Objavljeno u Nacionalu br. 792, 2011-01-18
Misterij dvije pljenidbe u Kozarčevoj je riješen: ovršitelji su se vratili drugi put kad su doznali da u Sanaderovoj vili postoji tajna prostorija skrivena pod stubištem
U kući bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera Uskokovi istražitelji i policija tek su u zadnjim danima prosinca otkrili njezinu najveću tajnu: skrivenu prostoriju u kojoj su Sanader i članovi njegove obitelji držali tridesetak slika, skulptura i različitu dokumentaciju. Omanja prostorija u podrumskom dijelu kuće u Kozarčevoj ulici u Zagrebu bila je vješto skrivena pregradnim panelom, a da bi se u nju ušlo trebalo je panelsku ploču pritisnuti na točno određenom mjestu, što su znali samo Sanader i članovi njegove obitelji.
Sve je bilo toliko dobro kamuflirano da ta soba nije otkrivena čak ni tijekom policijske pretrage i kasnije pljenidbe, a Sanaderova supruga Mirjana i kći Bruna istražiteljima su zatajile priznati njezino postojanje. Tek je naknadno, kako ističu Nacionalovi izvori bliski istrazi, jedan od bivših Sanaderovih tjelohranitelja svojim istražiteljskim kolegama slučajno otkrio da u kući u Kozarčevoj postoji jedna potpuno neistražena prostorija. Kad su istražitelji napokon ušli u nju, pronašli su još tridesetak vrijednih umjetnina i gomilu dokumentacije, a to što su Sanaderova supruga i kći zavjerenički prešutjele njezino postojanje istražitelje navodi na mogući zaključak da su ondje držani predmeti koji mogu teško teretiti bivšeg premijera pa su zato bili pomno skriveni.
U tom kontekstu zasad se u policijskim krugovima najčešće spominje da bi nađeni predmeti mogli biti dio umjetnina koje su potkraj devedesetih misteriozno nestale iz zgrade Ministarstva vanjskih poslova gdje je Ivo Sanader radio kao zamjenik tadašnjeg ministra Mate Granića. Prema informacijama do kojih je Nacional došao, postojanje skrivene prostorije veliko je i neočekivano otkriće Uskokovih i policijskih istražitelja koji su u srijedu, 29. prosinca 2010. pomaknuli pregradni panel ispod stepenica u Kozarčevoj 21 i ušli u Sanaderov tajni umjetnički bunker. Još se uvijek ne zna kad je bivši premijer uopće izgradio i opremio tu prostoriju, no to je očito napravljeno u potpunoj tajnosti jer, kako se čini, za nju nisu znali ni pripadnici policije koji su godinama bili zaduženi za Sanaderovu neposrednu zaštitu. Ipak, pretpostavlja se da je Sanader svoju arhitektonsku tajnu napravio još potkraj devedesetih, a i dalje bi ostala skrivena da pukom slučajnošću istražitelji nisu doznali za nju. U prvu pretragu Sanaderove kuće Uskokovi i policijski istražitelji došli su još u petak, 10. prosinca, u trenucima dok je Sanader preko Austrije i Njemačke pokušavao zrakoplovom pobjeći u Washington.
