Tijekom jutra 23. prosinca 1972. u bolnicu su dovedeni zadnji koji su preživjeli iz avionske nesreće u Andama. Preživjeli su 72 dana u planinama na visini od oko 3600 metara. O toj katastrofi i jednom epskom putovanju dvojice preživjelih snimljen je i poznati film naslova ‘Živi’.

Nesreća se dogodila kad je urugvajski avion s 45 putnika i članova posade zbog pogreške kontrole leta udario u planinu otprilike na granici Čilea i Argentine. U nesreći je poginulo više od četvrtine putnika, a veliki broj preživjelih je ubrzo podlegao pod hladnoćom i ozljedama. Nakon par dana dodatnih osam putnika pogiba pod lavinom snijega.

Od hrane su imali tek nekoliko čokoladica i grickalica te nekoliko boca vina. Nakon što su potrošili posljednje zalihe hrane, morali su se okrenuti kanibalizmu kako ne bi umrijeli od gladi. Prvo su pojeli pilota. Hranili su se mrtvim putnicima koji su uslijed velike hladnoće ostali potpuno očuvani. To je bio jedini način da unesu kalorije pošto na toj visini nije bilo niti životinja niti bilja koje bi mogli jesti. Odluka o kanibalizmu nije donešena olako, pogotovo stoga što su oni kojima su se morali hraniti bili njihovi prijatelji i poznanici.

Dvojica putnika uputila su se u potragu za pomoći i nakon 10 dana naišli su na jednog čileanskog stočara. Avion je prevozio četrdeset članova urugvajskog ragbi tima i pet članova posade. Od četrdeset i pet osoba, nesreću je preživjelo njih šesnaest.