Najnoviji rezultati istraživanja o čitanju i kupnji knjiga u Hrvatskoj pokazuju izrazitiji trend pada čitanosti, s 56 posto u 2016. godini na svega 38 posto u 2024. Kultura čitanja u Hrvatskoj na vrlo je niskoj razini pa je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek fokus stavila upravo na promociju čitanja. Uoči 47. Interlibera, najvećeg hrvatskog sajma knjiga koji će se od 12. do 17. studenoga održati na Zagrebačkom velesajmu i na kojem se ove godine očekuje više od 120 tisuća posjetitelja, Nacional je istražio novi trend koji se intenzivirao nakon pandemije covida, a to su čitateljski ili književni klubovi. Iako su se počeli osnivati još prije petnaestak godina, pandemija je označila „eksploziju“ takvih klubova koji se u najvećoj mjeri organiziraju po javnim knjižnicama, najčešće jednom mjesečno i za članove su u velikoj mjeri besplatni.

Kako kažu u Ministarstvu kulture i medija, snažni poticaji, ulaganja i promidžba knjige i čitanja u dosadašnjim dvama mandatima ministrice Obuljen Koržinek, daju sve veće i raznolikije rezultate diljem Hrvatske: „Stoga su i razgovori o knjigama i čitanju, najčešće u formi čitateljskih klubova, zadnjih godina postali trend. Prateći čitateljsku scenu, drago nam je što se i internetske stranice i društvene mreže koriste za pozitivne sadržaje promidžbe knjige i čitanja, jer je sve više i blogova, odnosno, internetskih stranica, najčešće profila na društvenim mrežama kao što je, primjerice, Book Tok, na kojima se knjige preporučuju i na kojima se o knjigama govori. Književni klubovi najčešće se održavaju u narodnim knjižnicama, ali ih nalazimo i po centrima za kulturu i drugim okupljalištima poput društvenih domova, ponekad čak i po kafićima, gdje su popularni i pub kvizovi ili ‘book clubovi’. Posebno smo sretni što su književni klubovi postali i popularna izvannastavna aktivnost u osnovnim i srednjim školama, zahvaljujući svojim entuzijastičnim voditeljima, najčešće učiteljima hrvatskog jezika i knjižničarima, a u srednjim školama i učenicima. Na tom je tragu i program za srednjoškolce Čitanje u fokusu koji Ministarstvo kulture i medija podržava putem Javnog poziva za programe koji potiču razvoj publike u kulturi, u kojem svake godine sudjeluje više od 200 srednjoškolaca iz desetak gradova iz cijele Hrvatske.“

Za programe knjige i nakladništva te za programe knjižnične djelatnosti, uključujući i programe vezane za poticanje čitanja, Ministarstvo kulture i medija svake godine izdvaja oko 10,5 milijuna eura, a uz to se izdvajaju i druga sredstva za dionike knjižnoga lanca, primjerice, kroz poduzetničke programe iz NPOO-a, razvoj publike u kulturi, program Ruksak (pun) kulture i slično.

Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, veliku pozornost daje kulturi čitanja. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

„Rezultati svih takvih programa kojima nastojimo strukturno pomagati razvoj neke aktivnosti, poput promicanja čitanja, vidjet će se dugoročno. Konkretne brojke kojima raspolaže Zajednica nakladnika i knjižara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori o čitanju nisu sjajne, ali broj članova knjižnica raste. Zahvaljujući zajedničkom djelovanju svih dionika u lancu knjige, u snažnom je porastu svijest o važnosti knjige i čitanja ili, konkretno, popularnost knjige“, rekli su iz Ministarstva.

