Nedavno je u Saboru izglasan Zakon o kazalištima koji je izazvao prilično oštru raspravu u javnosti, ali i mnoge kritike iz redova opozicije. S jedne strane, vladajući tvrde da se novim zakonom jasno razgraničavaju ovlasti intendanta/ravnatelja i kazališnog vijeća te se uređuju kriteriji za članstvo u kazališnom vijeću, bolje definiraju načini financiranja javnih kazališta i javnih kazališnih družina, uvodi se model financiranja programa nacionalnih kazališta iz Ministarstva kulture i medija vezan za mandatno razdoblje intendanta nacionalnog kazališta, omogućuje zapošljavanje kazališnih umjetnika na neodređeno vrijeme nakon četiri godine rada u kazalištu, uvodi se institut revizije umjetničkog djelovanja za one umjetnike koji su u stalnom angažmanu, a ne mogu ili ne žele sudjelovati u realizaciji repertoara, osigurava povoljni izračun mirovine za baletne i plesne umjetnike koji su izgubili profesionalnu sposobnost za rad te ne mogu više umjetnički djelovati i doprinositi, a uvodi se i institut prekvalifikacije za one umjetnike koji ne žele otići u mirovinu, nego su zainteresirani za obrazovanje i nastavak rada u nekoj drugoj profesiji.

S druge strane, opozicija tvrdi da će kazalištima potpuno upravljati izvršna vlast, odnosno jedna osoba, a tu su gradonačelnici koji, prema njihovu mišljenju, dobivaju faraonske ovlasti. O novom Zakonu o kazalištima, ali i slučaju hrvatskih građana koji se nalaze u Zambiji zbog pokušaja usvajanja djece iz Konga, od kojih je jedan vijećnik platforme Možemo!, kao i prijetnjama pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja je prijavila Ivana Pernara zbog ugrožavanja ljudskih prava i života hrvatskih državljana u Zambiji, tjednik Nacional razgovarao je s Uršom Raukar, nagrađivanom glumicom ZKM-a, dugogodišnjom aktivistkinjom i zastupnicom zeleno-lijeve Platforme Možemo! u Saboru.

NACIONAL: Bili ste protiv Zakona o kazalištima, koje su vaše najveće zamjerke?

Mislim da je potrebno prvo reći što je dobro u novom zakonu. Dobro je to, kao što je već duže vrijeme struka tražila, da će odsada kazališni umjetnici dobivati ugovore na neodređeno vrijeme nakon četiri godine. Do sada su, naime, trebali čekati 20 godina. To smatramo značajnim postignućem jer su time kazališni umjetnici izmaknuti iz zone građana dugog reda, koji su u stalnoj nesigurnosti, a to je i na tragu europskih direktiva koje zagovaraju što više zapošljavanja na neodređeno. Na žalost, Hrvatska je po ugovorima na određeno na vrlo visokom mjestu. Smatramo i da je dobro rješenje financiranje kazališta na mandatno razdoblje, iako tu moram napomenuti da Ministarstvo kulture i medija ne financira niti jedno kazalište u cjelini. Financira HNK u Zagrebu 51%, dok sva ostala nacionalna kazališta, Osijek, Split, Rijeka, Varaždin, financira samo u par postotaka u programskom dijelu. Dakle, ovaj zakon ne obvezuje lokalne zajednice da krenu na višegodišnje financiranje, ali vjerujem da će preuzeti taj model jer se takvo višegodišnje financiranje uvelo i u Zakon o kulturnim vijećima za nezavisnu scenu. Dobro je i da je ministrica odustala od odredbe prema kojoj ona potvrđuje intendante nacionalnih kazališta, što je bilo prilično sporno, kada je odbila potvrditi razrješenje dvaju intendanata, jednog iz Rijeke, drugog iz Splita. Mislim da je to i u redu jer Ministarstvo ne financira ta kazališta.

NACIONAL: Dobro, a što onda nije dobro? Sada ste dosta nahvalili vlast. To nije posao opozicije.

Ali mi nismo takva vrsta opozicije koja je nužno protiv svega i koja će govoriti da je sve loše. Nastojimo biti konstruktivni, tamo gdje su ponuđena dobra rješenja. A što se tiče onoga što je loše, žao mi je zbog toga što smo se mi i kao Klub zeleno-lijevog bloka, kao i dobar dio opozicije jako angažirali i izrazito trudili i u prvom i u drugom čitanju i podnijeli smo čak 20 amandmanima, da se neke stvari ipak isprave. Prva, oko koje doista imamo najviše prigovora je taj značajan korak unatrag u demokratskim procesima, da se imenovanje i ravnatelja i kazališnih vijeća u potpunosti daje u ruke gradonačelnicima. Kazališno vijeće je tijelo koje bi trebalo nadzirati rad ravnatelja i nikako nije dobro da i jedne i druge bira gradonačelnik, dakle izvršna vlast, a ne više predstavnička vlast, to jest Skupština, kao što je bilo do sada. Iako smo se mi tome protivili, ministrica nije odustajala i tako sada u Zakonu stoji da i ravnatelje i kazališna vijeća bira jedan čovjek.

NACIONAL: To znači da će ravnatelje i kazališna vijeća svih gradskih kazališta u Zagrebu birati Tomašević. To baš i nije u skladu s vašim obećanjima.

Zakone donosi Sabor, a ne Grad Zagreb i smatramo da predloženo rješenje da jedan čovjek bira i ravnatelja i kazališno vijeće nije dobro. Između ostalog i zato što se kompletnu opoziciju potpuno izostavilo iz odlučivanja i rasprave o izboru ravnatelja i članova kazališnog vijeća. Smatram da, ako su neke političke stranke izabrali građane da imaju svoje zastupnike u Skupštini, onda moraju imati mogućnost barem rasprave o određenim imenovanjima.

NACIONAL: Pokojni gradonačelnik Milan Bandić po tom je sistemu i imenovao ravnatelje i kazališna vijeća, iako to nije pisalo u Zakonu, a vi ste se tome kao opozicija oštro protivili i tvrdili da će se Možemo! kad dođe na vlast zalagati ne samo da u tim vijećima sjede ljudi koji imaju veze s kulturom, već i za depolitizaciju tog procesa. Međutim i po starom zakonu, prema tvrdnjama zaposlenika kulturnih centara i institucija u Zagrebu, nastavili ste s političkim imenovanjima i niste slušali mišljenje kolektiva.

Apsolutno se trudimo da u kazališnim i kulturnim vijećima budu ljudi vezani uz kulturu. No iako sam ja u Saboru i nisam direktno uključena u odluke Grada, odgovorno tvrdim se nova gradska vlast politički ne upliće u ta imenovanja. Ali ono što sam iskustveno naučila jest da je taj sustav političkog kadroviranja i uplitanja toliko duboko ušao u cijelo naše društvo, da je ljudima jedino prirodno da se vlast u to upliće. Kad kažete nekome ‘’ali mi to stvarno ne radimo’’, odgovor je obično: ‘’Ma nemoj?!’’.

NACIONAL: Ali znamo za konkretne slučajeve gdje su se pobunili kolektivi jer nije imenovana osoba za koju su oni glasali, već ona koju je odabrala većina u upravnom ili kulturnom vijeću, a ta većina predstavlja političku opciju na vlasti. I njihova je bila zadnja. Zar to nije političko imenovanje?

Ja ne mogu reći da je to političko imenovanje. Ako u takva vijeća odaberete ljude za koje vjerujete da nešto znaju i o kulturi i o institucijama, onda su ti ljudi oni koji procjenjuju programe i kandidate, preko intervjua i razgovora. Njima se daje povjerenje da taj zadatak obave. Mislim da nitko od političara u gradskoj vlasti nije vidio te programe, nije ih procjenjivao i nije odrađivao razgovore s kandidatima. Dakle, članovi kazališnih vijeća ili upravnih vijeća imaju povjerenje osnivača jer su izabrani po stručnim kvalifikacijama.