TAJNA SOBA POD STUBIŠTEM U prizemlju
Sanaderove vile u
Kozarčevoj, skrivena
posebnim panelom,
na kojem se ne vidi da
je riječ o ulazu u još
jednu prostoriju, nalazi
se soba koja se otvara
pritiskom na taj panel
TAJNA SOBA POD STUBIŠTEM U prizemlju Sanaderove vile u Kozarčevoj, skrivena posebnim panelom, na kojem se ne vidi da je riječ o ulazu u još jednu prostoriju, nalazi se soba koja se otvara pritiskom na taj panel
Rutinska pretraga cijele kuće obavljena je u nekoliko sati, a istražitelji su iz nje iznijeli samo nekoliko računala na kojima bi mogli biti dokazi o djelima koja se Sanaderu stavljaju na teret. Tek dva tjedna kasnije, u ponedjeljak 27. prosinca u Kozarčevu su stigli sudski ovršitelji koji su na temelju odluke suca istrage trebali zaplijeniti vrijedne pokretnine – golemu kolekciju slika koje je bivši premijer imao na gotovo svim zidovima svoje kuće. Budući da je količina slika zatečenih u kući Sanaderovih bila impozantna, ovršitelji su cijeli dan imali pune ruke posla – prvo su popisivali slike u prisutnosti povjesničara umjetnosti koji je procjenjivao njihovu vrijednost, pa su ih zamatali u zaštitne folije, a sve se odužilo do kasno navečer. Tek oko 23 sata iz kuće su počeli iznositi umjetnine i tovariti ih u kombi kojim je skupocjena zbirka prevezena u Muzej suvremene umjetnosti. Za drugo jutro bila je dogovorena još samo jedna akcija – pretraga i zapljena eventualno nađenih umjetnina u Sanaderovoj garaži. Iz današnje perspektive mnogima je jasnija velika nervoza koju je tog jutra neobjašnjivo pokazivala Sanaderova supruga Mirjana. Vjeruje se da je ona tijekom svih pretraga i zapljene bila jako zabrinuta hoće li istražitelji otkriti tajnu prostoriju i predmete u njoj, pa je na sve načine pokušavala ubrzati pretrage i pljenidbe u kući, odnosno što je više moguće skratiti vrijeme koje su istražitelji provodili unutar njezina doma.
Tako je i tog jutra, a što su prenijeli mediji, pred istražiteljima potpuno neočekivano i neobjašnjivo kantom za smeće blokirala ulaz u kuću, tobože tvrdeći da će ih pustiti unutra tek kad stigne njezina odvjetnica. Pola sata kasnije uz prisustvo odvjetnice pretražena je garaža Sanaderovih, no u njoj nije nađeno ništa značajno. Tada se činilo da su sve pretrage i zapljene u Kozarčevoj završene, pa su Sanaderova supruga Mirjana i kći Bruna napokon odahnule – vjerovale su da je velika tajna skrivene prostorije ostala sačuvana, pa su televizijski snimatelji i fotoreporteri tog poslijepodneva pokazali kako su članice obitelji Sanader opušteno izišle iz kuće i neopterećeno krenule u šetnju. Ipak, potom se u sve umiješala čista slučajnost koja je posve promijenila situaciju: kako ističu Nacionalovi izvori, tajna soba puno je desetljeće bila najstroža obiteljska tajna za koju nisu znali ni Sanaderovi dugogodišnji tjelohranitelji, pa čak ni šef Sanaderova osiguranja Davor Blažević Tigar.
Ipak, jedan od tjelohranitelja čiji identitet u policiji čuvaju kao veliku tajnu prije nekoliko je godina posve slučajno otkrio postojanje tajne sobe u Kozarčevoj 21. Prema prvoj mogućnosti, on je jednom ušao u kuću baš u trenutku kad je netko od članova obitelji u tajnu sobu odlagao neke predmete, dok je prema drugoj verziji jednom prilikom dugo na stepenicama kuće čekao bivšeg premijera, pa mu je za oko zapeo pregradni panel koji je skrivao ulaz u tajnu sobu. Kako god bilo, tjelohranitelj o svom otkriću nije govorio nikome, jer je navodno pretpostavljao da je riječ o tzv. panic roomu, tajnoj prostoriji u koju bi se, u slučaju opasnosti, mogli sakriti svi članovi premijerove obitelji i on sam, te da je to vjerojatno Ivo Sanader dao izraditi u dogovoru s Davorom Blaževićem Tigrom, šefom premijerova osiguranja. Bez obzira što je godinama šutio o velikoj tajni iz Kozarčeve 21, tjelohranitelja je dugo kopkalo što se sve zapravo nalazilo u toj prostoriji, pa je potkraj prosinca, kad je na poslu sreo jednog od svojih kolega istražitelja iz MUP-a, slučajno i iz čiste znatiželje upitao što je nađeno u Sanaderovoj tajnoj prostoriji. Istražitelj je bio zbunjen tim pitanjem jer nije imao pojma što ga bivši Sanaderov tjelohranitelj zapravo pita, no očito mu je to pitanje privuklo pažnju, pa je o tome brzo izvijestio svoje nadređene.