Budući da je najveći broj književnih odnosno čitateljskih klubova u Zagrebu, Nacional je dobio odgovore iz Grada. Iz Službe za informiranje i medije kažu da su Knjižnice grada Zagreba temeljna institucija promicanja kulture čitanja te napominju: „Radi se o najvećoj ustanovi u kulturi čiji je osnivač Grad Zagreb i čija je ukupna djelatnost financirana iz proračuna Grada. Ona obuhvaća mrežu knjižnica na 42 lokacije te Bibliobusnu službu. Svaki peti Zagrepčanin član je KGZ-a. Grad Zagreb je iz proračunskih sredstava kroz projekt ‘Ja čitam’ za poticanje čitanja kod djece i mladih te korištenja knjižnica od najranije dobi, omogućio besplatno članstvo za djecu do 15. godine života. Projekt bilježi stalno povećanje članstva, u 2023. upisano je čak 9555 djece, gotovo 300 više nego prethodne godine. Knjižnice grada Zagreba također provode brojne programe i akcije za korisnike – samo u ovoj godini održano je više od 2600 posebnih i redovnih programa za odrasle građane – predavanja, tribine i ostale akcije. Na dječjim odjelima knjižnica organizirano je gotovo 9000 susreta – pričaonica, predstavljanja knjiga i susreta s autorima, radionica.“

Brojne književne programe provode i centri za kulturu, kao i niz nezavisnih organizacija. Grad Zagreb putem javnih poziva financira programe kao što su književni susreti i događanja, ciklusi predstavljanja knjiga i autora, pjesničke i književne večeri, javna čitanja i razgovori, književne nagrade, cjelogodišnje programi klubova i udruženja, književni festivali, revije i manifestacije te radionice i drugi edukativni programi. Sveukupno u ovoj godini Grad je u različite književne i izdavačke programe te subvencije za članske iskaznice za djecu uložio nešto manje od 1,4 milijuna eura i gotovo 1,2 milijuna eura za nabavu knjiga.

Zagrebački centri za kulturu sve su aktivniji, pa i po pitanju promocije kulture čitanja. Iva Cikojević, profesorica Hrvatskog jezika i književnosti i PR stručnjakinja, vodi književni klub u Centru za kulturu Susedgrad. Kaže da je kako bi se formirala grupa, trebalo uložiti određeni trud: „Upravo zato Centar krajem kolovoza organizira Dane otvorenih vrata kada se predstavljaju svi programi planirani za sljedeću godinu, na kojima sam sudjelovala, prezentirala čitalački klub i odgovarala na sva pitanja zainteresiranih. Osim što nadasve vole čitati i knjige su za njih nešto vrijedno i nezamjenjivo što ih oplemenjuje, jedan od razloga dolaska polaznika na takva druženja je i želja da se posvete sebi i kvalitetno iskoriste svoje slobodno vrijeme, odnosno, sklone se od ‘tornada’ aktualnih tekovina modernog svijeta poput društvenih mreža, crnih vijesti iz medija, banalizacije svega… Družimo se uglavnom jednom mjesečno, ponekad čitamo i dvije knjige, a oni sa strane stignu ‘uloviti’ i pročitati još koji naslov. Također, pokazuju izraženu samoinicijativu, pripremaju bilješke o pročitanom, i to vrlo izdašne, zapisuju citate koji su ih se dojmili, predlažu nove autore…“

Marija Čačić i polaznici čitateljskog kluba KljučČ u knjižnici u Čepinu. FOTO: Privatna arhiva

Iva Cikojević uvijek je, kako kaže, u potrazi za knjigom koja će se obrađivati na klubu. Čita i istražuje svakodnevno, prati sve aktualnosti i dodjele nagrada te što profilirani čitači preporučuju.

„Svijet i tržište su nezaustavljivi, hiperprodukcija se razmahala, imperativ je biti u toku sa svime i brusiti procese kvalitetne selekcije. Uz to, nastojim ih izvući iz ‘zone komfora’, da se odvaže u neke književne žanrove koje ne preferiraju. Tako smo, primjerice, nekoliko druženja posvetili isključivo ‘iščitavanju’ poezije, od vječnih klasika do ‘vrućih’ naslova koji su tek izašli iz tiskare. Rezultat je bio ohrabrujući, poezija im je postala draga, a neki su se otvorili i podijelili s nama stihove koje su sami napisali. Takva su druženja oaza dobroga i pozitivnoga, melem za dušu. Imaju i društvenu, i edukativnu, i intelektualnu, a nerijetko i terapeutsku ulogu. Jedan od ključnih kotačića tog mozaika je i – samoostvarenje. Samo moramo biti ‘među svojima’ i osjećati se ugodno“, smatra Iva Cikojević.

