Uprava Ine je 7. lipnja prošle godine bez znanja i bez odobrenja Nadzornog odbora tvrtke potpisala obvezujući ugovor o kupnji tvrtke OMV Slovenija, iako je Ina u tom poslu sudjelovala sa 100 milijuna dolara vlastitog kapitala. Dokumentacija o kupnji udjela u slovenskoj tvrtki nije bila dostavljena članovima Nadzornog odbora ni za sjednicu zakazanu za 27. srpnja prošle godine, već je prijedlog kupovine većinskog paketa dionica od 92.25 posto u toj tvrtki pred članove Nadzornog odbora stigao tek početkom kolovoza 2021., dva mjeseca nakon što je ugovor o kupnji već bio potpisan i kada je bilo kakva rasprava o opravdanosti investicije od 100 milijuna dolara bila bespredmetna.

Taj je podatak Nacionalu potvrđen iz izvora dobro upućenih u poslovanje Ine te je potkrijepljen uvidom u dokumentaciju koja to potvrđuje. Iz drugog pak izvora Nacionalu je potvrđeno i da je o svemu vezanom uz otkup dionica OMV-a Slovenija bila obaviještena i hrvatska vlada, jer je u pregovorima sudjelovao i Goran Jutriša, bivši savjetnik premijera Andreja Plenkovića i osoba od njegova neupitnog povjerenja. Ime Gorana Jutriše – prilično nepoznatog široj javnosti, ali vrlo bliskog premijeru – iskrsnulo je i u rujnu 2020. godine, kada je Nacional upozorio da izvješće konzultantske kuće Lazard o poslovanju Ine, koje je Vlada platila devet milijuna eura proračunskog novca i koje je trebalo poslužiti kao temelj za otkup Ininih dionica, nitko nikada nije vidio osim Plenkovićevih „intimusa“ – savjetnika Dubravke Vlašić Pleše i Gorana Jutriše koji su bili zaduženi za redovne kontakte s Lazardovim stručnjacima.

Bivši ministar gospodarstva i zaštite okolišta Tomislav Ćorić nije se, u vrijeme dok je bio na funkciji, želio izjasniti o tome jesu li Vlada i njegovo ministarstvo bili obaviješteni da će ina za iznos od 100 milijuna dolara dobiti tek 33 posto dionica omv-a slovenija i da neće imati utjecaja na upravljanje. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

A da stvar bude apsurdnija, due diligence, odnosno dubinsko snimanje poslovanja tvrtke OMV Slovenija, što je uobičajena poslovna praksa uoči ovakvih preuzimanja, nitko u Ini nije napravio, što drugim riječima znači da je Ina 100 milijuna dolara iz svoje kase dala „na neviđeno“ i po izričitom nalogu MOL-a, ne znajući u što u stvari ulaže novac. A da je MOL-ovo preuzimanje tvrtke OMV Slovenija, u koje je očito uvučena i Ina, doista pravno i ekonomski suspektno prema brojnim parametrima, potvrdila je i sama Europska komisija koja je početkom srpnja ove godine službeno objavila da je započela istraživati je li najavljeno MOL-ovo preuzimanje OMV-a u Sloveniji sukladno propisima koji na razini EU-a tretiraju takva poslovna povezivanja. Točan datum potpisivanja obvezujućeg ugovora o kupnji tvrtke OMV Slovenija, ali i datum kada je ugovor stigao na odobrenje Nadzornom odboru, pokušali smo službeno provjeriti i u samoj Ini, no nikakav odgovor nismo dobili.

Podsjetimo, Ina je i prije odluke o kupovini OMV-a Slovenija imala udio od 7,75 posto dionica u toj tvrtki, a preostali paket od 92,25 posto prošle su godine, kako je objavljeno, zajednički kupili Ina i MOL u omjeru 70:30 posto i platili ga 301 milijun dolara. Od tog je iznosa Ina osigurala 100 milijuna dolara, a MOL preostali 201 milijun. No za taj je iznos Ina ostvarila udio od tek 33 posto, što drugim riječima znači da u upravljanju kompanijom neće imati nikakvog utjecaja budući da većinski paket dionica od 67 posto drži MOL.