NACIONAL: A što je s institutom revizije umjetničkog djelovanja koji je uveden u novi zakon? Tko će sjediti u komisijama koje će to procjenjivati i prema kojim kriterijima?

Ne zna se, zakon to ne definira. I to je opasan alat za moguće zloupotrebe. Ravnatelj osniva te komisije, bira članove i određuje kriterije. Moguće je da će se ti kriteriji razlikovati od kazališta do kazališta i to je sve ostavljeno vrlo maglovito. Ministrica kaže – pa oni koji nastupaju svaku večer i koji su stalno u repertoaru, oni neće ići na te komisije, ali će ići oni koji ne rade. Takvih, koliko mi je poznato, ima doslovce u promilima. I to se moglo i može se rješavati prema Zakonu o radu. Ali iz prakse znamo da postoje ravnatelji koji utječu na podjele, kao i da neki glumci nisu u podjelama ne zato što su loši ili ne žele, već zato što su se zamjerili ravnatelju. Sad se ravnateljima daju ogromne ovlasti i to u situaciji u kojoj se sve češće susrećemo s pritužbama o mobingu, ucjenjivanjima, zlostavljanjima po kazalištima. Mislim da su se ti glasovi trebali čuti. Da se razumijemo, Zakon mora omogućiti ravnatelju da radi svoj posao, ali ne i ovakve ovlasti. Mislim da jedan zakon mora imati dobru ravnotežu prava i obveza između ravnatelja i zaposlenika, odnosno kazališnih umjetnika i radnika.

‘Apsolutno se nikada neće dogoditi koalicija hdz-a i možemo!, a takve glasine puštaju oni koji to priželjkuju’, Nacionalu je rekla Urša Raukar. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Je li onda točna tvrdnja da su ravnatelji dobili robovlasničke ovlasti?

Ne bih to tako definirala jer su između dva čitanja ipak uvažene neke primjedbe i ojačala se uloga kazališnih vijeća. Međutim, upravo ta komisija je izuzetno problematična. Ministrica se vrlo otvoreno zalaže za prava i ovlasti ravnatelja, ona smatra da su oni jako ugroženi, a ja nikako ne mogu vidjeti gdje i od koga.

NACIONAL: Jeste li razgovarali s ministricom o Zakonu, je li dolazila na Odbor? I je li uvažila išta od onoga što ste joj preporučili?

O, kako da ne. Ona uvijek dolazi na Odbor i brani svoje zakone, od početka do kraja. Od prvog čitanja uvažila je neke primjedbe, ali većinu nije. A imala je priliku da se donese zakon s kojim bi i struka bila zadovoljna, ali izostala je politička volja. Na primjer, smatramo problematičnim odredbu da u kazališnim vijećima mogu biti samo ljudi s visokom stručnom spremom, što znači da cijeli niz zanimanja koja nisu umjetnička, neće uopće moći ući u takvo vijeće. A u kazališna vijeća uvijek se bira jedan član u ime svih zaposlenika i dvoje od kazališnih umjetnika. Dakle, u startu ste onemogućili neke ljude da budu birani, što je u suprotnosti s pravnom sintagmom „svi zaposlenici“. S druge strane, u Pravilniku o radu HNK u Zagrebu piše da ravnatelj Baleta može biti istaknuti kazališni umjetnik afirmiran na području kazališne umjetnosti. I ja se s tim slažem jer mislim da postoje umjetnici koji ne moraju imati visoku stručnu spremu, jer je njihov umjetnički rad vrjedniji od bilo kakve diplome. Ali ako su to odredbe u Pravilniku o radu HNK o ravnatelju Baleta, zašto onda i član Kazališnog vijeća ne bi mogao biti netko bez visoke stručne spreme, ali s iskustvom.

NACIONAL: A kako je s razrješenjem ravnatelja?

Njega ili nju može se razriješiti tek kada je pravomoćno osuđen za neko kazneno djelo. A to, sudeći prema dinamici hrvatskog pravosuđa, može značiti da netko s optužbom za kazneno djelo može biti ravnatelj i dvadeset godina. I još je dodano da to mora biti kazneno djelo kojim šteti ugledu kazališta. A zar postoji kazneno djelo kojim se ne šteti? Ako se ustanovi da netko krši zakon, radi protiv Statuta, pa zar se mora čekati pravomoćna presuda da ga se razriješi? Valjda bi se trebalo djelovati odmah.

NACIONAL: Postoje i problemi s umirovljenjem u trenutku stupanja Zakona na snagu značajnog broja članova baleta i ansambla LADO.

Da, predlagali smo prijelazni period od dvije godine kako bi se stekli uvjeti za kvalitetno popunjavanje ansambala baleta i LADA i kako bi se umjetnicima dalo vremena da se prilagode novim uvjetima za umirovljenje s beneficiranim radnim stažem.

NACIONAL: U posljednje vrijeme mediji pomno prate slučaj četiri hrvatska para koja su zatočena u Zambiji i sada puštena da se brane sa slobode, pod optužbom za trgovanje djecom. Je li moguće da oni nisu znali da je posvajanje djece u Demokratskoj Republici Kongu zabranjeno još 2016?

Prije svega treba reći da je taj zakonski okvir oko međunarodnog posvajanja djece nedovoljno razrađen. I potrebno je unaprijediti zakonski okvir i propise kako bi takva usvajanja bila sigurna i za posvojitelje i za djecu. Dokaz tome jest činjenica da je hrvatski sud potvrdio dokumente iz Konga.

NACIONAL: Za koje se ne zna jesu li bili legalni.

Ali hrvatski sud ih je potvrdio. Mi sad ne znamo jesu li ti dokumenti bili legalni ili nisu, ja ne mogu tvrditi ni jedno ni drugo. Ali činjenica je da ih je hrvatski sud potvrdio. Takva su se posvajanja godinama događala i sudovi u Kongu su donosili te dozvole i nakon zabrane 2016. To je jedna vrlo fluidna praksa, što je dovelo u veliku opasnost osmero ljudi iz Hrvatske kojima prijeti i zatvor. Čuli smo da se hrvatska diplomacija doista trudi i da radi na tome da se ta situacija što prije razriješi, kako za njih, tako i za djecu koja su hrvatski državljani, a ne zna se gdje su.

NACIONAL: Jedan od uhićenih u Zambiji je član platforme Možemo! i transrodna je osoba. Bi li cijela ta priča bila toliko ispolitizirana da se ne radi o jednom od vijećnika iz Možemo!?

Ta činjenica da je naš vijećnik jedan od osmero hrvatskih državljana dodatno je ispolitizirala cijelu situaciju, to su naročito iskoristile desne opcije kako bi prosule svoju homofobiju, diskriminaciju, svoju mržnju. I ne samo prema našim građanima u Zambiji, nego i prema onima koji su već usvojili djecu iz Konga, a posredno i prema svim posvajateljima. Javljali su nam se očajni roditelji koji nisu znali kako da zaštite svoju djecu od ruganja i vrijeđanja, a što je najbolnije, od straha da će ih vratiti u užas rata, gladi i bolesti u Kongu, ili u nefunkcionalne obitelji u Hrvatskoj. Prestrašno je da se sve to radilo pod krinkom „velike brige za djecu“.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu komentirate Ivana Pernara koji je prijavio te ljude zambijskoj policiji i koji ne preže od govora mržnje u javnosti?

O tim homofobnim ispadima i govoru mržnje Ivana Pernara suvišno je išta više govoriti. To je zlo, to je potreba da se na tuđoj nesreći zarađuje političke bodove i dobiva na javnoj vidljivosti. A što je najgore, to radi pod krinkom brige za djecu i njihovu dobrobit. Manje je poznato da su se u nacizmu zatvaralo i eliminiralo i LGBTQ osobe, na što su drugi ljudi rekli – pa dobro, to se ne odnosi na nas. Dok se u jednom trenutku nije odnosilo na sve. Zgrožena sam svima onima koji traže popise. Popise sve djece usvojene iz Konga, svih usvojitelja. Naravno da svi posvojitelji trebaju biti registrirani, u jednom zajedničkom registru, ali kada čujem riječ “popis”u ovom kontekstu gdje bi se nekoga izdvajalo ili posebno kontroliralo, isti čas se ukočim. Moramo se svim snagama boriti protiv takvih popisa.

