Cilj restrukturiranja je osiguranje kontinuiteta poslovanja, a razlika između pravovremenog i zakašnjelog restrukturiranja je u tome da je potonje znatno skuplje, a često je upitan i kontinuitet poslovanja

Prva kvartalna izvješća najvećih kompanija u Europi ukazuju kako je svako deseto poduzeće u „nevolji“, odnosno suočilo se s padom realizacije te mu prijeti nesposobnost podmirenja obveza. Grube procjene također navode kako je 20% više kompanija zabilježilo pad profitabilnosti, a kao ključne razloge lošijih rezultata navodi se utjecaj inflacije, a posebice povećanja plaća i troškova energenata, te usporavanja potrošačke potražnje. Osim pada prodaje i profitabilnosti, značajan je porast i financijske nestabilnosti poduzeća zbog rastućih troškova zaduženja i nadolazećih dospijeća obveza s višim kamatnim stopama.

Europske su korporacije pod pritiskom sa svih strana, sa smanjenom potražnjom i višim troškovima, posebno servisiranja duga. Na europskoj karti Njemačko se tržište pokazalo kao najugroženije, odražavajući tešku poslovnu okolinu kao jedina zemlja u Europi koja je i doživjela recesiju. Najviše su ugroženi potrošački sektori i maloprodaja, a pogotovo kompanije izložene tzv. diskrecijskom trošenju. Povećanje aktivnosti restrukturiranja čini se neizbježnim, jer će biti potrebne dodatne financijske i operativne intervencije za rješavanje slabih rezultata, upravljanje troškovima i prilagodbu strukture financiranja.

„Europske se korporacije suočavaju s pritiscima smanjene potražnje i viših troškova rada te troškova financiranja. U Hrvatskoj je situacija nešto drukčija jer tržište nije temeljeno na proizvodnji, već na uslugama, što je olakotno u periodima smanjene aktivnosti ali u periodu prosperiteta rast temeljen na uslugama znatno je sporiji od industrijskog tržišta. Međutim, ono što je univerzalno je da uspješne kompanije znaju prepoznati te pravovremeno pokreću proces restrukturiranja kojim prilagođavaju poslovanje novim okolnostima“, istaknuo je Mato Marčinković, direktor konzultantske kuće Marčinković i partneri.

‘Pravovremeno pokretanje promjena često čini razliku između kontinuiteta poslovanja i stečaja’, kaže Marčinković

U Hrvatskoj je situacija nešto drukčija jer je tržište nije toliko ovisno o proizvodnji, već je fokusirano na usluge, što se čini kao olakotna okolnost u slučaju krize, ali u periodu prosperiteta rast temeljen na uslugama znatno je sporiji od industrijskog tržišta. Također, sve je više izgledna nova rekordna turistička sezona pa su prijetnje od potencijalne recesije stavljene u drugi plan.

Međutim, ono što je univerzalno je da uspješne kompanije znaju prepoznati te pravovremeno pokreću proces restrukturiranja kojim prilagođavaju poslovanje novim okolnostima. Zakašnjelo restrukturiranje, odnosno provođenje strukturnih promjena nakon pada prihoda, profitabilnosti i dospijeća tekućih obveza čije se plaćanje odgađalo, često rezultira znatnim smanjenjem troškova u kratkom roku, odstupanja od vlastitih komparativnih prednosti što posljedično dovodi do prekida poslovanja i velikih gubitaka za radnike, vjerovnike i u konačnici za vlasnike. Pravovremeno pokretanje promjena često čini razliku između kontinuiteta poslovanja i stečaja.

Cilj restrukturiranja je osiguranje kontinuiteta poslovanja, a razlika između pravovremenog i zakašnjelog restrukturiranja je ne samo u tome što je potonje znatno skuplje, već je često i upitno hoće li dovesti do osiguranja kontinuiteta poslovanja u okvirima vrijednosti prije nastupa krize.