Premijer Andrej Plenković trebao bi objasniti kako je moguće da je o spornoj kupnji dionica OMV-a Slovenija njegova vlada bila obaviještena i u svemu je sudjelovao njegov savjetnik, dok se od Nadzornog odbora sve tajilo dok nije bilo provedeno. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Kada je pak u lipnju prošle godine objavljeno da Ina i MOL preuzimaju OMV Slovenija, postavili smo pitanje hrvatskoj vladi i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja je li i kako hrvatski suvlasnik bio obaviješten o kupovini OMV-ovih dionica u Sloveniji, odnosno jesu li Vlada i resorno ministarstvo bili obaviješteni da dionice u većem dijelu kupuje MOL, a tek u manjem Ina. No konkretan odgovor ni od jednih nije stigao.

A danas je jasno i da kupovinu nije odobrio ni Nadzorni odbor, odnosno da je odluka o kupnji NO-u predočena tek dva mjeseca kasnije, kad je već preuzimanje bilo gotovo. U spomenutom ugovoru vrlo je relativna i odredba o tome da će Ina kao „main fuel supplier“ (glavni dobavljač) sudjelovati u opskrbi preuzetih benzinskih postaja u Sloveniji vlastitim derivatima, o čemu se u javnosti dosta pisalo kao o klauzuli koja ide na ruku Ini. No naš je izvor upozorio da se ta odredba može raskinuti u svakom trenutku i pravo opskrbe može preuzeti neka druga tvrtka, a budući da tvrtkom upravlja MOL kao većinski vlasnik, odluka o izvoru opskrbe postaja u Sloveniji bit će isključivo u rukama Mađara.

MOL je 2018. godine donio odluku o zatvaranju Inine rafinerije u Sisku, vlada je ‘surađivala’ i na to nije rekla ništa, A U posljednjih pet godina MOL JE desetkovao stručni kadar u Ini otpustivši nekoliko tisuća zaposlenika, najviše onih iz Naftaplina koji je bio nositelj istraživanja i proizvodnje nafte i plina. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Još jedna zabrinjavajuća činjenica budi ozbiljne sumnje u opravdanosti, ali i zakonitost poteza hrvatske vlade kada je u pitanju Ina, a to je bezrazložno skrivanje sadržaja nedavno objavljene presude Međunarodnog suda za investicijske sporove (ICSID) u Washingtonu, koji je hrvatska strana kao tuženik izgubila. Neopravdanost skrivanja stvarnog sadržaja presude javno je potvrdio i odvjetnik MOL-a Dalibor Valinčić, koji je u izjavi za TV kuću N1 prije 10-ak dana, odgovarajući na pitanje voditeljice kada će presuda ICSID-a biti dostupna javnosti, kazao kako u ovom trenutku sadržaj presude nije javan, no da je njezina objava „stvar dogovora između dviju strana“, tj. između MOL-a i hrvatske vlade.

Valinčić je tada jasno kazao kako MOL stoji pri stavu da s njihove strane nema nikakve zapreke da se presuda objavi i da je javnost dobije na uvid, jer u njoj, kako je objasnio „nema ničega što bi se trebalo skrivati od hrvatske javnosti“. Drugim riječima, MOL nema ništa protiv da se presuda objavi i da je pročitaju i hrvatski građani. No naša je vlada skriva.

Nacional je, tim tragom, postavio posve konkretno pitanje Vladi namjerava li i kada objaviti sadržaj ICSID-ove presude i dati je na uvid hrvatskim građanima. Odgovor nismo dobili. Pa je onda posve opravdano postaviti pitanje zbog čega i s kojim motivima naša Vlada taji presudu ICSID-a i što to u njoj piše što premijer i njegovi suradnici ne žele da znamo. Tim više što ni u Prvom dioničarskom ugovoru između hrvatske vlade i MOL-a iz 2003. godine, kao ni u dodatku iz 2009. godine, u slučaju arbitražnog rješavanja sporova, izrijekom ne stoji obveza čuvanja tajnosti presuda arbitražnog suda.

Osim toga, premijer Plenković je, odgovarajući na pitanja novinara nakon objave presude, na jedno od njih koje se odnosilo na budućnost odnosa s MOL-om i što će hrvatska vlada učiniti nakon izgubljenog spora, lakonski odgovorio: „Ništa. Radimo dalje i surađujemo.“ A rezultati te „suradnje“ između Vlade i MOL-a dobro su vidljivi u nekoliko posljednjih godina. Podsjetit ćemo na samo neke od tih rezultata: MOL je 2018. godine donio odluku o zatvaranju Inine rafinerije u Sisku, vlada je „surađivala“ i na to nije rekla ništa. MOL je u posljednjih pet godina desetkovao stručni kadar u Ini, otpustivši nekoliko tisuća zaposlenika, najviše onih iz Naftaplina koji je bio nositelj istraživanja i proizvodnje nafte i plina u Hrvatskoj.

