Da Riječani hranu kupuju najčešće u Sloveniji i Italiji nije neka tajna,  no da na računu od 130 eura uštede i do 50 eura nije zanemarivo. 

Građani Rijeke i šire okolice ponovo se sve više okreću susjednim državama, posebno gradovima Ilirskoj Bistrici i Trstu, kako bi uštedjeli na troškovima hrane. Ova pojava nije nova, ali je postala izraženija nakon uvođenja eura u Hrvatsku.

Novinarska patrola Novog lista na relaciji Rijeka – Ilirska Bistrica – Trst usporedila je cijene u trgovinama te iz razgovora s kupcima saznala koliko često i za koji iznos kupuju izvan granica Hrvatske.

Željka i Irenu Jolić iz Rijeke zatekli su punih kolica ispred supermarketa u Ilirskoj Bistrici.

KARTELSKO UDRUŽIVANJE Špika: ‘Ne smanje li cijene, najavit ćemo blokadu jednog trgovačkog lanca na 30 dana’

“Idemo otprilike dva puta mjesečno i ušteda je prema našoj procjeni od 40 do 50 eura na računu od 130 eura“, kaže ovaj bračni par koji nam pokazuje račun.
Smatraju da za ovaj iznos u Hrvatskoj ne bi mogli napuniti kolica, kao ni bunker svog automobila. Kažu da svakako podržavaju akciju bojkota, u prvom redu da se zaštite oni s malim plaćama i oni stariji, koji si ne mogu omogućiti odlazak izvan granice kako bi napunili hranom bunkere svojih automobila.

POVIJESNI BOJKOT Munjiza za nacional.hr objasnio tajnu trgovačkih marži u Hrvatskoj, Knežević upire prstom u Plenkovića

“Planiram je napuniti za 50 eura, a to kod nas ne bih mogao ni za 100 eura, kaže Mario i dodaje podržava kontinuirani bojkot trgovina u Hrvatskoj”, a ne samo u petak.

 Kvalitetna i vegetarijanska hrana

Na parkiralištu susjednog centra gospođa Katarina napominje kako je vegetarijanka i da je kvalitetna hrana koju kupuje u Sloveniji jeftinija od identične u Hrvatskoj. U Ilirsku Bistricu odlazi dva puta mjesečno, jer se i s troškom benzina put isplati. I ona podržava bojkot domaćih trgovina u nadi da će se nešto promijeniti.

“Ne samo da se isplati kupovati u marketima, već je i ponuda u ugostiteljskm objektima jeftinija, uključuje se sugovornik na parkiralištu”, te kaže da su se prošli put nakon šopinga u obližnjoj gostilni i počastili pizzom, sokovima i kavom i da ih je sve to došlo 11 eura.

Iz razgovora se ispostavilo i da se sve manje kupuje brendirana roba, već jeftinije, a podjednako kvalitetne trgovačke marke i da se zaobilaze trgovine poput Tuša ili Spara, gdje uopće nema RI tablica. To su potvrdile i djelatnice tih trgovina, koje kažu da kupaca iz Hrvatske kod njih nema, a razlog su skoro identične cijene kao i u Hrvatskoj.

Izvor: Novi list

U Trstu slična priča. U jednoj trgovini »jeftinog lanca« u kupovinu je stigla obitelj iz Rijeke. Također podržavaju akciju bojkota, ali misle da se time neće ništa riješiti.

“Ovdje u ovoj trgovini sve je jeftinije nego u razvikanim trgovačkim lancima u trgovačkim centrima u Trstu i okolici, ali većina ljudi ne poznaje ove trgovine, od kojih mnoge imaju i besplatan parking. Mnogi naši prijatelji jednostavno su navikli na velike trgovačke centre s garažama i poznate brendove, ali razlike u kvaliteti zapravo nema. Njima je to više doživljaj kupnje, ali nije tako velika ušteda ako nisu akcije u pitanju. Ušteda je i s karticama, ali za to treba iskustvo, rekla je jedna sugovornica Novog lista.

Još jedna riječka obitelj napunila je bunker svoga automobila.

“Kupujemo veće količine mlijeka bez laktoze, kao i sredstva za perilicu posuđa jer su uštede velike. Ušteda je samo ako napunimo bunker onim stvarima koje trebamo i gdje je velika ušteda. Ne kupujemo brendirane robne marke jer je to samo gubitak novca, a kvaliteta je identična, kaže naša sugovornica.

Jedan gospodin se raspričao o tome kako se još više uštedi na odjeći nego na hrani u Trstu.

” Znate, postoji neki dućan s jeftinom robom, kod željezničke stanice ima svega, reći ću vam adresu, sve je jeftino, objašnjava gospodin dok ga supruga tjera u auto”, uz napomenu da će ih uz maglu uhvatiti i noć.

Većina kupaca koje su sreli po Sloveniji i Italiji i pitali koje je njihovo mišljenje o skupoći hrane u Hrvatskoj, ali pod uvjetom da im neće napisati ime niti ih fotografirati, tvrde da su za sve krivi političari.

“Sebi su digli plaće i žive u paralelnom svijetu, a upravo bi oni trebali riješiti taj problem, a njih baš briga, kaže jedan sugovornik i dodaje da trgovci samo koriste priliku i love u mutnom. On smatra da se najveće uštede ostvaruju planiranim kombiniranjem trgovačkih brendova i akcija, a bez dobre informiranosti ne ostvaruju se neke veće uštede.

Bilo je i onih koji se ne boje otvoreno kritizirati i otvoreno podržavaju bojkot trgovačkih lanaca.
“Građanski otpor pokrenut na društvenim mrežama protiv beskrupulozno visokih cijena pokazao je da hrvatsko građanstvo izlazi iz vremena apatije i beznađa, kaže Vlasta Rotschild, te napominje da su desetljeća sustavno uništavane poljoprivredne i industrijske proizvodnje, u korist takozvanih velikih igrača, uz sveprisutnu korupciju, dovela veliku većinu građana na rub siromaštva ili vrlo blizu tog potonuća. Ona smatra da sustavni pritisak kako na korporacije, tako i na Vladine politike, može rezultirati učinkom smanjenja cijena, ali ostane li sve na ovoj jednoj inicijativi, cijene će i dalje biti bezobrazno visoke.

Razmišljanje svih onih koje su zatekli u punjenju svojih bunkera na parkiralištima je da se čak i kada se uračunaju troškovi putovanja, isplati otići do Ilirske Bistrice ili Trsta. Ovaj trend ukazuje na promjenu potrošačkih navika. Da razloga za to itekako ima, svjedoče i brojke.

Litra Maslinovog ulja Monini u Hrvatskoj stoj 12,99 eura, u Sloveniji  13,99 eura, a u Italiji 11,90 eura,  dok jedan kilogram sira parmezana u Hrvatskoj stoji 32,95 eura, u  Sloveniji 27,60 eura,  a u Italiji 8,51 eura.  Kilogram Edamera u Hrvatskoj je 10,09  eura,  u Sloveniji 8,99, a u Italiji 14,86. Tjestenina Barilla fusili u pakiranju od 500 grama u Hrvatskoj je 1,95 eura, u Sloveniji 1,39 eura , a u Italiji 0,79 eura. Pasata u limenci Mutti od 400 grama je u Hrvatskoj 1,79 eura, u Sloveniji 1,84 eura, a u Italiji 1,00 eura.