Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u četvrtak je na konferenciji za novinare objavio odluku o ocjeni suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Šeparović je rekao kako nisu prihvaćeni prijedlozi za ocjenu ustavnosti Zakona, te naložio Saboru da u roku od dvije godine mora donijeti novi zakon. Odluka je donesena na sjednici 21. veljače.

Dodao je kako je ovo kompleksno pitanje, o kojem ‘od pamtivijeka’ nema konsenzusa. “Prekid trudnoće je kontroverzno pitanje, radi se o duboko moralnom, filozofskom, pravnom i medicinskom pitanju. O njemu nema konsenzusa. Izaziva podjele u nizu društava. Postoje dvije skupine, jedna je protiv, a druga za izbor”, rekao je Šeparović.

Objasnio je i argumente tih skupina. Skupina ‘pro life’ tvrdi da život počinje začećem, da je embrio ljudsko biće, a a majčino tijelo samo je mjesto na kojem se nerođeno biće hrani i raste. Za njih je prekid trudnoće ubojstvo. S druge strane, skupina ‘pro choice’ smnatra da je pravo na izbor temeljno ljudsko pravo.

“Zakoni neće osujetiti ženu da odustane od prekida trudnoće, već to može samo učiniti ugrožavajući svoje zdravlje, pa se zabrana prekida trudnoće zato smatra nedopustivom”, rekao je Šeparović.

“Brojni međunarodni dokumenti štite pravo na život, ali ne daju odgovor na pitanje kada život počinje. Praksa Europskog suda za ljudska prava navodi da se “nerođeno dijete ne smatra osobom u smislu zaštite člankom 2 Konvencije””, rekao je predsjednik Ustavnog suda.

“Ocjena ustavnosti zakona ovisi o tome je li zakonodavac uspostavio ravnotežu između suprotstavljenih prava i interesa”, naveo je Šeparović, “a to nije u nadležnosti Ustavnog suda, već zakonodavca”.

Šeparović je potom pročitao i dva temeljna prigovora. “Jedan kaže da je proglašenjem novog Ustava RH nakon osamostaljenja, izgubljena ustavna osnova Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Drugi kaže da je pravo na život ispred svih prava ljudskih bića, ali i da je embrij subjekt prava zaštite kojemu se jamči ustavna zakona.”

Naglasio je da je točno da je Ustac s kojim je važeći zakon usklađen danas nevažeći i nije usklađen s Ustavom RH, ali napominje kako je Hrvatska prihvatila akte bivše države do usklađenja s vlastitim pravnim poretkom.

Dodao je kako činjenica da su zakoni doneseni po starom Ustavu, ne znači da su oni nevažeći i da je u neskladu s Ustavom. Kaže da bi ga Ustavni sud jednako ocjenjivao i da je donesen nakon 1990.

“Iz Ustava se ne mogu izvlačiti dijelovi, već se mora voditi računa o cjelini”, rekao je o drugom prigovoru dodajući da Ustav ne problemtizira imaju li pravni subjektivitet nerođena bića.

“Pravo na privatnost je inherentno pravo žene da odlučuje o vlastitom duhovnm i tjelesnom integritetu. Miješanje je dozvoljeno samo ako je u skladu sa zakonom i ako to ima legitimne ciljeve”, poručio je. Šeparović je naveo da nerođeno biće uživa do one mjere kada se ne sukobljava s pravom žene na privatnost.

Još je jednom naglasio da pitanje kada počinje život nije u nadležnosti Ustavnog suda. “Do isteka 10 tjedna trudnoće žena je može prekinuti, a nakon toga presudni su zdravlje i činjenica je li do trudnoće došlo temeljem kaznenog djela”, istaknuo je. “Na zakonodavcu je da novim zakonom odredi preventivne i edukativne mjere, kako bi prekid trudnoće bio izuzetak”, zaključio je.

Za ovu odluku Ustavnog suda glasalo je 12 sudaca, a samo je Miroslav Šumanović glasao protiv, navodeći da je zakon nužno suštinski uskladiti s Ustavom RH, da se mora odrediti kada počinje pravo na život te zaštititi život od začeća.

Izjavio je da je nedopustivo da je ovaj predmet bio na Ustavnom sudu 26 godina, ali i da razumije prijašnje predsjednike suda. Ipak, smatra kako je hrvatsko društvo sada sazrelo za ovu odluku.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona iz 1978. podnio je još 1991. Hrvatski pokret za život i obitelj. Ponovila ga je u listopadu prošle godine udruga U ime obitelji.