Umjetnički paviljon u Zagrebu dobio je novu ravnateljicu, Irenu Bekić, koja je dosad vodila Galeriju Prozori u sklopu Knjižnice S. S. Kranjčevića. Troje od petero članova Upravnog vijeća dalo je glas za njezin program, a dvoje je članova bilo suzdržano. No ono što je znakovito u cijeloj priči jesu napisi koji su se pojavili u nekim medijima neposredno prije izbora Irene Bekić, prema kojima se kao ravnateljicu Umjetničkog paviljona navodilo ime Leile Topić, inače više kustosice i voditeljice Zbirki fotografije, filma&videa, medijske umjetnosti u Muzeju suvremene umjetnosti. No nekoliko sati kasnije ta se vijest izbrisala i pojavila se nova, o izboru Irene Bekić. Kako se tvrdi, došlo je do pritiska Gradskog ureda za kulturu tako da je usmenim putem, odnosno telefonskim pozivom, nekolicini članova Upravnog vijeća ‘’dano na znanje’’ da bi izbor trebala biti Irena Bekić, ili će se zauzvrat natječaj za novu čelnu osobu Umjetničkog paviljona poništiti.

Nacional je istražio pozadinu ovog iznenadnog prevrata u izboru ravnateljice Umjetničkog paviljona. Ono što je znakovito jest ostavka koju je na svoje članstvo u Upravnom vijeću te ustanove dao Petar Prelog, znanstveni savjetnik s Instituta za povijest umjetnosti. Prelog nije želio ulaziti u detalje svoje odluke, ali je rekao: „Ono što vam u vezi teme koju obrađujete mogu izjaviti, a prema uputi svoga pravnog savjetnika, jest sljedeće:

1. Smatram da je program Leile Topić bio najkvalitetniji za razvoj Umjetničkog paviljona, posebice u smislu zadržavanja stare i stvaranja nove publike.

2. Zbog okolnosti izbora ravnateljice Umjetničkog paviljona podnio sam ostavku na članstvo u Upravnom vijeću.

Tijek sjednica Upravnog vijeća na mogu, nažalost, komentirati.“

Emina Višnić, pročelnica zagrebačkoga gradskog Ureda za kulturu, Danijela Dolenec, zamjenica gradonačelnika, te Tomislav Tomašević, gradonačelnik Grada Zagreba. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Ostavka člana upravnog vijeća jedne kulturne ustanove tijekom, ili neposredno nakon procesa izbora ravnatelja, doista govori da oko cijele priče ima nerazjašnjenih okolnosti.

Nije to jedini put da se zrno sumnje baca na Gradski ured za kulturu, odnosno pročelnicu Eminu Višnić. Kako Nacional neslužbeno saznaje od osoba koje žele ostati anonimne, bilo je sličnih pritisaka iz Gradskog ureda za kulturu i tijekom izbora za ravnateljicu Muzeja grada Zagreba, poništenih natječaja centara za kulturu, postavljanjem galerijske voditeljice na čelo Hrvatskog školskog muzeja, pa Nacionalovi sugovornici tvrde da u upravljanju kulturnim institucijama postoji uzorak. Osoba koja se najčešće spominje u kontekstu one koja upravlja tim procesima, odnosno ona koja, često i bez neke čvrste osnove, ‘’gura’’ svoje ljude, prijatelje ili bliske suradnike jest Teodor Celakoski. Trenutačni potpredsjednik zagrebačke Gradske skupštine član je stranke Zagreb je naš! i blizak je suradnik gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Celakoskog, kako kažu Nacionalovi sugovornici, zbog velike moći koju trenutačno uživa u Gradu, nazivaju Teo Ce. Aluzija je to na Mao Ce-tunga, prvog predsjednika Kine koji je imao gotovo pa faraonsku moć.

Irena Bekić je dosad vodila Galeriju Prozori u sklopu Knjižnice S. S. Kranjčevića i nova je ravnateljica Umjetničkog paviljona. Za njezin je program glasalo troje od petero članova Upravnog vijeća. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

Nacional je uputio pitanja Gradskom uredu za kulturu u vezi izbora za ravnateljicu Umjetničkog paviljona, kao i ostavke Petra Preloga. Kako kažu, Gradski ured za kulturu zaprimio je od Umjetničkog paviljona dokumentaciju vezanu uz provedbu natječaja za izbor i imenovanje ravnatelja:

„Uvidom u zapisnik sjednice Upravnog vijeća Ured je konstatirao da je Vijeće 23. lipnja provelo glasanje o zaključku da za ravnateljicu osnivaču predlaže Irenu Bekić te da je zaključak prihvaćen većinom glasova (tri glasa ‘za’ i dva glasa ‘suzdržana’). Gradonačelnik je temeljem tog prijedloga 28. lipnja imenovao gospođu Bekić ravnateljicom Umjetničkog paviljona. Petar Prelog je 4. srpnja poslao obavijest da više nije u mogućnosti sudjelovati u radu Upravnog vijeća. Nije na nama da govorimo u njegovo ime o razlozima za takvu odluku.“

Leila Topić, viša kustosica u MSU-u, čiji je program najprije u medijima objavljen kao pobjednički, da bi nekoliko sati kasnije ta vijest izbrisana i za ravnateljicu je izabrana druga kandidatkinja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na pitanje o tome kakva je procedura, odnosno mora li se pri izboru novih članova, ali i ovakvih prijevremenih odlazaka, upravnih vijeća kontaktirati Gradski ured za kulturu, iz Grada kažu da je Umjetnički paviljon, sukladno odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o muzejima, samostalna pravna osoba te Upravno vijeće samostalno raspisuje i provodi natječajni postupak. Ravnatelja imenuje gradonačelnik na prijedlog Upravnog vijeća. Ravnateljem javnog muzeja se, na temelju četverogodišnjeg programa rada, može imenovati osoba koja zadovoljava kriterije propisane Zakonom:

„Gradski ured za kulturu niti gradska uprava u cjelini ne sudjeluje u postupku provedbe natječaja niti izbora kandidata, već gradonačelnik, tek nakon provedenog postupka, na prijedlog Upravnog vijeća imenuje ravnatelja. Isto tako, nije u našoj ingerenciji davati komentare na izbor pojedinih ravnatelja.“

Petar Prelog dao je zbog tog izbora ostavku na članstvo u Upravnom vijeću Umjetničkog paviljona. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacional je Gradski ured za kulturu, odnosno pročelnicu Eminu Višnić, pitao i je li itko iz Grada ili tog Ureda kontaktirao članove Upravnog vijeća Umjetničkog paviljona usmjeravajući ih – usmeno – da glasuju za program novoizabrane ravnateljice. Iz Gradskog ureda to demantiraju:

„Niti pročelnica, niti gradonačelnik, niti drugi službenici gradske uprave nisu ni na koji način davali sugestije članovima Upravnog vijeća kako da glasaju niti ih je itko usmjeravao na program bilo kojeg od pet kandidata i kandidatkinja koji su se prijavili na natječaj. S obzirom na to da gradska uprava ne sudjeluje u postupku natječaja, nitko iz uprave nije imao uvid u predložene programe. Dokumentacija se dostavlja Uredu tek nakon što je postupak Upravnog vijeća završen.“

Na pitanje treba li poništiti natječaje za vodeća mjesta u kulturnim, ali i drugim institucijama i ustanovama u Gradu Zagrebu, iz Gradskog ureda za kulturu odgovaraju:

„Kako je propisano zakonima, osnivač u upravna vijeća ustanova imenuje svoje predstavnike, a vijeća biraju ravnatelje temeljem natječaja. Ustanove u kulturi provode zapošljavanja također temeljem propisa koji u nekim slučajevima propisuju i mogućnost angažmana bez provedbe natječaja. Kao samostalne pravne osobe, sukladno zakonima i svojim općim aktima, ustanove samostalno provode procedure za zasnivanje radnog odnosa. Saznanja o vašim navodima nemamo.“

Ivana Kekin iz Nove ljevice i Teodor Celakoski iz Zagreb je naš!, potpredsjendici zagrebačke Skupštine. FOTO:

Leila Topić, viša kustosica te voditeljica Zbirki fotografije, filma&videa, medijske umjetnosti u MSU-u, za Nacional je komentirala cijelu situaciju, izrazivši razočaranje onim što se dogodilo. Leila Topić kaže: „Pročitavši vijest u jednim dnevnim novinama da je Upravno vijeće Umjetničkog paviljona u Zagrebu odabralo moj program kao najbolji za budućnost institucije, bila sam iznimno sretna i ponosna. Naime, u pisanje tog programa uložila sam svoje dvadesetogodišnje iskustvo rada u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, analizu dosadašnjeg rada Paviljona te ponudila viziju koja otvara instituciju prema raznolikoj publici te različitim dionicima umjetničke scene. Zamislila sam dinamično savezništvo umjetnosti, glazbe, humanizma i izvedbenih umjetnosti u javnom prostoru, a transformacija Paviljona kakvu sam planirala, zapravo je bila stanoviti povratak ‘prvobitnim postavkama’, odnosno nastavak ideja o inovativnim praksama napredne generacije kulturnih radnika s kraja 19. stoljeća predvođene Vlahom Bukovcem, inicijatorom izgradnje Paviljona. Također, u skladu sa zahtjevima društva dvadeset i prvog stoljeća o transformaciji izlagačko-obrazovnih institucija, Paviljon sam zamislila kao otvorenu instituciju posvećenu radu s umjetničkim i ostalim zajednicama koje su nedovoljno zastupljene, neprivilegirane ili na bilo koji drugi način marginalizirane. Istodobno, bilo mi je važno da vizija Paviljona sadrži istančanu ravnotežu i kontinuitet predstavljanja kritičkih retrospektiva kao i tematskih izložbi koje su Umjetnički paviljon učinile iznimno vrijednom i prepoznatom institucijom u nacionalnom, regionalnom i međunarodnom kontekstu.“