Kao voditeljici i pokretačici, klub joj puno znači, i profesionalno i privatno: „Imam, naravno, odgovornost prema polaznicama, svjesna sam da im je slobodno vrijeme dragocjeno, da nemaju ni volje ni želje gubiti ga ‘u vjetar’. Stoga uvijek moram biti sigurna i mirna sa svojim izborom i obrazložiti im ‘zašto čitamo baš tu knjigu’, koja je njezina pozadina i vrijednost, jer to obično urodi pametnim i svrsishodnim razgovorom.“

Anja Tomljenović vodi Booksa Book Club u zagrebačkoj Booksi. To je jedan od najstarijih takvih klubova u Hrvatskoj, počeo je s radom prije više od 10 godina, a za članove je besplatan. Kako kaže Anja Tomljenović, pandemija covida pokrenula je priču oko književnih klubova:

„Počelo je u online formatu i nastavilo se uživo. Kad je pandemija završila, ljudi su jedva dočekali priliku da se nešto takvo krene događati, željni sudjelovanja u zajednici. Diplomirala sam hrvatski jezik i književnost i povijest umjetnosti i nakon diplome jedva sam dočekala vidjeti što se događa u ‘stvarnom svijetu’ te sam poželjela o knjigama razgovarati neopterećena teorijom. U književnom klubu koji se sastaje zadnjeg dana u mjesecu, pokušavam pratiti što aktualnije knjige, predlagati knjige koje su dobile najvažnije nagrade, one koje prate društveno važne teme ili neke male književnosti koje vrijedi pročitati da se maknemo iz mainstreama. Iako prevladavaju žene, imamo nekoliko muških članova.“

Anja Tomljenović potiče članove da budu otvoreni i iskažu svoje mišljenje bez obzira na to je li knjiga s njima rezonirala, je li im se uopće svidjela ili ih je možda naljutila. Oni dođu s bilješkama, razmijene citate i počinje zanimljiva rasprava, opuštena i fluidna. Kad je u pitanju izbor knjige za čitanje, Anja Tomljenović opisala je kako izgleda taj proces: „Postoje neke knjige koje su meni toliko divne da želim te osjećaje podijeliti s drugima, kao što je ‘Moja godina odmora i opuštanja’ Ottesse Moshfegh. Knjiga mi se uglavnom mora svidjeti da bih je predložila, prije svega da je vrijedna razgovora iz bilo kojeg razloga, da je slojevita. Ne mora me oduševiti, a i teško da mi se nešto može toliko svidjeti, malo toga me obori s nogu. Meni je knjiga odmalena bila strašno draga, nudi priliku za odlazak u druge svjetove i upoznavanje nekog drugog. Kad vodiš književni klub, odgovornost je velika, kao i privilegij. U početku mi je bilo kao da sam prvašić i moram pred svima nešto izrecitirati na priredbi, ali danas je to zaista veliko uživanje i druženje. Uvijek dođem s nekim dodatnim informacijama, pročitam intervjue autora ili autorice, polaznicima pokušavam dati dublji uvid u to što čitamo. Iz tog iskustva naučila sam koliko je neprocjenjivo imati nekoga za razgovor jer često to uzimamo zdravo za gotovo. Pronaći istomišljenika toliko je rijetko i toliko divno, kronično nam trebaju povezanost i dijalog.“

Jedna od polaznica Booksa Book Cluba je Ema Subotičanec, 27-godišnjakinja koja je diplomirala bibliotekarstvo i komparativnu književnost i cijelo vrijeme je vezana uz knjigu. Nakon što je diplomirala, nedostajali su joj, tvrdi, razgovori o knjigama kakve su vodili na studiju:

