Objavljeno u Nacionalu br. 819, 2011-07-26

USKOK je dobio od porezne uprave dokaze da je Milan Bandić zamjenjujući zemljišta oštetio Zagreb za šest milijuna eura da bi pogodovao svojim prijateljima

Porezna uprava prošlog je mjeseca USKOK-u poslala dokument u kojem eksplicitno tvrdi da je nekadašnje Poglavarstvo na čelu s Milanom Bandićem oštetilo Zagreb za više od šest milijuna eura. Zamjenama zemljišta s tvrtkom Studio X. Zagreb je preuzeo oko 44.000 četvornih metara zemljišta u Sesvetskom Kraljevcu po cijeni od 270 eura za četvorni metar. U dokumentu Porezne uprave koji smo dobili na uvid tvrdi se da je zemljište vrijedno tek oko 100 eura po četvornom metru, što bi trebao biti krunski dokaz USKOK-u u istrazi. Sporne zamjene zemljišta već su anonimno prijavljene USKOK-u prije tri i pol godine, ali dosad ništa nije poduzeto: prijava nije odbačena, a nije završila ni kaznenim postupkom. I nakon što smo ponovno pitali USKOK jesu li što poduzeli nakon što su dobili dokument Porezne uprave, odgovorili su da ne odgovaraju na upite “istražuju li nešto, koju osobu ili ne”.

Zašto je Porezna uprava tek sad poslala dokument USKOK-u? Studio X ostao je dužan novac za porez na nekretnine pa je prodavao zemljište drugim tvrtkama koje je Porezna provjeravala. Zbog toga je Porezna ušla i u povijest razmjena sa Zagrebom i napokon potvrdila ono o čemu se sumnja već tri godine – zemljište koje je Grad dobio bilo je višestruko precijenjeno.

Kronološkim opisom slučaja na pet stranca objašnjava se da je Zagreb mogao proći jeftinije, ali se pogodovalo Studiju X. USKOK u tri i pol godine, koliko mu anonimna prijava stoji u ladici, nije zatražio službenu procjenu zemljišta koje je Grad mijenjao, iako je to trebao odmah učiniti. Sada, kad su službeno dobili od Porezne uprave dokument o štetnosti, morat će se pomaknuti s mjesta. Bandić kao gradonačelnik koji je potpisao zamjene i pročelnica za imovinu Ninoslava Zeković koja ih je predložila Poglavarstvu 2007. napokon bi mogli odgovarati za štetu.

Čitav slučaj zemljišta u Sesvetskom Kraljevcu ima bogatu povijest sumnjivih poslova na koje su mediji upozoravali, a sada ih je detaljno rekonstruirala i Porezna uprava. U toj rekonstrukciji stoji da je u samo četiri mjeseca, kroz preprodaju zemljišta povezanih tvrtki, cijena zemljišta narasla sa 100 na 270 eura, što nema nikakve tržišne logike. Inače, osim što je preplatio zemljište, Bandić je potrošio i 81 milijun gradskih kuna da na njemu napravi novu školu, vrtić i sportsku dvoranu. Sve to za privatno naselje Iver sa 1100 stanova koje završava tvrtka Degrad. Ta je tvrtka na početku cijele afere, prije šest godina, bila povezana s Vicom Gulamom, nećakom tadašnjeg šefa Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića, koji je tada ujedno bio i član Poglavarstva zadužen za imovinu, te s Perom Lozicom, odvjetnikom, prijateljem Slobodana Ljubičića.

Sve je počelo s ukupno 13 hektara zemljišta u Sesvetskom Kraljevcu, na kojem su i naselje i sporne mjenjane parcele, koje je tvrtka Degrad koju vodi Drago Đuričić kupila sredinom 2005. za 19,9 milijuna kuna od Dalmacommerca u stečaju. Zemljište su unijeli u novu tvrtku Dohel, u kojoj su osim Degrada i Đuričića imali udjele i Vice Gulam i Pero Lozica. Tijekom 2006. godine na zemljište su dobili kredit od 435 milijuna kuna od Hypo banke, a doneseni su i urbanistički planovi koji omogućuju gradnju naselja i određuju koje parcele će biti namijenjene za školu, vrtić i dvoranu. Brzom donošenju plana vjerojatno je pomoglo i što je direktorica Dohela Helena Lozić Doklestić, supruga Borislava Doklestića zaposlenog u Uredu za planiranje i razvoj grada. Osim toga, plan je izradila tvrtka Studio Forma Urbis koja je u vlasništvu kuma Slavka Dakića, čovjeka koji je u to doba vodio gradski Ured za strategijsko planiranje, a prije je bio Bandićev savjetnik. Kad je kredit dobiven, a urbanizam bio gotov, Vice Gulam i Pero Lozica krajem 2006. i početkom 2007. izišli su iz Dohela, za što im je Degrad isplatio iznos koji nismo uspjeli utvrditi.