NACIONAL: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kazneno je prijavila Pernara DORH-u zbog ugrožavanja ljudskih prava i života hrvatskih državljana u Zambiji, nakon čega je počela dobivati prijetnje. Kako komentirate činjenicu da je ona jedina to učinila i da joj se nisu pridružile ni nevladine udruge niti druge pravobraniteljice, a niti nitko iz opozicije?

Smatram da je jako važno da nezavisne institucije reagiraju na kršenja ljudskih prava, a posebno onda kada su takve naravi da predstavljaju kazneno djelo. Moram reći da je i pučka pravobraniteljica u više navrata upozoravala i pismeno i usmeno na govor mržnje vezan za ovaj slučaj. Rekla bih da su zapravo obje pravobraniteljice vrlo posvećene zaštiti ljudskih prava te da o tome hrabro i javno govore.

NACIONAL: Nakon curenja transkripata u medije u kojima se spominju inicijali A.P., predsjednik Vlade najavio je izmjene ZKP-a i Kaznenog zakona, prema kojoj bi odavanje službenih tajni postalo kazneno djelo. Kako to komentirate i mislite li da će mu to proći među njegovim europskim prijateljima?

Premijer se vraća slavnim zasadama jugoslavenskih praksi „zaustavite Reuters“. Upravo su neovisni mediji razotkrili gomilu afera HDZ-a, sada i AP-a. To je stara navada HDZ-a da svim sredstvima nastoji zaustaviti medije da njihove afere izlaze u javnost, no nije im to do sada uspjelo. Doista, nema načina da to Plenković europejac objasni svojim prijateljima u EU-u i možda bi jedino našao razumijevanje kod autokrata Viktora Orbána, no bojim se da mu to neće biti dovoljno.

NACIONAL: Klubovi zastupnika Možemo! SDP i Mosta tražili su smjenu glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek koja je dva puta lagala u Saboru. No iako se očekivalo da će njeno izvješće proći, uz pomoć glasova vladajuće većine, zanimljivo kako je glasanje propustilo čak 25 zastupnika opozicije. Kako to komentirate?

Neprihvatljivo je da zastupnici oporbe nisu u punom broju na glasanju. Nije to bio slučaj samo oko glasanja o izvješću državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek koja kontinuirano laže u Saboru, na žalost, tako je to prečesto na glasanju. Kolege koji ne dolaze valjda misle da se ništa neće promijeniti zbog vladajuće većine koja izglasava sve po diktatu, no trebali bismo svi biti na glasanju i pokazati da je ta njihova većina zapravo tanka, a nikada se ne zna kada će se možda naći netko od vladajućih ili njihovih koalicijskih partnera koji će prestati glasati po diktatu i početi misliti vlastitom glavom.

NACIONAL: Puno se priča o velikoj koaliciji stranaka opozicije od centra do ljevice koja bi trebala skinuti s vlasti HDZ. Možete li se zamisliti u koaliciji s Mostom, s kojima se često na istoj liniji kada se radi o korupciji?

Ne možemo se niti ćemo se zamišljati u koaliciji sa strankama s kojima ne dijelimo temeljne vrijednosti, stoga nema šanse za koaliciju s Mostom. Antikorupcija je važna, ali nije jedina politika koju oni koji pretendiraju preuzeti vlast trebaju imati. A antikorupcija je jedina agenda na kojoj imamo zajedničke inicijative s desnom stranom opozicije.

NACIONAL: Neki iz opozicije smatraju da bi se Možemo! lako mogao naći u koaliciji s HDZ-om. Imate li komentar o tome?

To se apsolutno nikada neće dogoditi. A takve glasine puštaju upravo oni koji se u takvim koalicijama žele vidjeti.