Nakon tajnih konzultacija između MUP-ovih i Uskokovih istražitelja koji rade na predmetu Sanader, donijeta je odluka da svakako treba istražiti mogućnost da Sanaderova kuća u Kozarčevoj krije tajnu prostoriju u kojoj nitko od istražitelja još nije ni bio. Tako je već drugog jutra, u srijedu 29. prosinca skupina istražitelja došla pred Sanaderovu kuću u novu pretragu. U međuvremenu su od bivšeg Sanaderova tjelohranitelja doznali sve detalje o tajnoj sobi, od načina ulaska u nju do njezine točne pozicije ispod stepenica, pa im nije trebalo dugo da ju pronađu. Kad su ušli u nju, istražitelji su pronašli zbirku od tridesetak slika i skulptura te nekoliko kutija sa zasad nepoznatom dokumentacijom. Iako je to bilo veliko otkriće, istražitelji su se ipak osjećali neugodno zato što nisu otprije znali za tajnu sobu, odnosno zato što ju nisu sami pronašli tijekom prve pretrage kuće u Kozarčevoj, pa je donijeta odluka da se o tome ne izvještava javnost. Tako su novinari koji su danima ”dežurali” pred Sanaderovom kućom tek prenijeli da su tog dana ”istražitelji došli dovršiti posao zapljene”, te da je u kući ”zaplijenjeno novih tridesetak slika”, ali nitko nije shvatio što se točno dogodilo u Sanaderovoj kući, odnosno da su istražitelji tog jutra otkrili najstrože čuvanu tajnu obitelji Sanader.
Zabrinutost Mirjana Sanader zagradila je
ulaz u vilu 28. prosinca prije
zakazanog pretresa garaže: možda je bila zabrinuta da istražitelji u drugom pokušaju ne
otkriju tajnu prostoriju koja im je dan ranije promakla
Zabrinutost Mirjana Sanader zagradila je ulaz u vilu 28. prosinca prije zakazanog pretresa garaže: možda je bila zabrinuta da istražitelji u drugom pokušaju ne otkriju tajnu prostoriju koja im je dan ranije promakla
To su, osim istražitelja, jedino znale Sanaderova supruga Mirjana i kći Bruna, koje su se istog poslijepodneva medijima požalile na policiju, tvrdeći da ih maltretiraju čestim i bezrazložnim pretragama kuće, a slične su tvrdnje potom počeli iznositi i njihovi odvjetnici, koji prema nekim izvorima nisu znali o čemu se točno radi, jer su Mirjana i Bruna Sanader čak i od njih tajili priču o tajnoj sobi. Kad su istražitelji popisali i iznijeli predmete nađene u tajnoj prostoriji, zaključili su da postoji mogućnost da su Mirjana i Bruna Sanader u njoj danima držale skrivene umjetnine koje su potom, nakon svih pretraga, mogle neopaženo vratiti u već pretražene prostorije u kući. Zato su, osim kriminalističke obrade tajne sobe, istražitelji tog dana zapravo morali još jednom pretražiti cijelu kuću. Iako su za tu dodatnu pretragu članice obitelji Sanader bile krive same, jer su od istražitelja tajile postojanje tajne sobe, one su to iste večeri iskoristile za ponovne napade na policiju i istražitelje koji ih, tobože, ”maltretiraju”.
Iako je cijela priča o Sanaderovoj tajnoj sobi ostala podalje od javnosti, Uskokovi istražitelji već tri tjedna detaljno istražuju sve predmete koji su u njoj nađeni. Vjeruje se, naime, da u pozadini moraju biti snažni razlozi zbog kojih su Sanaderova supruga i kći tajile da u kući u kojoj je ionako pronađeno nekoliko stotina vrijednih slika postoji još jedna prostorija u kojoj je bilo skriveno tridesetak umjetnina. Iz izvora bliskih istrazi Nacional je doznao da je istražiteljska radna pretpostavka da bi te pronađene umjetnine mogle dodatno teško teretiti bivšeg premijera, jer se smatra da je riječ o ukradenim djelima za koja Ivo Sanader nikako ne može dokazati da ih je stekao legalno. U tom kontekstu spominje se mogućnost da se u toj skupini umjetnina nalaze i neka djela koja su još potkraj devedesetih ukradena iz zgrade Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. Ivo Sanader je od 1996. do 2000. godine bio zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića, a upravo u tom periodu otamo je nestalo četrdesetak vrijednih slika. Prema Nacionalovim izvorima, upravo je Sanader bio zadužen za kupnju umjetnina kojima su se opremale zgrade hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu, a te je slike gotovinom kupovao u različitim galerijama.
