Nacional je proteklog tjedna doznao detalje koji dodatno razjašnjavaju istinske, a neobjavljene motive nedavne ostavke ravnatelja Spomen područja Jasenovac Ive Pejakovića, ali i dokazuju da je za revizionističke intervencije koje su Pejakovića potakle na odlazak odgovorna isključivo ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i ministarstvo koje vodi. Drugim riječima, premda je u javnosti stvoren dojam kako je kriza u Spomen području Jasenovac kreirana ulaskom radikalno desnog Domovinskog pokreta u parlamentarnu većinu i vladu Andreja Plenkovića, to nije točno: izravne revizionističke intervencije koje su uzrokovale Pejakovićev odlazak počele su više od pola godine prije izbora i za njih je odgovorna isključivo Plenkovićeva ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, dok Domovinski pokret – premda mu aktualno prikrivanje istine o razmjerima zločina u ustaškom logoru smrti zasigurno odgovara – s tim intervencijama nema nikakve izravne veze.

Štoviše, čak je i izraz “izravne revizionističke intervencije” po svemu sudeći preblag, jer je bila riječ o izravnoj cenzuri karakterizacije ustaških zločina u Jasenovcu koju su ponudili kustosi Spomen područja. Naime, nakon što su stručnjaci Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust (IHRA), u sklopu prošlogodišnjega hrvatskog zasjedanja IHRA-om, u lipnju prošle godine hrvatskoj vladi dostavili preporuke za unapređenje kvalitete rada Spomen područja te u njima savjetovali postavljanje novih informativnih ploča za posjetitelje na ulazu u memorijal, Ministarstvo kulture i medija zatražilo je od kustosa Spomen područja da napišu tekst za nove informativne ploče, i pošalju ga na recenziju u Ministarstvo. Zahtjev su iz Ministarstva poslali ujesen prošle godine, uoči posjeta izaslanstva IHRA-e Spomen području, koji je održan 26. studenoga prošle godine.

Premijer Andrej Plenković svojom dosadašnjom podrškom ministrici Obuljen Koržinek zapravo odobrava i prekrajanje povijesti i revizionističke intervencije koje posljednjih pola godine u Jasenovcu provodi ministarstvo kulture i medija. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Već je i zahtjev za slanjem tog teksta na pregled anonimnim recenzentima u Ministarstvo kulture i medija bio neuobičajen i protivan struci, jer su kustosi Spomen područja Jasenovac iz državnog proračuna plaćeni za to da najbolje znaju i vjerodostojno prezentiraju istinu o tom logoru, što su oni, predvođeni Ivom Pejakovićem, uistinu i činili. Zato nije bilo jasno zašto bi itko iz Ministarstva ili u njegovo ime – naročito kad je anoniman – recenzirao tekst stručnjaka koje plaća vlada. No kustosi Spomen područja u prvi mah nisu vjerojatno pretpostavili da je zahtjev došao zbog želje za političko-ideološkom kontrolom, nego su pomislili kako je u pitanju dobronamjerna stručna želja za kolegijalnom i savjetodavnom recenzijom. Prevarili su se, a to je izazvalo šok: naime, iz Ministarstva nije došla recenzija teksta u obliku potpisanih preporuka što bi se i zašto u predloženom tekstu moglo poboljšati, nego promijenjeni tekst, iz kojega su izbačene karakterizacije ustaškog zločina u NDH kao holokausta nad Židovima i genocida na Romima i Srbima. Ministarstvo kulture i medija predvođeno Ninom Obuljen Koržinek, dakle, izvelo je klasičnu ideološku cenzuru nad tekstom koji su napisali kustosi Spomen područja Jasenovac, koji pripadaju najvećim autoritetima u poznavanju tog logora.

Ministarstvo kulture i medija izvelo je klasičnu ideološku cenzuru nad tekstom iz kojega su izbačene karakterizacije ustaškog zločina u NDH kao holokausta nad Židovima i genocida na Romima i Srbima

Dogodilo se to oko pola godine prije parlamentarnih izbora, još u vrijeme kada se prethodna vladajuća koalicija HDZ-a i manjinskih zastupnika, uključujući i one SDSS-a, činila itekako čvrstom. Nakon tako flagrantne uskrate stručnog povjerenja, razumljivo, ravnatelj Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković samo je čekao pogodan povod za ostavku i pronašao ju je u nadmenom dopisu o kojem je u prošlom broju izvijestio Nacional: dopisu koji je predsjednica Upravnog vijeća Spomen područja Jasenovac Matea Brstilo Rešetar Pejakoviću poslala 20. svibnja, nakon što je povjesničar Vladimir Geiger na portalu CrFact objavio ne naročito važne primjedbe o navodnim netočnostima u informativnom tekstu na mrežnim stranicama Spomen područja Jasenovac. Pejakoviću je, naime, iz postupka Ministarstva kulture i medija postalo jasno kako je Plenkovićeva vlada, iz tko zna kojeg razloga, odlučila prestati priznavati povijesnu istinu da je u NDH počinjen genocid nad Srbima, pa čak možda i holokaust nad Židovima i genocid nad Romima. U tom revizionističkom obratu Pejaković nije htio sudjelovati. Naime, kako je sam objasnio na javnoj tribini u utorak, 4. lipnja u Zagrebu, tijekom gotovo cijeloga njegova mandata, od 2017. do druge polovine 2023., na službenim internetskim stranicama Spomen područja Jasenovac kustosi su redovito pisali o genocidu nad Srbima u NDH. “Nitko nikad nije reagirao niti obraćao pažnju na to. Dok nismo došli u ovu situaciju gdje se to postavilo kao pitanje”, kazao je Pejaković o sporu s informativnim pločama koje je preporučila IHRA.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek snosi najveću odgovornost za odlazak bivšeg ravnatelja Jasenovca Ive Pejakovića. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Tako sada na ulazu u Spomen područje Jasenovac stoje, navodno “privremene”, informativne ploče na kojima piše sljedeći tekst, koji nisu odobrili kustosi Spomen područja: ”Koncentracijski logor Jasenovac osnovale su u kolovozu 1941. vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH-a). Tijekom Drugog svjetskog rata Jasenovac je bio područje stradanja golemog broja ljudi, stratište Srba, Roma, Židova, Hrvata, pripadnika drugih naroda i mnogih drugih koji su se suprotstavili ustaškom režimu. Većina je patila zbog jednostavne činjenice što su pripadali drugoj nacionalnoj, vjerskoj ili etničkoj skupini, zbog ideje o superiornoj rasi ili drugačijeg političkog mišljenja. Prva dva logora u sustavu logora Jasenovca bila su formirana u blizini sela Krapja te na području između naselja Jasenovca i Bročica, a nalazila su se u neposrednoj blizini rijeke Strug. U njima su bili zatočeni muškarci, Srbi i Židovi. Zbog poplava u studenom 1941. ove su dvije logorske lokacije napuštene, a centralni je logor formiran istočno od naselja Jasenovca, gdje je prije Drugog svjetskog rata obitelj Bačić iz Jasenovca imala svoja industrijska postrojenja, od kojih je najveće bilo tvornica cigle. Uz to, kao dio logora Jasenovca, funkcionirali su od početka 1942. godine i radna grupa Kožara, koja je osnovana u samom mjestu Jasenovcu, te područje nekadašnje utvrde i kaznionice Stare Gradiške, gdje su u velikom broju bile zatvorene žene i djeca.

U sklopu prošlogodišnjega hrvatskog zasjedanja IHRA-om hrvatskoj vladi dostavljene su preporuke za unapređenje kvalitete rada Spomen-područja i postavljanje novih informativnih ploča (desno) dok je ministrica Nina Obuljen Koržinek usmeno naložila da se iz prilaza Spomen-području uklone dotadašnje informativne ploče, svojevrsna izložba na otvorenom (lijevo). FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL, Nacional

Glavno stratište logora Jasenovca prostor je s južne strane rijeke Save, kod sela Donje Gradine. Kao dijelove logora u pojedinim razdobljima ustaše su koristili i lokacije u obližnjim selima koja su do Drugog svjetskog rata bila naseljena srpskim stanovništvom. Nakon što su stanovnici tih sela 1942. bili deportirani u logore, ondje su također bili zatočeni logoraši. Na zapadnom dijelu sela Uštica u svibnju 1942. formiran je logor za Rome, a u selima Mlaki u Jablancu bili su zatočeni Srbi, ponajprije žene i djeca. Logor Jasenovac bio je u funkciji do 22. travnja 1945. Tog su dana posljednji zatočenici izvršili proboj iz logora. Proboj je preživio 101 zatočenik, od više od 1000 njih koliko ih je bilo zatočeno posljednjeg dana logora. Ustaše su nakon proboja minirale i uništile zgrade logora, koje su prethodno bile oštećene i porušene u savezničkim i partizanskim zračnim napadima, kao i većinu kuća u selu Jasenovcu, te se povukli prema zapadu. Prve jedinice Jugoslavenske armije ušle su na područje napuštenog i razrušenog logora početkom svibnja 1945. godine. Barake i zgrade logora nisu sačuvane, one su označene na prostoru logora s humcima i udubljenjima u zemlji. Prostorom nekadašnjeg logora danas dominira spomenik ‘Cvijet’ autora Bogdana Bogdanovića, koji je svečano otvoren 1966. Spomen-područje Jasenovac osnovano je kao institucija 1968. godine s misijom čuvanja sjećanja na žrtve logora, ali isto tako na preživjele zatočenike putem muzejskih, obrazovnih, izdavačkih te komemorativnih aktivnosti.“ U tekstu se ne spominju ni holokaust ni genocid na Srbima i Romima, a sporna je i ponešto dvosmislena formulacija iz koje bi se moglo zaključivati da su se zatočenici u Jasenovcu “suprotstavili ustaškom režimu”. Zbog toga je teksta u utorak, 4. lipnja, na promociji drugog izdanja svoje knjige “Holokaust u Zagrebu” javno prosvjedovao i povjesničar Ivo Goldstein, autor iscrpne studije “Jasenovac”, koji je nespominjanje izraza “holokaust” nazvao “apsolutno neprihvatljivim eufemizmom”.