I onda počinje odiseja s mešetarenjem i zamjenama koje bi teško imale logiku, osim ako se zna da će Grad preuzeti zemljište. Prema rekonstrukciji Porezne uprave, u veljači 2007. Dohel prodaje oko 44 tisuće četvornih metara potrebnih za javne objekte i ceste tvrtki Rarus projekt. Cijena je 100 eura za četvorni metar. U dva navrata, odmah u ožujku, a zatim i svibnju, Rarus projekt prodaje zemljište Studiju X po prosječnoj cijeni od 181 euro za m2. Grad dvaput mijenja zemljište sa Studiom X, odmah nakon što su oni preuzeli vlasništvo, prvi put u travnju, a drugi u lipnju. Vrijednost tog zemljišta procijenjena je na 270 eura po m2. Obrazloženje Ninoslave Zeković, pročelnice za imovinu koja predlaže zamjene, glasi da je zemljište potrebno za gradnju javnih objekata i cesta te da je zemljište na 270 eura procijenio sudski viještak Mirko Kožulj. Zaključak o zamjenama je prihvaćen u Poglavarstvu, a nakon toga ga je potpisao Bandić. Tako je u samo četiri mjeseca vrijednost zemljišta umjetno povećana gotovo triput – u kunama, prvo je prodano za 33 milijuna, pa preprodano za 52 milijuna, a zatim Grad mijenja po vrijednosti od 87 milijuna kuna.

U zamjenu za 44 tisuće četvornih metara procijenjenih na 270 eura, Grad daje zemljišta u Lastovskoj ulici gdje su sada stanovi, zemljište za trgovački centar uz Slavonsku aveniju te još jedno u Jankomiru. U istrazi Porezne uprave uopće se ne problematizira je li realno procijenjena vrijednost zemljišta koje je davao Grad. Zaključak o štetnosti donijeli su pod pretpostavkom – da je Grad htio zemljište, mogao je zamijeniti s Dohelom jer nema logike da se ono dvaputa preprodaval, a ni jedno zemljište u okolici nije prodavano za 270 eura. Tržišna vrijednost se definira kao ona koja je postignuta u blizini nekretnine koja se prodaje. Šteta je izračunata na osnovu toga da zemljište vrijedi 100 eura, što čini 4,4 milijuna eura za 44 tisuće m2. Grad ga je po cijeni od 270 eura platio 11,9 milijuna eura. Od toga treba oduzeti 1,1 milijun eura koje je Grad još trebao dati nakon zamjena Studiju X, ali su se oni odrekli tog iznosa. Očito su dovoljno zaradili na zamjenama (jer su kasnije prodali sve zemljište dobiveno od Grada), da im iznos od osam milijuna kuna uopće nije bio bitan. Porezna zaključuje da je šteta 6,3 milijuna eura, na osnovi realne i postignute cijene.

Osim što se Studio X odrekao vrijednosti od osam mililjuna kuna, priča ima još nekoliko kurioziteta. Prvi je da su tvtku Rarus projekt vodili potpuno nepoznati ljudi u poslovnoj javnosti, Rudolf Krpina i Carmen Čleković. Tvtka je jedini prihod u tri godine poslovanja ostvarila te 2007. godine, a ugašena je 2009. Drugi je da se Studio X uopće nije bavio posredovanjem nekretninama, nego se i sada, kao i 2007., bavi arhitektonskim projektiranjem. Osim 2007., kad je ostvario 100 milijuna kuna prihoda, imali su prihode između sedam i 15 milijuna kuna. Vodi ga Anita Diklić, koja o zamjenama nikad nije htjela govoriti u javnosti, ali ju je osnovao Antun Diklić, osoba javnosti nepoznata, međutim bio je direktor i u tvrtki Urba 10 zajedno s Antom Baradom. I tu vjerojatno dolazimo do konačnih korisnika. Ante Barada, nekadašnji inženjer u Ini, vodio je i tvrtku Kupira Blaža Petrovića, poznatog po tome što je optužen, ali i oslobođen u suđenju zločinačkoj organizaciji, a sada je optužen da je kroz niz tvrtki izvlačio novac. Sa sigurnošću se može utvrditi da je barem jedno zemljište koje je Studio X dobio kroz zamjene završilo kod Petra Pripuza, vlasnika niza tvrtki za reciklažu i brata Zorana Pripuza kojemu je s Petrovićem bilo suđeno u procesu zločinačkoj organizaciji.

