Posljednjih tjedana tijekom euforije zbog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji hrvatski građani, i stari i mladi, i poznati i nepoznati, i siromasi i bogataši, odnosno skoro svi iskazivali su javno svoje oduševljenje tim uspjehom. Predsjednica je u tome prednjačila. Članovi Vlade održavali su sjednice odjeveni u dresove hrvatske reprezentacije, 500.000 ljudi u Zagrebu dočekalo je članove reprezentacije po povratku iz Moskve, a nakon toga još su se danima organizirali dočeci pojedinim reprezentativcima u njihovim mjestima rođenja ili mjestima gdje su počeli sportske karijere. Mediji su bili preplavljeni izjavama raznih javnih ličnosti različitih profila i profesija, ne samo sportaša nego i ljudi iz kulture, biznisa i s estrade. Gradonačelnik Zagreba obećao je gradnju nacionalnog stadiona. Nema tko se u vezi toga nije javio. Posebno su bile zapažene oduševljene izjave bivših i sadašnjih sportskih zvijezda koji su svi iskazivali oduševljenje uspjehom svojih nogometnih kolega.

Samo jedna osoba je šutjela. Najveća hrvatska sportašica svih vremena Janica Kostelić. Njena šutnja je zapanjujuća, ne samo stoga što bi se od nje kao vrhunske sportašice očekivalo da će čestitati kolegama, nego i stoga što je to bila dužna učiniti i iz formalnih razloga jer je ona članica Vlade, državna tajnica za sport zadužena po funkciji za sve sportove, pa i za nogomet. No Janica Kostelić, ako se izuzme jedna formalna čestitka upućena igračima koju je vjerojatno napisala neka osoba u njenom kabinetu i objavljena je u medijima, cijelo vrijeme ovog pohoda nogometaša do srebrne medalje je šutjela. Nije se oglašavala, nije se nigdje pojavljivala. Mnogi bi očekivali da je ona zbog funkcije trebala biti u Rusiji kako bi pomogla nogometnoj delegaciji te da će se pojaviti na nekoj utakmici. Ona je velika sportašica i višestruka olimpijska pobjednica te je mogla doprinijeti i promociji zemlje i njenog sporta. Ali nje u Rusiji nije bilo. Ni nakon prvenstva nije se javila, iako će nogometaški uspjeh u Rusiji zbog svojeg enormnog značenja silno utjecati na hrvatski sport, pa to ulazi i u opis poslova kojim bi se državna tajnica za sport po definiciji trebala baviti.

Otvara se pitanje zašto je tomu bilo tako? Je li to možda bilo zbog ljubomore jer su nogometaši svojim uspjehom zasjenili njene sportske uspjehe? Je li to bilo zbog njenih neobičnih političkih odnosa kao državne tajnice za sport prema Hrvatskom nogometnom savezu? Je li to bilo stoga što ona nije sposobna obavljati funkciju na koju ju je postavio premijer Andrej Plenković, što se vidi po tome da ona izgleda uopće ne shvaća političko i društveno značenje uspjeha nogometaša? Otvara se i pitanje kako Plenković gleda na tu situaciju, kada njegova ključna osoba za sport očito bojkotira taj ogroman uspjeh hrvatskih sportaša koji je nesumnjivo bio izuzetno značajan za mijenjanje atmosfere u zemlji i za afirmaciju Hrvatske na globalnoj svjetskoj sceni.

Objasniti ovakvo ponašanje Janice Kostelić nije baš jednostavno. Pojavljuju se različite teze zašto je ona tako demonstrativno šutjela u vrijeme te ogromne nacionalne nogometne euforije.

Neki izvori bliski Vladi tvrde da se radilo samo o demonstraciji neslaganja s politikom vodstva Hrvatskog nogometnog saveza, organizacije duboko narušenog imidža zbog niza korupcijskih skandala, sukoba interesa i netransparentnog poslovanja, dočim više izvora Nacionala ponašanje državne tajnice obrazložilo je njenom potpunom nezainteresiranošću za nogomet i procese koji se oko njega odvijaju. Dapače, Janica Kostelić proteklih tjedana odbila je niz intervjua i uopće nije javno istupala na ovu temu, iako se u svakom pogledu radi o temi vrhunskog sportskog, nacionalnog i političkog značaja, a nije reagirala ni na evidentno raspoloženje javnosti i želju da se nakon uspjeha na sportskom terenu napokon krene u raščišćavanja HNS-a i dubinske promjene u domaćem nogometu. Sve to prebacuje fokus javnosti opet izravno na premijera Plenkovića jer izgleda da ni on ne može utjecati na nju da ona korigira svoje ponašanje barem kada je riječ o hrvatskom nogometu. Pa se stoga čini da Janica Kostelić počinje potkopavati i Plenkovićev autoritet.

Formalno najmoćnija osoba u hrvatskom sportu po tom pitanju nije stvorila ništa izuzev jednog pismenog rješenja koje je potpisala Sportska inspekcija i kojim je prošlogodišnju skandaloznu skupštinu Hrvatskog nogometnog saveza proglasila nezakonitom i zatražila poništenje svih njenih odluka. U osnovi odluke je otkriće da veći broj delegata nije imao pravo na njoj sudjelovati i niz drugih formalnih nepravilnosti, no Središnji državni ured za sport već punih šest mjeseci promatra kako se ona ne provodi. Janici Kostelić nije ni palo na pamet pokušati iskoristiti svoj utjecaj kako bi se to rješenje provelo, niti izvršiti pritisak na druge institucije – prije svega Ured državne uprave u Zagrebu i Ministarstvo uprave – kako bi se slučaj završio u pristojnim i razumnim rokovima. Državna uprava vrlo slično postupala je i u slučaju HNS-ove skupštine iz 2010., na kojoj je pokojni Vlatko Marković pobijedio Igora Štimca i postao predsjednik Saveza s razlikom od samo jednog glasa – koji će se tek godinama kasnije pokazati nezakonitim, pa je sve ostalo na naknadnom priznanju institucija da nisu reagirale pravovremeno i svrsishodno. Vrlo sličan scenarij ponavlja se ovih dana, no državna tajnica za sport o njemu se ne želi ni izjašnjavati u javnosti.