Vlada je i tu „surađivala“ i nije se usprotivila otkazima, a rezultat je drastični pad proizvodnje nafte i plina iz vlastitih rezervi i sve veća ovisnost Hrvatske o uvozu energenata. Vlada je aktivno „surađivala“ s MOL-om i u donošenju odluke da se domaća nafta šalje na preradu u Mađarsku. Dapače, da bi se to olakšalo i Janaf i tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kojemu je u to vrijeme na čelu bio ministar Tomislav Ćorić, u kolovozu 2018. su s predsjednikom Uprave Ine Sándorom Fasimonom potpisali tajni dokument nazvan Memorandum o razumijevanju, kojim je dogovorena realizacija tehničkih izmjena na naftovodu koje su omogućile transport hrvatske nafte na preradu u Mađarsku. Postojanje toga dokumenta Nacional je otkrio u prosincu 2018., svega par mjeseci nakon potpisivanja, a u svibnju 2020. objavili smo i njegov sadržaj.

Zahvaljujući nizu jednostranih odluka koje je MOL donosio u Ini, a među ostalima i temeljem pažljivo razrađenog Projekta One, o kojem je Nacional pisao još u kolovozu prošle godine, Mađari su kompletan proces upravljanja svim poslovnim odlukama u Ini preselili u Budimpeštu, isključivši time potpuno mogućnost da hrvatski suvlasnik sudjeluje u donošenju odluka ključnih za poslovanje kompanije. Uz to su u sklopu istog projekta s rukovodećih položaja u Ini naprasno smijenili čak devet stručnjaka – od toga osmero Hrvata i jednog Mađara – a Vlada je i tu „surađivala“, jer je Gabriel Szabó, član Nadzornog odbora Ine i potpredsjednik Upravnog odbora MOL Grupe za rafinerijsku preradu, početkom rujna prošle godine u video-obraćanju menadžmentu MOL-a i Ine potvrdio da su smjene „odrađene uz suglasnost hrvatske vlade kao suvlasnika Ine“.

Premijerov bivši savjetnik Goran Jutriša bio je s Dubravkom Pleše Vlašić zadužen i za redovne kontakte s konzultantskom kućom Lazard koja je izradila tajno izvješće o poslovanju Ine. FOTO: Europski parlament mladih, Patrik Macek/PIXSELL

Rezultat „suradnje“ između Vlade i MOL-a danas je dobro vidljiv: prema dvama temeljnim pokazateljima poslovanja – parametrima povrata na kapital (RoE) i povrata na imovinu (RoA) – jasno je da je poslovanje Ine bitno lošije od poslovanja MOL-a, odnosno da MOL upravlja Inom daleko od manire „dobrog gospodara“, odnosno lošije od načina na koji upravlja vlastitom kompanijom, i da mu je upravo takvo upravljanje očito u interesu. Zabrinjavajuća je činjenica da su s tim podacima, koji su javni, bili upoznati i u tadašnjem Ćorićevu Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. Oni nisu poduzeli ništa.

Uz sve navedeno, premijer Plenković ni nakon dvije pravomoćne presude protiv bivšeg premijera Ive Sanadera donesenih na hrvatskim sudovima – prve iz 2014. i druge iz 2021. godine – i nakon višekratnih upozorenja brojnih pravnih stručnjaka koji su tvrdili da hrvatska strana upravo u tim presudama ima temelje za proglašenje ništetnosti dioničarskog ugovora iz 2009. godine koji je sklopljen temeljem kaznenoga djela, nije poduzeo ništa kako bi raskinuo protuzakoniti ugovor s Mađarima. Stoga bi premijer trebao odgovoriti na pitanje zbog čega ne poštuje i zbog čega podcjenjuje odluke najviših hrvatskih sudova u državi kojoj je na čelu.

S rukovodećih položaja u Ini lani je naprasno smijenjeno čak devetero stručnjaka, a Gabriel Szabó, član NO-a Ine i potpredsjednik UO-a MOL-a, tvrdi da je to odrađeno uz suglasnost hrvatske vlade. FOTO: Nacional