Treći je kuriozitet povezan s aferom Krašograd, u kojoj je Grad mijenjao 35.000 četvornih metara u istom naselju u Sesvetskom Kraljevcu za 20.000 kvadarata zemljišta u Maksimiru. Zamjena je uslijedila u srpnju 2007. nakon što su već napravljene zamjene sa Studiom X. Isti sudski vještak Mirko Kožulj zemljište u istom naselju, za istu svrhu, procijenio je na 185 eura. Samo mjesec dana nakon zamjene sa Studiom X cijena po kvadratu je gotovo 90 eura niža! Očito su i sami shvatili da su pretjerali. Modus operandi je u Krašogradu isti kao i sa Studiom X. Zemljište su s Gradom mijenjale dvije nepoznate tvrtke koje su vodili studenti Mislav Nakić i Magda Jukica.

Tri godine nakon afere, u listopadu prošle godine, Jutarnji list objavio je članak u kojem je ispričao što rade. Kroz istraživanje i Facebook utvrdili su da se Mislav Nakić druži sa sinom Slobodana Ljubičića, a Magda Jukica udala se za njegova nećaka, već spomenuta Vicu Gulama. Još dvojica mladića bez poslovnog iskustva, koja su sudjelovala u druge dvije zamjene zemljišta s Gradom, također su dio istog društva. Ljubičić je uvijek kad su ga pitali o tome tvrdio da on ne može utjecati na to tko se s kim druži. Međutim, previše je povezanosti samo na zemljištu u Sesvetskom Kraljevcu da bi se moglo pripisati slučajnosti.
Kuriozitet je i funkcioniranje Porezne uprave koja nikada ne provjerava previsoke cijene, nego samo one koje se čine nižima od tržišnih, jer im je cilj da se plati što više poreza.

Odjel koji određuje porez na nekretnine nije direktno povezan s odjelom za otkrivanje porezno-kaznenih djela ili direktno s Državnim odvjetništvom i USKOK-om. Tako se pušta da tržištna cijena bude ona koju plaća tvrtka za zemljište, bez obzira na to što se u ovom slučaju radi o napuhavanju s konačnim ciljem oštećivanja Grada. Odvjetnik s kojim smo razgovarali kaže da bi se teško utvrdila šteta da je Grad sa Studiom X mjenjao zemlju po cijeni od 180 eura, koliko su je oni platili kupujući od Rarus projekta. Međutim, zamjenom u vrijednosti od 270 eura, a da nitko toliko nije platio zemljište u okolici, pretjerali su i doveli se do toga da je Porezna uprava sada poslala izvješće o štetnosti. Zato su cijenu u aferi Krašograd za mjesec dana ipak spustili.

Zadnji potez Porezne uprave koja je poslala izvješće o štetnosti u ovom slučaju, osim što treba natjerati USKOK i Državno odvjetništvo da se napokon izjasne o zamjenama u Sesvetskom Kraljevcu, otvara i mogućnosti drugih istraga. Samo od 2005. do kraja 2007. Grad Zagreb mjenjao je oko 400 tisuća četvornih metara zemljišta vrijednih stotine milijuna kuna. Nakon toga je praksa nastavljena do izbora u svibnju 2009. Zbog promjene izbornog sustava Bandić više nije mogao uz pomoć svojih ljudi u Poglavarstvu samostalno donositi odluke, nego treba tražiti odobrenje Skupštine za sve vrednije od milijun kuna. Ako danas i mijenja neko manje zemljište ili ga kupuje, redovito Porezna uprava ili dva vještaka rade procjene i daje se opsežna dokumentacija – posve različito od prakse 2007. Mnoge od stotina nagodbi su sporne i o njima se pisalo u medijima, poput onih s Munisom, Geoprojektom, Zagrebgradnjom… Za veliku većinu su podnesene kaznene prijave. Državna revizija je ustvrdila da politika zamjene zemljišta kako je provođena 2007. nije dobra, ali nije ulazila u konkretne slučajeve.

Tijekom 2009. intenzivirala se priča o istragama, USKOK je uzeo stotine predmeta iz ureda za imovinu Grada. Kulminacija se dogodila dva dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora u siječnju 2010. godine kad je glasnogovornik USKOK-a Vuk Đuričić rekao da istrage traju, a brzinski je stigao demanti iz policije i USKOK-a da se samo obavljaju izvidi. “Ako mi bilo što dokažu, sam ću pješice otići do Remetinca”, rekao je tada Bandić. I tu je sve stalo, dok sada Porezna uprava nije opet otvorila priču.