Ipak, istrage koje je prvo pokrenuo bivši ministar Tonino Picula, a nastavio aktualni ministar Gordan Jandroković utvrdile su da je tijekom godina iz zgrade ministarstva na neobjašnjiv način otuđeno čak 47 slika: neke su naprosto ukradene bez ikakvog traga, a neke, koje su plaćene državnim novcem, nikad nisu ni stigle u zgradu ministarstva. U računovodstvu ministarstva pojavili bi se računi, no same slike su završile negdje drugdje. Zbog toga istražitelji ne odbacuju mogućnost da je bivši hrvatski premijer još potkraj devedesetih doslovno krao umjetnine sa svog tadašnjeg radnog mjesta na Zrinjevcu, a možda se u zbirci skrivenih umjetnina nalaze i slike koje su misteriozno nestale iz Muzeja Grada Splita. U svakom slučaju, otkriće tajne prostorije u Sanaderovoj kući daje naslutiti da je bivši premijer Ivo Sanader očito imao mnoge tajne o čijim razmjerima istražitelji i hrvatska javnost još uvijek ne znaju mnogo. Isto tako, zatajivši informacije o tajnoj prostoriji i skrivanjem umjetnina od istražitelja i ovršitelja članice Sanaderove obitelji, supruga Mirjana i kći Bruna grubo su prešle sve granice toleriranog pomaganja svom odbjeglom članu obitelji. Prema Nacionalovim izvorima, upravo zbog straha od mogućeg kaznenog progona, jer su svjesno skrivale umjetnine, odnosno dokaze, Mirjana i Bruna Sanader mogle bi biti kazneno procesuirane, pa da bi to spriječile, već se tjednima uporno prikazuju kao žrtve – pišu pisma Hrvatskom helsinškom odboru, traže zaštitu pučkog pravobranitelja i medijima se žale na svoju ”tešku” situaciju. Osim detaljne istrage umjetnina koje su pronađene u tajnoj sobi, Uskokovi istražitelji ne odbacuju ni mogućnost da su za nju možda znali još neki pripadnici Sanaderova osiguranja, koji su tu informaciju možda zatajili svojim kolegama. Zato se pokušava utvrditi kad je uopće u Kozarčevoj 21 sagrađena tajna soba i tko je izvodio te radove.
Po otkriću tajne prostorije, druga pljenidba u Kozarčevoj 29. prosinca
Po otkriću tajne prostorije, druga pljenidba u Kozarčevoj 29. prosinca
O unutrašnjosti četverokatnice u Kozarčevoj 21 hrvatska javnost ni do danas nije uspjela doznati mnogo. Prema iskazima Sanaderovih stranačkih kolega, bivši je premijer prije i u početku svog mandata ponekad znao održavati sastanke u svojoj radnoj sobi i biblioteci smještenoj u potkrovlju zgrade, no ostali dijelovi zgrade bili su i ostali potpuna nepoznanica čak i njegovim najbliskijim suradnicima. Kad su Sanaderovi u periodu od 1992. do 1996. postupno od bivših stanara pokupovali kat po kat zgrade, ostalo je tek iz prizemlja, odnosno iz podruma izbaciti tadašnju stanarku Boženu Šešljagu. Ona je do tada živjela u trošnom suterenskom stanu od 49 četvornih metara koji je zapravo zauzimao prostor gdje su se nekad nalazile šupe. Tijekom 1996. Gradsko stambeno-komunalno poduzeće (GSKG) proglasilo je njezin stan nepogodnim za stanovanje pa je Šešljagi u zamjenu Grad Zagreb dodijelio stan od 70 četvornih metara u novoj zgradi na Malešnici. Kako ističu Nacionalovi izvori, čim se Božena Šešljaga odselila iz Kozarčeve, obitelj Sanader je organizirala građevinske radove: srušeni su zidovi Šešljagina stana te je u tom renoviranom prostoru načinjeno mnogo novih soba, od teretane do vinoteke, a zazidan je i posebni ulaz s druge strane kuće kojim se ulazilo u stan bivše stanarke. Nekadašnji tavan u kojem se prosječan čovjek nije mogao uspraviti podignut je za metar u visinu pa je iz njega nastalo luksuzno renovirano potkrovlje koje je bivši premijer pretvorio u svoju biblioteku i radnu sobu.
