Objavljeno u Nacionalu br. 783, 2010-11-16

Čelni ljudi HDZ-a spremni su trgovati s Mladenom Bajićem: bezrezervno će ga podržavati u istragama, ako on ne kriminalizira njihovu stranku

Premda su s odobravanjem dočekali da njihov bivši glavni rizničar Mladen Barišić završi u pritvoru, u vodstvu HDZ-a posljednjih su dana u velikom strahu od njegovih iskaza pred Uskokom. Nitko iz vladajuće stranke zapravo ne zna što je bivši šef carine ispričao istražiteljima: s jedne strane, hadezeovci su očekivali da će Barišić biti ključni svjedok koji bi mogao teško ugroziti bivšeg premijera Ivu Sanadera i tako neutralizirati opasnost koju Sanader predstavlja za premijerku Jadranku Kosor i HDZ.

S druge strane, Barišićev iskaz mogao bi teško ugroziti i sam HDZ ako Barišić kaže da je, osim Sanaderu, novac izvučen iz državnih poduzeća davao i u tajnu stranačku blagajnu, čime bi kriminalizirao čitavu stranku. Zbog toga među vodećim članovima vladajuće stranke u posljednje vrijeme prevladava mišljenje da bi premijerka Kosor ipak trebala imati kontrolu nad glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, ili barem – da mu prenese jasnu poruku stranke: Vlada i HDZ i dalje će podržavati njegov rad, pogotovo antikorupcijske istrage, ali od Bajića traže da usredotoči istrage na konkretne osobe i da zaustavi opću kriminalizaciju HDZ-a.

Vladajućoj stranci ne sviđa se što u javnosti dominira stav da je u mnogim aferama, osim konkretnih osumnjičenika, većim ili manjim dijelom odgovoran i HDZ, odnosno prevladava mišljenje da su za afere morali znati svi ljudi iz vodstva stranke. Takav stav u slučaju korupcijskih afera HDZ je zauzeo vrlo brzo nakon Sanaderova odlaska s premijerske funkcije. Jadranka Kosor i njezini suradnici od tada pa sve do danas zagovaraju tezu da su Sanader i neki njegovi prijatelji i suradnici godinama, daleko od javnosti imali kojekakve mutne poslove, no da drugi članovi Vlade i Predsjedništva HDZ-a o tome nisu ništa znali.

Tako je vodstvo HDZ-a htjelo ostvariti trostruki cilj: što više kriminalizirati Sanadera i njemu bliske osobe, rehabilitirati ili otkloniti sumnju s ostalih utjecajnih članova Predsjedništva i ne dopustiti kriminalizaciju cijele stranke, odnosno izbjeći tezu da svaka veća korupcijska afera neizbježno vodi prema HDZ-u i da su vodeći članovi te stranke godinama prikrivali ili šutke prelazili preko očitih koruptivnih slučajeva. Najveći udarac toj tezi već mjesecima zadaju bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec i njegov odvjetnik Anto Nobilo. Polančec je jasno naznačio da su sve sporne odluke bile političke, odnosno da su se donosile u Vladi ili na sjednicama Predsjedništva HDZ-a. Za HDZ je trenutačno najopasniji slučaj bivšeg šefa carine i bivšeg rizničara HDZ-a Mladena Barišića.

Kad je počela istraga o agencije Fimi-media i njenoj vlasnici Nevenki Jurak, mnogi su, očekivano, smatrali da taj slučaj otvara put prema mogućem procesuiranju Barišića, koji bi, stiješnjen dokazima, možda prokazao i svog bliskog prijatelja – Sanadera. Iako su detalji iz Barišićevih višednevnih iskaza pred Uskokovim istražiteljima još uvijek tajna, u javnost su u protekla dva tjedna ipak procurile pojedinosti iz kojih se može zaključiti da je Barišić posve otvoreno priznao da je golem novac koji je dobivao od Nevenke Jurak dalje osobno davao Sanaderu. Ako tako doista glasi Barišićev iskaz, potvrdila su se nagađanja koja o Fimi-mediji, Barišiću i Sanaderu kolaju u domaćim političkim krugovima i javnosti već punih godinu dana. No takav Barišićev iskaz potencijalno donosi i dva velika problema: s jednim se mora suočiti Uskok i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, dok drugi zadaje veliku glavobolju vladajućem HDZ-u. Još prošlog tjedna u neke medije procurili su dijelovi Barišićeva iskaza u kojem on navodno tvrdi da je višemilijunske svote, izvučene iz Fimi-medije, osobno donosio Sanaderu.

Iako mnogi vjeruju da je to konačan dokaz Sanaderove korupcijske hobotnice, sam Barišićev iskaz, ma koliko teško teretio bivšeg premijera, ne može biti dovoljan dokaz za eventualnu Sanaderovu osuđujuću presudu. Čak se u pravničkim krugovima vjeruje da se Bajić bez puno čvršćeg dokaza neće ni upustiti u podizanje optužnice protiv Sanadera. A eventualno učvršćenje Barišićeva iskaza moguće je jedino u dvije varijante: u prvoj, Uskok bi osim Barišića trebao pronaći barem još jednog svjedoka koji bi teretio Sanadera, dok bi s druge strane presudan dokaz moglo biti i kad bi Uskok uz pomoć svojih inozemnih kolega pronašao novac ili imovinu za koju Sanader ne bi mogao dokazati legalno porijeklo.

Od problema koji muče glavnog državnog odvjetnika veći su samo potencijalni problemi vladajućeg HDZ-a: osim što je sudjelovao u protuzakonitom izvlačenju novca iz državnih poduzeća, Barišić je godinama bio i glavni rizničar HDZ-a, pa je prema tome najviše znao ili bio odgovoran za “crnu blagajnu”, tajne HDZ-ove fondove u koje je novac stizao na mutan način, a trošio se na još mutniji. Kad bi Barišić pred Uskokom i sudom rekao da je sav novac iz Fimi-medije završio kod njega i Sanadera, HDZ ne bi imao problema. No posve je izvjesno da je dio novca izvučen preko Fimi-medije doista završio u HDZ-u i bio trošen za neke stranačke svrhe. Utvrdi li se da je to točno, čelnici vladajuće stranke teško bi izbjegli proširenje istrage na neke od njih, ali i na kompletno financijsko poslovanje HDZ-a. Još gore za HDZ bilo bi to što bi tako cijela stranka bila kriminalizirana, što bi oporba sigurno obilato iskoristila u predizbornoj kampanji. Jedan od mogućih problema za HDZ bilo bi i to što bi Uskok morao istražiti koliko je doista ilegalnog novca završilo u HDZ-u, a potom bi vladajuća stranka taj iznos morala vratiti u državni proračun.