Bivši ravnatelj Spomen-područja Jasenovac Ivo Pejaković nedavno je podnio ostavku, a tek sada se otkrivaju pravi razlozi koji su ga na to naveli. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Međutim, cenzura stručnog teksta na informativnim pločama u Spomen području Jasenovac nije jedini postupak kojim je ministrica Nina Obuljen Koržinek demonstrirala posve neshvatljiv, ali jasan i nedvosmislen revizionistički otklon njezina ministarstva i cijele Plenkovićeve vlade od istine o zločinima ustaša i NDH. Ministrica je, naime, osobno usmeno naložila da se prije postavljanja opisanih “privremenih ploča” na ulazni dio memorijala, iz prilaznog dijela Spomen području uklone dotadašnje informativne ploče, svojevrsna izložba na otvorenom, koju su kustosi Jasenovca postavili kako bi posjetitelji koji memorijal posjećuju izvan radnog vremena mogli dobiti barem elementarnu informaciju o logoru Jasenovac i zločinima počinjenima u njemu. Spomen područje, naime, radi do 16 sati, pa mnogi posjetitelji dolaze i izvan radnog vremena, kada ne mogu razgledati izložbe u muzejskih prostorima.

Zato su kustosi postavili nekoliko informativnih ploča s tekstovima i fotografijama, kako bi i ti posjetitelji dobili osnovnu informaciju. Nakon intervencije ministrice Nine Obuljen Koržinek, u Spomen području tih ploča više nema i posjetitelji sada mogu pročitati samo revizionistički tekst koji su, izmijenivši stručnu informaciju kustosa Spomen područja, napisali anonimni “recenzenti” – preciznija bi riječ bila “cenzori” – Ministarstva kulture i medija. Cijela stvar prerasta u otvoreni cinizam kada se zna da je cijela ta revizionistička operacija izvedena pod zaštitničkim plaštem preporuka IHRA-e za unapređenje rada Spomen područja, pa su sadašnje revizionističke ploče potpisane – logom hrvatskoga predsjedanja IHRA-om. Tko, imenom i prezimenom, iza tog loga stoji – ne zna se, premda je tu informaciju službeno, na svom posljednjem sastanku prije nekoliko tjedana, tražio i Savjet Spomen područja Jasenovac – u kojemu su, među ostalima, i predstavnici naroda žrtava NDH – ali i nevladine organizacije, pa i Nacional, koji je upit o tome Ministarstvo poslao u četvrtak, 6. lipnja, ali bez uspjeha.

Potezi ministrice i Plenkovićeve vlade daju naslutiti da će se revizionističke intervencije u Spomen-području Jasenovac samo produbljivati i da će biti skrivene iza autoriteta IHRA-e

U opisanom je kontekstu svakako zanimljiva i izjava ministrice koja je u ponedjeljak, 3. lipnja, najavila reviziju svih tekstova objavljenih na mrežnim stranicama Spomen područja Jasenovac. “U dogovoru s Upravnim vijećem JUSP-a Jasenovac, čiji dosadašnji rad ministarstvo cijeni i podupire, za sutra je sazvana sjednica Upravnog vijeća na kojoj će se definirati daljnji koraci za uredno funkcioniranje ustanove, ali i za otklanjanje uočenih faktografskih netočnosti u sadržaju mrežnih stranica te provesti sve zakonom propisane mjere za usklađivanje administrativnog okvira rada ustanove”, najavila je ministrica.

Dodatne sumnje u istinoljubivost ministričine najave pobuđuje i činjenica da o sadržaju tog sastanka nije objavljena nikakva informacija. Štoviše, Nacional ni od glasnogovornice Ministarstva kulture i medija Renate Margaretić Urlić, ni od predsjednice Upravnog vijeća Spomen područja Jasenovac Matee Brstilo Rešetar, ni od članova Upravnog vijeća nije dobio odgovor na pitanja o sadržaju tog sastanka, premda je riječ o iznimno važnoj i aktualnoj temi odnosa Plenkovićeve vlade i politike u Hrvatskoj prema povijesnoj istini i njezinu primjerenom memorijaliziranju. Time što od javnosti kriju podatke o tome što na mrežnim stranicama Spomen područja Jasenovac smatraju netočnim kao i time što ne objavljuju kako točno kane “uskladiti administrativni okvir rada ustanove”, Ministarstvo kulture i medija, Upravno vijeće Spomen područja Jasenovac i vlada Andreja Plenkovića daju naslutiti da će se revizionističke intervencije samo produbljivati, pa čak i da bi tu nedopustivu rabotu, paradoksalno, vlada HDZ-a i DP-a, skrivena iza autoriteta IHRA-e, mogla pokušati predstaviti kao “osuvremenjivanje” ili neku sličnu pomodnu floskulu koja ne znači ništa, a može sakriti sve.

Ministrica Nina Obuljen Koržinek je u ponedjeljak, 3. lipnja, najavila reviziju svih tekstova objavljenih na mrežnim stranicama Spomen područja Jasenovac. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.