, prije svega zbog završetka školske godine za koji su kao kazalište za djecu vezani, ali i zbog manjeg oštećenja zgrade nakon potresa u Zagrebu. No predstave se izvode na otvorenom pa će Zrinjevac i Zoološki vrt te još neke biti nova pozornica tijekom ljeta, a predstave su besplatne.

NACIONAL: Započeo je vaš drugi mandat na čelu Gradskog kazališta Žar ptica, kako vidite svoj prošli mandat i što planirate u iduće četiri godine?

Iza nas su četiri vrlo uspješne godine. Bilo je sjajnih premijera, važnih nagrada, uspješnih gostovanja. Broj izvedbi smo sve do ove godine držali na nešto preko 300 godišnje, što je izvrstan rezultat. Dobivali smo pohvale sa svih strana i zaista možemo biti zadovoljni. U sljedeće četiri godine planiramo nastaviti prema planu. Držati liniju klasičnih i lektirnih naslova s povremenim, nadam se uspješnim, iskoracima ka angažiranom kazalištu.

NACIONAL: Gotovo pa je nevjerojatno da oko vašeg izbora nije bilo nijedne nedoumice, uvijek su problemi kad je izbor ravnatelja nekog kazališta u pitanju, zašto je to tako? Zar je to tako dobra pozicija da se oko toga toliko ljudi bori?

Žar ptica je uvijek bila i ostalo po strani previranja i borbi raznih vrsta. Možda nas je malo i fizička dislociranost sačuvala od negativnih utjecaja. Mi smo uvijek radili najbolje što smo mogli ne obazirući se na išta što nema veze s našim poslom i našom ulogom, a tako mislimo nastaviti i dalje. Koliko je pozicija ravnatelja dobra? Pa kao u svakom poslu ako si kompetentan i imaš podršku suradnika onda je pravi užitak, a biti nedorastao poziciji je velika patnja za sve.

U stvari je zabluda da se puno ljudi bori za pozicije ravnatelja kazališta. Ako pogledate natječaje vrlo često se radi o dva, tri, pa čak i samo jednom kandidatu. Tako da, na žalost, rijetko kada za mjesto ravnatelja imamo pravo, konstruktivno natjecanje s programima i idejama.

NACIONAL: Prije vas Žar pticu je 16 godina vodila Marija Sekelez koje su prednosti dugogodišnjih ravnatelja?

To ću doznati tek ako i sam budem dugogodišnji ravnatelj. Iz sadašnje perspektive mi se čini da ima i prednosti i nedostataka. S vremenom, s više iskustva, onaj svakodnevni, administrativni dio posla počnete raditi sve efikasnije i sa sve manje napora. S druge strane onaj kreativni dio postaje teži. Zadržati svježinu i atraktivnost repertoara traži sve više napora, promišljanja, čitanja i istraživanja. Jer onaj prvi val ideja s kojim ste došli ipak ima ograničeno trajanje. Često u kazalištu nakon neke jako uspješne premijere ili važne nagrade znamo u šali, ali s puno istine komentirati “Što sad nakon ovoga? Kamo dalje?”.

NACIONAL: Iza nas su gotovo tri mjeseca karantene, teško je to kultura podnijela. Kako se Žar ptica borila s koronom? Što ste ponudili svojim gledateljima?

Mi se nismo borili s koronom. Pustili smo koronu da se bori sama sa sobom i dobro joj je išlo. Nismo se priključili općoj euforiji prikazivanja predstava na internetu. Ne postoji on line kazalište, kao što ne postoji ni on line plivanje. Postoje samo snimke predstava, uglavnom tehnički osrednje kvalitete i namijenjene internoj upotrebi, a ne javnom prikazivanju. Drugo pitanje je pitanje autorskih prava koja su ovoj situaciji općeg ludila kršena uzduž i poprijeko. I najvažnije, kao glumac moram reći kako je ova situacija ispala vrlo nepravedna prema glumcu. Glumiti na sceni za posljednji red, a da te netko snima krupno i prikazuje na ekranu jednostavno nije u redu. Ne kažem da ne treba, da je ova situacija potrajala ili ako se ponovi, tražiti nekakve druge, barem privremene, puteve do publike, ali to onda treba napraviti kvalitetno i suvislo. Vidjeli smo i lijepih primjera kao što je bila opera ispred zgrade Mamutice.

NACIONAL: Kazalište Žar ptica neće igrati repertoar u dvorani, zašto? Neka su kazališta počela s predstavama.

Više od 90 posto naše publike čine organizirani posjeti djece školskog uzrasta. Sa završetkom školske godine i naša sezona je pri kraju. Dodatni problem predstavlja činjenica da je naša zgrada lakše oštećena u potresu tako da smo matineju za građanstvo premjestili u dvorište kazališta. Do jeseni ćemo sanirati štetu i krećemo u nove pobjede.

NACIONAL: Koliku je štetu korona napravila Žar ptici kad je u pitanju broj premijera koje niste održali i broj izvedbi, ali i broj gledatelja odnosno prihoda? Kako se to, ako uopće, može nadoknaditi?

Mi smo preskočili dvije premijere koje ćemo realizirati do kraja godine. Izgubili smo najmanje pedesetak izvedbi i preko 15% godišnjeg prihoda. Broj premijera se još može i sustići, ali prihodi se ne mogu povratiti jer su termini ograničeni.

NACIONAL: Čim su popustile mjere, Žar ptica je izašla u grad i gledatelji na raznim vanjskim prostorima u Zagrebu mogu vidjeti vaše predstave, o čemu se radi?

U želji da doprinesemo revitalizaciji života u gradu nakon potresa i epidemije, pod sloganom “Žar ptica Zagrebu od srca” odigrali smo dvije predstave na Zrinjevcu, a također ćemo igrati u dvorištu Žar ptice. Stigao je i poziv iz zagrebačkog Zoološkog vrta da se priključimo proslavi njegova 95. rođendana s jednom našom izvedbom..

NACIONAL: Kako vidite trenutačnu situaciju u Zagrebu kad su kazališta i poslovanje kazališta u pitanju? Pročelnica za kulturu Milana Vuković Runjić zaustavila je isplatu novca institucijama u kulturi jer je blagajna prazna. Smatrate li da je zahtjev za njezinom smjenom koji je zatražila gradska oporba, opravdan? Kako vi i Žar ptica surađujete s Gradom i Gradskim uredom za kulturu?

Nisam upućen u stanje gradske blagajne. Znam samo da je kazalištima prije nekoliko dana uplaćeno 50 posto sredstava za program za 2020. Prema mojem je mišljenju najveći problem, nevezano za trenutačnu financijsku situaciju, to što tek početkom ožujka saznamo budžet za tekuću godinu, a to onemogućuje ozbiljnije i dugoročnije planiranje. To nije problem Gradskog ureda za kulturu nego čitavog koncepta izglasavanja proračuna u dvanaestom mjesecu. Žar ptica pored svog redovnog programa organizira i međunarodni festival kazališta za djecu Naj naj naj festival. Neke svjetske kazališne trupe je potrebno rezervirati najmanje dvije godine unaprijed, što je jako teško ako ne znate budžet festivala. Glavno je pitanje, ako ukupni gradski proračun iz godine u godinu raste, zašto su naša programska sredstva sve manja? To nije pitanje pročelnika, nego gradske politike i cjelokupnog odnosa prema kulturi. Čitav sustav, ne samo u kulturi, počiva na divnim ljudima kojih ima posvuda. Tako i u Gradskom uredu za kulturu ima puno kvalitetnih ljudi s kojima dobro surađujemo.

NACIONAL: Jedan ste od sedam ravnatelja gradskih kazališta koji ste dopisom krajem veljače od Milane Vuković Runjić tražili hitno djelovanje vezano uz neisplatu novca za funkcioniranje institucija kojima ste na čelu. Što se od onda dogodilo? Tad je Milana Vuković Runjić Nacionalu obećala da će isplata ići u narednim tjednima, ali do toga nije došlo. Kako se Žar ptica sad financira?

Ravnatelji su tražili sastanak s pročelnicom jer su bili zabrinuti zbog kašnjenja isplate programskih sredstava za 2019. godinu. U međuvremenu su ti dugovi podmireni. Sufinanciranje gradskih kazališta funkcionira tako da se vama obvežu isplatiti novac koji vi morate platiti nekom drugom. U takvom odnosu bitno je znati kada ćete i koliko novca dobiti kako bi se mogla isplanirati sezona. Žar ptica ima solidne vlastite prihode s kojima onda možemo “premostiti” neka teža razdoblja.

NACIONAL: U međuvremenu se osim korone dogodio i potres pa je Zagreb trenutačno paraliziran, kako komentirate situaciju u gradu? Tko je kriv za to?

Živim u staroj zgradi koja je pretrpjela oštećenja u potresu koja su se mogla izbjeći uz kvalitetno održavanje. U svojoj 80 godina dugoj povijesti zgrada je prošla sve i svašta: izmjenu četiri države, pet različitih valuta, višestruko pokradenih raznih fondova, zaštićenih najmoprimaca, sedamdesetogodišnjih zavada i sudskih procesa, inflacija, sudova koji ne mogu utužiti pričuvu, neetažiranih stanova itd. K tome treba još dodati i podosta sitne ljudske zlobe i jala. I tko je sada kriv što su se dimnjaci srušili, probili krov i oštetili automobile? Apsolutno svi, svatko u tom osamdesetogodišnjem nizu je svesrdno dao svoj doprinos današnjoj situaciji, a najviše razni sustavi koji su dopuštali i dalje dopuštaju takvo ponašanje. Iz svega toga izašli smo kao gola sirotinja. Dok u Engleskoj u sto godina stare zgrade iz pričuve ugrađuju liftove, za gotovinu bez kredita, mi nismo u stanju pokrečiti stubište jer onaj s trećeg kata ne želi platiti do petog jer “on tam ne prolazi”.

NACIONAL: Neka kazališta planiraju nadoknaditi izgubljeno vrijeme tijekom korona-krize tako da će predstave održavati tijekom ljetnih mjeseci. Je li to planirate u Žar ptici?

Izgubljene prihode je nemoguće nadoknaditi tijekom ljetnih mjeseci. Mi ćemo se pripremiti tako da ćemo odmah u rujnu i listopadu izaći s dvije nove premijere.

NACIONAL: Zašto je važno kazalište za djecu?

Kod djece još uvijek možemo utjecati na njihovo formiranje, dok je za većinu odraslih već kasno. Kazalište može biti izvrstan alat za ukazivanje na probleme, može ponuditi rješenja i pomoći i roditeljima i nastavnicima, a uz sve to može biti i ludo zabavno. Pa što biste više poželjeli?