“Nogomet nju ne zanima, niti se tim sportom želi previše baviti”, objasnio je Nacionalov sugovornik vrlo blizak premijeru Plenkoviću. On tvrdi da je čak i rješenje Sportske inspekcije na određeni način “isforsirano”, odnosno da su inspektori proveli istragu u HNS-u i reagirali na nepravilnosti isključivo na sugestiju Plenkovića koji je reagirao na snažan pritisak nezadovoljne javnosti – ali i činjenicu da su članovi njegove stranke koji ujedno sjede u Izvršnom odboru HNS-a odbili poslušnosti i nisu dopustili da se Dario Šimić ni kandidira za predsjednika nasuprot Davoru Šukeru. Radilo se o otvorenoj pobuni dijela srednjerangiranih članova HDZ-a koji su željeli sačuvati vlastite pozicije, moć i privilegije u nogometnim krugovima, čak i usprkos golemoj političkoj šteti po stranku i premijera. Plenković je, tvrde izvori Nacionala, još uvijek poprilično iznenađen i nezadovoljan ponašanjem Janice Kostelić: ne samo da nije uspjela riješiti najveći problem u hrvatskom sportu, nego nije poslužila ni kao njegov politički gromobran i sve afere i nepravilnosti u političkom smislu i dalje se vraćaju upravo na njega.

“U proteklom razdoblju navodno je dovršen nacrt nove verzije Zakona o sportu i iz Središnjeg državnog ureda za sport najavljuju da će ga uskoro pustiti u proceduru, najvjerojatnije u rujnu ili listopadu. Vrh Vlade nije detaljno upoznat sa sadržajem tog dokumenta i zasad se mogu čuti tek najave da on neće biti po volji vrhuški HNS-a, no ništa više od toga nije poznato. Rezultati njenog rada poprilično su mršavi”, objašnjavaju sugovornici Nacionala raspoloženje u Banskim dvorima.

Upravo problem Zakona o sportu dočekao je Janicu Kostelić po stupanju na dužnost državne tajnice: Hrvatski nogometni savez gotovo dvije godine odbijao je postupiti po njegovim odredbama i prilagoditi sastav svoje skupštine, način odlučivanja i sankcije za prekršitelje. To je navodno pokušao učiniti skupštinom koncem prošle godine, no ona je bila nezakonita i slijedi joj višegodišnje raspetljavanje unutar institucija. Nogometna vrhuška tako je odbila provesti i vrlo jednostavne odredbe postojećeg Zakona u sportu i postavlja se legitimno pitanje – što novi zakon uopće može promijeniti ako je državni aparat i dalje spor, trom i neefikasan?

Državna tajnica Janica Kostelić, za razliku od ovogodišnjeg ignoriranja Svjetskog prvenstva u nogometu, za vrijeme Europskog prvenstva u Francuskoj prije točno dvije godine postupila je potpuno suprotno: nalazila se u svečanim ložama stadiona s vodećim ljudima HNS-a, ali i u neposrednoj blizini problematičnih osoba poput kontroverznog zagrebačkog poduzetnika Tomislava Horvatinčića, dugogodišnjeg pratitelja reprezentacije i vrlo bliskog Zdravku Mamiću i njegovu Dinamu. Fotografije prisnog rukovanja i čavrljanja u loži izazvale su salve kritika u javnosti, a neposredno nakon toga Janica Kostelić bila je izložena i verbalnom napadu na trajektu između Splita i Supetra na Braču. Veća skupina mladića izvrijeđala ju je i skandirala pogrdne uzvike, pripisujući joj bliskost s Mamićem i prigovarajući zbog neprovedbe Zakona o sportu. Slučaj je izazvao oštre osude, iako se evidentno radilo o izražavanju nezadovoljstva prema državnoj dužnosnici isključivo zbog poslova iz njene domene. Više mladića tada je privedeno i provelo nekoliko tjedana u zatvoru, po mišljenju brojnih pravnih stručnjaka neopravdano jer se radilo isključivo o pravu na izražavanje javnog mišljenja i kritici javnih službenika, bez naglašenog ispoljavanja bilo kakvog nasilja izuzev onog verbalne prirode.

Državna tajnica svejedno u pune dvije godine svog mandata nije učinila ni simbolični niti stvarni potez kojim bi pokazala interes za hrvatski nogomet, pa nije viđena ni na domaćim nogometnim utakmicama ili bilo kojoj prigodi mimo protokolarne. Nacional je više puta s njom pokušao stupiti u kontakt, i posljednjih mjeseci i neposredno nakon završetka Svjetskog prvenstva, no nailazio je na zid, kao i većina medija u kojima bi Janica Kostelić nastupila bez unaprijed pripremljenih pitanja i kontrolirane atmosfere. Sada se čini da je ta situacija eskalirala. To otvara pitanje ima li ova Vlada kapaciteta rješavati goruće probleme u hrvatskom sportu. U svjetlu ponašanja Janice Kostelić upitno je i nešto drugo – ima li uopće premijer Plenković kapacitet pronaći adekvatnu osobu koja bi se mogla dostojno nositi s tim izazovima.