U Uskoku i policiji posljednjih se dana pretpostavlja da je upravo tijekom tih velikih građevinskih radova Sanader u potpunoj tajnosti načinio i neke izmjene u suterenskom dijelu kuće: u prostoru ispod stepenica napravljen je otvor koji vodi u skrivenu prostoriju. Da bi ona ostala tajna, ondje je postavljena panel ploča i instaliran posebni mehanizam za otvaranje ulaza. Sve je bilo tako dobro kamuflirano da je tajna prostorija ostala skrivena i tijekom nekoliko pretraga koje su istražitelji provodili u Sanaderovoj kući početkom prosinca, no tajna je napokon slučajno otkrivena.
MVPEI priprema dopunu podataka o nestaliM slikama za MUP
U razdoblju od 1996. do 1999. godine, kada je na čelu MVP-a bio Mate Granić, proračunskim novcem kupovala su se umjetnička djela koja nikada nisu ni uvedena u kapitalnu imovinu Ministarstva. Nacional je potkraj prošlog tjedna od Ministarstva vanjskih poslova zatražio i dobio pismeno očitovanje o nestalim umjetninama: “Zbog nestanka niže navedenih umjetnina Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske podiglo je 22. svibnja 2003. godine kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja: 1. ‘Pejzaž’ Dražena Seleša. Slika je nabavljena 6. 11. 1997. godine po cijeni od 7600 kn; 2. ‘Dubrovnik’ Anke Krizmanić. Slika je nabavljena 21. 6. 1996. godine po cijeni od 35.800 kn; 3. ‘Pejzaž’ Đure Pulitike. Slika je nabavljena 21. 6. 1996. godine po cijeni od 10.024 kn; 4. ‘Jesen na kanalu’ Krste Hegedušića. Slika je nabavljena 13. 5. 1997. godine po cijeni od 43.320 kn; 5. ‘Let u Indiju’ Zlatka Price. Slika je nabavljena 22. 12. 1996. godine po cijeni od 28.860 kn. Nadalje, uvidom u evidenciju utvrdili smo kako su niže navedena umjetnička djela nabavljena 17. 9. 1999. godine, za njih su knjigovodstveno evidentirani računi, ali nisu uvedena u kapitalnu imovinu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Postoji pretpostavka kako su te slike dane kao protokolarni poklon, ali Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija o tome nema konkretna saznanja. Riječ je o slikama: ‘Brist’ Mladena Veže. Nabavna vrijednost: 4500 DEM; ‘Crveni pejzaž’ Đure Pulitike. Nabavna vrijednost: 4000 DEM; ‘Morski pejzaž’ Ede Murtića. Nabavna vrijednost: 5500 DEM; ‘Supetar’ Vilima Svečnjaka. Nabavna vrijednost: 5000 DEM; ‘Ribe’ Ljube Ivančića. Nabavna vrijednost: 5000 DEM; ‘Gromače’ Otona Glihe. Nabavna vrijednost: 6000 DEM. U veljači 2010. godine Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija dostavilo je Ministarstvu unutarnjih poslova popis svih umjetničkih djela koja se na inventurnim listama od 2000. godine vode kao manjak. U ovom trenutku MVPEI priprema i dopunu podataka na zahtjev Uprave kriminalističke policije”, stoji u odgovoru Ministarstva na Nacionalov upit.