Mladi u Hrvatskoj ravnopravni su sa svojim vršnjacima iz drugih zemalja članica, imali su priliku sudjelovati u svim programima EU-a za mlade, kao i u procesima donošenja odluka i oblikovanju javnih politika za mlade, istaknuto je na konferenciji “Mladi i EU: deset godina kasnije”, koju je organizirao Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj.

“Obilježavanje desete godišnjice sjajan je povod da se osvrnemo i razmotrimo koji su sve učinci dobrobiti koje je članstvo u Europskoj uniji donijelo Hrvatskoj, posebice mladima. Naši su mladi mogli participirati u brojnim programima, kao što su Erasmus i Erasmus +, u programima prekogranične suradnje, mogli su putovati po Europi i učiti od drugih. Također, Europska unija čini puno da osigura dijalog između mladih i donositelja odluka jer upravo to mladi očekuju – da ih se više čuje, da se čuju njihovi zahtjevi. Stoga je prošla godina bila Europska godina mladih, gdje je Unija omogućila platformu na kojoj se mogao čuti glas mladih, a 2023. je proglašena Europskom godinom vještina kojoj je jedan od ciljeva smanjiti nezaposlenost malih”, kazala je za nacional hr. Maja Ljubić Kutnjak iz Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj.

“Solidarnost  je jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije i upravo je ona danas ključna. Europski parlament je prepoznao potrebe mladih u ovim izazovnim vremenima i usvojio je Rezoluciju o provedbi mjera u području građanskog odgoja, kojom poziva da se europske vrijednosti što snažnije integriraju u obrazovanje, te da mladi dobiju sva potrebna znanja o važnosti sudjelovanja u demokratskim procesima. Dakle, o izlasku na izbore jer se na njima odlučuje kakva će biti naša budućnost i na koji ćemo ju način oblikovati. Drago nam je vidjeti da se u Konferenciju o budućnosti Europe uključilo i mnogo mladih, pa i iz  Hrvatske, i da su dali svoju viziju o Europi. Istraživanja pokazuju uzlazni trend angažiranosti mladih, 58 posto njih aktivno je u svojim zajednicama te sudjeluju u organizacijama mladih”, istaknula je Maja Ljubić Kutnjak te je dodala: “Hrvatska ima jako puno potencijala za mlade i ako se na dobar način poslože prioriteti, mladima se može pružiti mogućnost za napredovanje, može im se pružiti prilika da razviju sve svoje potencijale. Ako im se pruži prilika da se odu obrazovati u druge zemlje članice, onda treba raditi na tomu da im se po povratku osiguraju kvalitetna radna mjesta i primjerene plaće u Hrvatskoj. Upravo je to prednost Europske unije, da mladi mogu stjecati znanja i vještine gdje god žele i da tim znanjem i iskustvom doprinose i razvoju svoje zemlje.”

Antonija Gladović, ravnateljica Agencije za mobilnost i programe europske unije istaknula je za nacional.hr da je do 2020. godine bilo uključeno gotovo 19 tisuća mladih iz Hrvatske u međunarodne aktivnosti učenja i mobilnosti, dok je dvije i pol tisuće mladih bilo uključeno u projekte solidarnosti i volontiranja.