No, kako tvrdi Leila Topić, već istog je dana vijest o njezinu pobjedničkom programu bila izbrisana s internetskog portala i zamijenjena viješću da je izabran program druge kandidatkinje, Irene Bekić. Leila Topić navodi:

„Tuga i razočaranje se produbilo kad sam pročitala u dnevnim novinama izjavu ‘anonimnog’ zviždača iz Upravnog vijeća Paviljona da je ono, preciznije njegov stručni dio, bilo ucijenjeno rušenjem natječaja za ravnatelja ako se podrži moj program. Konačnom odlukom gradonačelnika o imenovanju kolegice Bekić razočarana sam jer svoje znanje i iskustvo koje sam stekla, primjerice na dvomjesečnoj stipendiji za kulturni menadžment u Parizu ili u bečkoj Muzejskoj četvrti, ne mogu staviti na raspolaganje Paviljonu.

Ni dva tjedna nakon odluke Upravnog vijeća Paviljona, nisam u mogućnosti utvrditi neupitno činjenično stanje o procesu odlučivanja izbora ravnatelja. U međuvremenu, ‘anoniman’ stručnjak koji je prvi upozorio na neprimjerenu proceduru odlučivanja o ravnatelju, dao je ostavku na funkciju, imenom i prezimenom. Riječ je o višem znanstvenom suradniku Instituta za povijest umjetnosti Petru Prelogu, inače stručnjaku koji se bavi, među ostalim, poviješću Paviljona i njegovim iznimnim naslijeđem. Ostali zaposlenici Paviljona iz Upravnog vijeća, koji su, temeljem Prelogove izjave, podržali moj program, povukli su se u anonimnost, ne želeći se izlagati, pretpostavljam, potencijalnim nesuglasicama s novom ravnateljicom. Novinske vijesti izazvale su brojne reakcije mojih kolega koji su mi, javno i privatno, slali poruke podrške ali i zabrinutosti zbog već poznatih obrazaca kadroviranja političkih aparatčika u kulturnim institucijama. Čini se da se ponavlja ona Iljfa i Petrova: nije dovoljno voljeti vlast, nego vlast treba voljeti vas! Stoga postavljam pitanje: tko upravlja upravnim vijećima u javnim gradskim institucijama? Već neko vrijeme, u kulturnim krugovima postoji teza o sivoj eminenciji koja odlučuje o svemu bitnom u kulturi Grada, pa tako i o imenovanjima u gradske ustanove. Kada politički silnici neovlašteno, iz sjene, preuzmu kontrolu, struka pada u drugi plan. Silnici i njihovi puleni, produljene ruke i kimavci ne razumiju imaginaciju, složenost i nijanse kulturnih institucija. Nemaju nikakvo iskustvo rada s kulturnim kolektivima, ne poznaju naslijeđe, nisu čak ni dio publike te uistinu nisu u stanju prepoznati kvalitetne vizije budućeg strateškog razvoja muzejskih institucija.“

Leila Topić kaže da se u svom političkom angažmanu, u kojem je dala sebe nadajući se pozitivnoj društvenoj promjeni, zalaže za ukidanje prakse političkog i stranačkog utjecaja na kulturnu politiku, ponajviše na odluke o financiranju kulture i upravljanju javnim ustanovama. Smatra da to nije tek floskula jer je i sama trpjela posljedice opiranja intervencijama, kadrovskoj i poslovnoj politici bivše gradske vlasti u MSU-u: „Na koncu, mladost sam provela trenirajući borilačke vještine, natjecala sam se u borilačkim sportovima i nisam nikad bacila ručnik u ring, pa neću ni sada. I dalje ću se zalagati za neovisnost struke od vlasti.“