„I tako sam vidjela objavu za književni klub i redovito sudjelujem sad već gotovo tri godine. Iskustvo je divno, prije svega razgovarate s različitim ljudima, različitih struka i dobi, sviđa mi se što nam Anja odabere knjigu koju ja ne bih odabrala i tako dobijem uvid u predivne naslove. Osim što volim čitati, volim i raspravljati pa je ovo idealno, produbi se osjećaj čitanja i razumijevanja knjige. Nakon književnog kluba osjećam se ispunjeno, zadovoljno, posebno ako bude neka žustra rasprava što je odlično. U klubu sam naučila slušati tuđa iskustva, tuđa mišljenja i uvažavati ih. To je lijep i siguran prostor u kojem se može puno naučiti. Iz tog iskustva naučila sam bolje argumentirati svoje stavove, da ne govorim o tome da sam naučila mnogo o drugim književnostima, čitam nove autore, nove naslove.“

Književni klubovi i ljubav prema čitanju nisu popularni samo u velikim gradovima već posvuda u Hrvatskoj. Suzana Pomper, ravnateljica Knjižnice i čitaonice Kutina, voditeljica je književnog kluba Čajanka s knjigom koji se sastaje jednom mjesečno i za članove je besplatan. Točnije, za članice, jer desetak ih je i sve su žene, različitih dobi i struka, od srednjoškolke do 80-godišnje umirovljenice, a veže ih strast prema knjizi. Taj klub postoji od 2019. i u veljači će obilježiti šest godina postojanja. Danas je toliki interes da one koje ne mogu biti članice zbog malog prostora knjižnice, dogovore takvo druženje kod nečije kuće, kao u američkim filmovima. U tom književnom klubu naslove ne predlaže uvijek voditeljica, već sve članice prema dogovoru.

Želja za razgovorom intenzivirala se, slaže se Suzana Pomper, nakon pandemije. Kad je njihov klub u pitanju, knjige koje čitaju ozbiljnijih su tema, životnih.

„Čitamo i hrvatske autore kao što su Ivana Šojat ili Kristian Novak, ali i strane naslove, nobelovce. Najbolja je rasprava kad se ne slažemo u mišljenjima. Moram priznati da me je ugodno iznenadilo kako prekrasno razgovaramo, toliko je lijepa atmosfera. Polaznice dođu uzbuđene, pripremljene, pune bilježaka, urede se za naš sastanak, jako im je važno da se njihovo mišljenje čuje, da ih se uvažava. Knjigu koju čitamo zovu lektira, shvaćaju to kao zadatak, svaka u knjizi nađe dio sebe, otvaraju se, osjećaju se dovoljno sigurne da se otvore drugima iz našeg malog kruga“, istaknula je Suzana Pomper.

Plan je otvoriti još nekoliko čitateljskih klubova čim se otvori prostor knjižnice koji je trenutačno u renovaciji, jer interes postoji. Knjižnice po cijeloj Hrvatskoj vrlo su aktivne po tom pitanju i po većim gradovima sada već postoje i dva, tri pa i više takva kluba. Jedna od redovitih polaznica ovog kutinskog čitateljskog kluba i jedna od onih koje su članice od prvoga dana jest Ivanka Malnar, umirovljena profesorica koja je cijeloga života vezana uz knjigu i strastveni je čitač. Kaže da joj je članstvo u takvom klubu bilo prvo takvo iskustvo i nije znala što može očekivati: „Klub smo nazvale Čajanka s knjigom i uvijek uz knjigu popijemo čaj. Osim što razgovaramo o knjizi, dojmovima, stilu i slično, uvijek s time povezujemo neke pojmove ili situacije, događaje iz života. Kad smo čitale ‘Djevojku, ženu i drugo’ Bernardine Evariste, povezali smo homoseksualnost s prihvaćanjem u društvu. Tako radimo sa svakom knjigom koju obrađujemo. Ozbiljne su to teme, a uz razgovor svoje mišljenje potvrđujemo citatima, radimo bilješke, dnevnik čitanja.“

Ivanka Malnar uživa u književnim razgovorima jednom mjesečno, a članice dolaze i na predstavljanja knjiga i razgovore s autorima. Zaista je riječ o strastvenim zaljubljenicama u knjigu.