“To su impresivne brojke, gdje smo na raspolaganju imali više od 25 milijuna eura. Taj smo novac iskoristili na način da mladima omogućimo da se usavršavaju u zemljama Europske unije, da uče i da rade na temama koje su bitne za njihovu lokalnu zajednicu-  bilo da je riječ o zdravlju, o klimatskim promjenama ili o skrbi za starije građane. Isto tako, pomagali smo im da budu participativni i preaktivni u svojim lokalnim zajednicama, da bolje komuniciraju s lokalnom upravom i jasnije iskazuju svoje potrebe. Upravo su to ključne promjene koje nam je omogućilo članstvo u Europskoj uniji. Ne bih rekla da je ulazak u Uniju posebno potakao odljev mladih iz Hrvatske jer su ljudi odlazili i prije. Programi koje provodi naša Agencija nisu usmjereni na trajan odlazak mladih  u inozemstvo, nego su to kratkoročne mobilnosti od dva mjeseca do godinu dana, gdje mladi volontiraju u nekoj udruzi ili su na studiju ili na stručnoj praksi. Primjerice, učenici srednjih strukovnih škola idu van na stručnu praksu i nakon toga se vračaju u Hrvatsku da bi nastavili i završili svoje školovanje. To je samo jedan iskorak u inozemstvo kako bi naučili nešto novo, da nauče raditi s novim alatima i novim tehnologijama u onoj struci u kojoj se školuju. Imamo jako puno primjera gdje su učenici bili na stručnoj praksi te su nakon toga kod hrvatskih poslodavaca lakše našli posao, i to upravo zato što su u Njemačkoj, Danskoj ili Irskoj stekli nova znanja, vještine i iskustva. Naravno da ima slučajeva u kojima mladi odlaze u inozemstvo, ali ima i slučajeva da se nakon dvije ili tri godine provedenih u inozemstvu vračaju u Hrvatsku da bi ovdje otvorili svoje firme ili se zaposlili, a donose sa sobom bogato iskustvo i nove metode rada. Iz toga možemo zaključiti da programi Europske unije naše mlade ne tjeraju i ne potiču na odlazak iz Hrvatske. Osim toga, imamo i situacije da u Hrvatsku dolaze strani volonteri u domove za starije, u udruge za osobe s poteškoćama ili djecu s invaliditetom, a koji se odluče u Hrvatskoj ostati živjeti i zasnivati obitelji”, istaknula je  Antonija Gladović.

Marko Boko u Uredu u Hrvatskoj od 2018. radi na programima za mlade koje provodi Europski parlament, te se dobar dio njegovog rada odnosi upravo na neposredni kontakt s mladima. “Te programe oblikujemo na način da oni budu prikladni za nacionalnu i lokanu razinu jer nije ista potreba i situacija, kao i razumijevanje brojnih javnih politika Europske unije u Zagrebu, Splitu, Konjščini ili pak u Finskoj ili Španjolskoj. Tako da tu moramo biti jako okretni i  fleksibilni te imati puno razumijevanja za lokalne prilike. Ono što sam primijetio u radu s mladima diljem Hrvatske je da postoje određene razlike, pri čemu ne bih rekao da te razlike možemo kvalificirati u odnosu na sjever, jug, istok ili zapad Hrvatske, nego na veliku ili manju sredinu. Namjerno ne želim koristiti termin ruralni kraj ili metropola jer su svi mladi za nas jednako vrijedni. Mladi u velikim sredinama imaju veći pristup informacijama, a informacija je najvažnije stvar. Ako mladi znaju što se za njih nudi, koje su njihove prilike, prava i obveze, tada im se je lakše orijentirati i iskoristiti mogućnosti koje su im otvorene. Velike urbane sredine imaju na pretek tih informacija, posebice kada pričamo o srednjim školama ili organizacijama civilnog društva. Manje sredine imaju puno manje informacija i time puno manji pristup brojnim mehanizmima koje mogu koristiti. I zato osobno obožavam ići u manje sredine i razgovarati, prije svega, s učenicima i profesorima, a onda i s udrugama i lokalnim akterima. Veliku energiju ulažemo da se s njima povežemo kako bi ih uključili u sve naše programe te da ih i oni počnu primjenjivati u svojoj sredini. Dakle, izlazak na teren jedan je od naših prioriteta. Također, mi ne namećemo temu ili sadržaj, nego tražimo povratnu informaciju, želimo čuti što mladi trebaju od nas i nastojimo tu informaciju dići prema Bruxellesu ili našim zastupnicima u Europskom parlamentu. Ta je dvosmjerna komunikacija jako bitna. Učenici pitaju koje im programe za mobilnost i dodatno obrazovanje nudimo te se žele upoznati i povezati sa svojim vršnjacima iz Europe. Žele imati to nekakvo iskustvo drugačijeg i nikada me nitko nije pitao kako bi mogao otići raditi u inozemstvo, već su fokusirani na mjesto gdje žive. Vrlo su znatiželjni, ali na jedan konstruktivan i afirmativan način – žele upoznati, vidjeti, isprobati, te dalje učiti, usavršavati se, i u konačnici stvarati nešto u svojoj sredini”, zaključio je Marko Boko iz Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj .