Ustavni sud je na sjednici održanoj 30. ožujka ove godine poništio presudu kojom je Jurica Meić bio osuđen za klevetu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i taj slučaj vratio na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavni sud je tako ukinuo presudu kojom je Meić, bivši vijećnik SDP-a u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, bio proglašen krivim zbog klevete Bandića te je trebao platiti kaznu od 15 dnevnih dohodaka, odnosno 4800 kuna. Ta presuda Ustavnog suda presedan je u hrvatskom pravosuđu, koji bi mogao omogućiti da u Hrvatskoj demokracija zaživi punim plućima jer će se zastupnici u županijskim, gradskim i općinskim skupštinama sada moći jedan drugome obraćati bez bojazni od mogućeg pravosudnog progona zbog klevete.

PRESUDU JE U SIJEČNJU 2012. donio Općinski kazneni sud u Zagrebu, a potvrdio ju je Županijski sud u veljači 2013. Ustavni sud sada je slučaj vratio na početak, jer je utvrđeno da je povrijeđen članak 29. Ustava RH, po kojem svatko ima pravo na to da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Riječ je o postupku u kojem je Bandić Meića optužio za klevetu koja je, po njemu, izrečena na burnoj sjednici Gradske skupštine, u travnju 2011. kada se raspravljalo o garaži Tomislava Horvatinčića na Cvjetnom trgu. Bandić je podnio tužbu za klevetu protiv SDP-ova zastupnika, a sporna je bila njegova rečenica koju je Bandić shvatio kao optužbu da je lopov. Do svađe je došlo dok je Meić Bandića rešetao pitanjima o tada spornom Horvatinčićevu projektu Cvjetni, a zbog pitanja opomenuo ga je i tadašnji predsjednik Gradske skupštine, a potom i predsjednik Sabora Boris Šprem.

“Kako vas nije sram? Nisam vas pitao koliko ste krali zadnjih deset godina. Kako vas kao vjernika nije strah, zakona vas nije strah, kako vas nije strah Svevišnjeg da toliko kradete?” upitao je Meić gradonačelnika Bandića na aktualnom satu Gradske skupštine 20. travnja 2011.

“Kad budete jednom u svom životu zarađivali za sebe za kruh, jednog dana kao mladi čovjek, vjerojatno ćete to napraviti, onda ćete osjetiti što znači boriti se za svaku kunu, svaku lipu, svakog uposlenog čovjeka. Vi to još niste okusili”, bio je gradonačelnikov odgovor tadašnjem zastupniku SDP-a, a nakon toga ga je prijavio za klevetu. Kada je postupak protiv Meića priveden kraju, na sud je stigla i tužba protiv Bandića, i to za uvredu, pa je sve spojeno u jedan postupak. Bandić je na kraju oslobođen optužbe, a Meiću je propisana novčana kazna od 15 dnevnih dohodaka, iako je Bandić tražio 100.000 kuna za naknadu štete koju je, kako je tvrdio, na suđenju trpio otkad ga je Meić uvrijedio na sjednici Gradske skupštine.

“TIM RIJEČIMA POVRIJEDIO JE moj moralni integritet. Zbog toga sam trpio i povremena podrugljiva dobacivanja građana, a patili su i članovi moje obitelji, posebno moja majka koja živi sama i to je čula na Dnevniku. Kad te netko tako etiketira, to utječe i na fizičko zdravlje i na psihu pa se ja tako i dan danas znam noću probuditi i razmišljati o tome”, rekao je Bandić na sudu te je dodao kako su te Meićeve riječi utjecale i na njegovu političku karijeru jer da nije bilo tih optužbi, pobijedio bi već u prvom krugu izbora za gradonačelnika, a njegova lista imala bi 26 mjesta u Skupštini, dakle apsolutnu većinu.

Obrazlažući osuđujuću presudu za Meića, sutkinja je kazala da njegovu rečenicu uza sva prepucavanja zastupnika ne može svrstati u uobičajeno političko prepucavanje.

“Nisam našla vaš motiv za izricanje tako teških riječi, odnosno kategoričke tvrdnje koja zvuči kao da je Bandiću već nešto dokazano. Bandić nije pravomoćno osuđen ni zbog jednog kaznenog djela, a vi ga teretite za krađu”, obrazložila je sutkinja u presudi na koju su se Meićevi odvjetnici prvo žalili Županijskom, a potom i Ustavnom sudu koji je prije desetak dana odlučio da Meić ne može biti osuđen zbog riječi koje je izrekao na sjednici Gradske skupštine.

Ustavni sud se pozvao na odredbe Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, točnije na članak 3. tog Zakona u kojem stoji da “član predstavničkog tijela ne može biti pozvan na kaznenu i prekršajnu odgovornost za izgovorene riječi ni za glasovanje u radu predstavničkog tijela”.

“USTAVNI SUD OCJENJUJE da je ovaj članak proizvoljno tumačen i primijenjen i u prvostupanjskoj i u drugostupanjskoj presudi. Prije svega, nedvojbeno je da je tom odredbom uspostavljen imunitet neodgovornosti članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave ‘za izgovorene riječi … u radu predstavničkog tijela’. U tom je smislu bespredmetna činjenica nepostojanja ovlaštenika na oduzimanje imuniteta članovima tih predstavničkih tijela, a što kao problem ističe prvostupanjski sud”, stoji u presudi Ustavnog suda čiji su suci procijenili proizvoljnim stajalište Općinskog suda koji je u prvostupanjskoj presudi ocijenio da riječi izrečene na aktualnom satu Gradske skupštine Grada Zagreba nisu izrečene u radu Skupštine, jer po njihovoj ocjeni aktualni sat je dio aktivnosti predstavljanja njezina rada. Ustavni suci procijenili su arbitrarnim i stajalište Županijskog suda koji je u drugostupanjskoj presudi ocijenio da Meić nije iznio stav, mišljenje ili diskusiju u okviru rada Gradske skupštine, nego se obratio direktno Bandiću. U presudi Ustavnog suda stoji da takvo objašnjenje ne može biti točno jer članak 3. stavak 3. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave, uspostavlja imunitet neodgovornosti za izgovorenu riječ u radu predstavničkog tijela, a članak 30. stavak 2. tog Zakona propisuje taj imunitet za izjave na sjednicama tih predstavničkih tijela. “Slijedom svega navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju osporenom presudom Županijskog suda u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1 Ustava”, zaključeno je u presudi Ustavnog suda koju je potpisala sutkinja Snježana Bagić.

NAKON TAKVE PRESUDE Ustavnog suda teško je vjerovati da će na ponovnom suđenju Meiću Općinski kazneni sud presuditi u Bandićevu korist jer je Ustavni sud nedvojbeno utvrdio da riječi izrečene na sjednicama županijskih, gradskih i općinskih skupština ne mogu biti predmetom tužbi i da su svi zastupnici tijela lokalnih vlasti zaštićeni imunitetom za riječi izgovorene na skupštinama tih tijela.