„Ljudi masovno čitaju, ali članovi književnih ili čitateljskih klubova imaju to želju podijeliti s drugima. To je prelijepo iskustvo, nakon takvog druženja osjećam se ispunjeno, puna energije, zaigrana kao djevojčica. Dogodi se da nakon razgovora u klubu odemo na kavu i još razgovaramo. Toliko nam je to važno u vremenu kad se ljudi malo druže, to je tako prožeto emocijama, toliko te to privuče, ne znam što bih da nemam klub. Nasmijale smo se kad je netko jednom u našoj grupi na Viberu pitao je li dostupna lektira, misleći na knjigu koju ćemo obrađivati u klubu. I tako je ostala lektira. Moram reći da kao učiteljica uvijek imam strah od javnog nastupa, još uvijek. Tako je i s ostalim članicama. To samo znači da nam je stalo da vlastite misli i zaključke iznesemo pravovaljano“, rekla je Ivanka Malnar.

Suzana Pomper, ravnateljica Knjižnice i čitaonice Kutina, s polaznicima Čajanke s knjigom. FOTO: Privatna arhiva

Marija Čačić, voditeljica knjižnice u Centru za kulturu u Čepinu, maloj općini pored Osijeka, prije devet godina osnovala je čitateljski klub KljučČ. Ideja se, kaže, rodila spontano: „Tada sam još bila jedina knjižničarka i razgovarala sam s korisnicima, uvijek sam željela tu povratnu informaciju. Iz tih razgovora shvatila sam da volimo takve razgovore i odlučila sam krenuti s tim, bili smo jedan od prvih takvih klubova u Hrvatskoj. Tada su bili otvoreni u Rijeci i u Zagrebu pa je to bila novost. Okupljamo se jednom mjesečno i besplatno je za članove, a nakon korone zaista je krenulo intenzivnije, shvatila sam da ljudima nedostaju druženje i razgovor. Ponosna sam jer smo jedan od prvih čitateljskih klubova, ali i na činjenicu da imamo trojicu aktivnih muških članova.“

Onaj član koji predloži naslov dolazi na sastanak s bilješkama o knjizi, biografijom pisca, informacijama o nagradama i kazališnim ili filmskim adaptacijama. Poželjno je izdvajati citate, a s kluba svi odlaze obogaćeni novim spoznajama, drugačijim pogledima na knjigu, bogatijim iskustvom čitanja i shvaćanja svijeta oko sebe.

„Ocjenjujemo knjigu na početku sastanka i na kraju pa je uvijek zanimljivo vidjeti hoće li netko povisiti ili sniziti tu početnu ocjenu. Kako je Čepin mala općina, očekivalo bi se da nema interesa za takvo što. Ali ja sam pretpostavljala da će to lijepo funkcionirati jer poznajem svoje korisnike, znala sam da će im to iskustvo i te kako dobro doći. Moram reći i da imamo čitateljski klub za mlade, njih uvijek moramo jako poticati i moramo još ‘rudariti’, stidljivo se pridružuju jedan po jedan, ali moramo još malo raditi da to profunkcionira kako treba. Plan je pokrenuti i klub za djecu. Posljednjih godina dogodio se ‘boom’ društvenih aktivnosti po centrima za kulturu i knjižnicama, to je ljudima potrebno više nego ikad. Čitateljski klubovi su mjesta apsolutno najveće demokracije, ljudi žele iznositi svoja mišljenja samo im za to treba ponuditi prostor i vrijeme“, istaknula je Marija Čačić.

Kad vidi odličan interes polaznika, Marija Čačić osjeća se prekrasno. Toliko im je lijepo da su je sami polaznici „natjerali“ da druženja produži na sat i pol, ali često traje i dulje. Osim književnog kluba, članovi sudjeluju i u događanjima kao što su promocije knjiga i razgovori s piscima, odlaze na kazališne predstave prema knjigama koje obrađuju, organiziraju kvizove, čitaju djeci…