Godinama svjedočimo potpunom ogoljavanju čitavih šumom bogatih proplanaka i padina na gotovo cijeloj zagrebačkoj Medvednici, uništavanju i pretvaranju planinarskih staza u pristupne putove ogoljenim parcelama, probijanju desetaka novih putova, uništavanju zaštićenog endemskog bilja na Medvednici, preusmjeravanju vodotokova. Ono što posebno zabrinjava jest što je 13. srpnja – dok je vladala euforija zbog prolaska hrvatske nogometne reprezentacije u finale Mundijala u Rusiji – donesen novi Zakon o šumama koji uvelike olakšava prenamjenu šumskog u građevinsko zemljište, a to se očito planira s Medvednicom.” Tako tvrdi Vesna Grgić, voditeljica Zelenog odreda i predsjednica braniteljske udruge ViDrA – Veterani i društvena akcija, koja je zbog svega toga na noge digla članove svoje udruge, ali i mnoge građane aktiviste koji 20. kolovoza pripremaju marš od sljemenskog tunela do Markova trga, prvu od mnogih akcija kojima će se pokušati spriječiti, kako oni tvrde, nelegalne devastacije Parka prirode Medvednica. Nakon toga aktivisti koji štite Medvednicu organizirat će slične marševe sa zelenim aktivistima po cijeloj Hrvatskoj, od Žumberka, Plitvica do Gorskog kotara i otoka, jer se na svim tim područjima događaju slične aktivnosti, tvrdi predsjednica ViDrA-e.

Osim toga, njena udruga već je pripremila prezentaciju koja će u rujnu biti predstavljena zastupnicima u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a sadrži 14 pitanja vezanih uz ovaj problem. Neka su od pitanja koja će se postaviti, primjerice, kada je donesen i od koga potpisan plan po kojemu se u ime održiva gospodarenja šumama Medvednice u provođenju grubo krše Zakon o šumama i propisi Ekološke mreže Natura 2000, koje je Hrvatska potpisala 2014., zatim tko je i s kojim obrazloženjem odobrio privatnim šumoposjednicima potpuni golosjek dijelova parcela, tko je odobrio rušenje, odvoz i prodaju ogromne količine zdrave drvne građe u državnom vlasništvu na Medvednici i mnoga druga pitanja.

Udruga ViDrA, najavila je Vesna Grgić, inače braniteljica sa 1066 dana na ratištu tijekom Domovinskog rata, priprema i međunarodnu tužbu protiv Vlade Republike Hrvatske jer su se dosad mnogi – Park prirode Medvednica, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kao i Hrvatske šume – oglušili na njihove zahtjeve:

“Zeleni odred, forum braniteljske udruge ViDrA – veterani i društvena akcija, proteklih mjeseci provodi vrlo intenzivnu građansku akciju razotkrivanja i pokušaja zaustavljanja daljnjih nezakonitih radnji i postupaka u gospodarenju Parkom prirode Medvednica u organizaciji djelatnika Hrvatskih šuma i PP Medvednica. U osnovi, osobe nadležne za obavljanje nadzora konstantno zadržavaju isti stav – svi radovi su planirani, odobreni, u skladu sa Zakonom o šumama i propisima Ekološke mreže Natura 2000 te pripadaju ‘normalnim’ aktivnostima zaštite i održivog gospodarenja šumama. Međutim, satelitske snimke, brojne fotografije i filmovi ‘s terena’, ali i dokumenti koje posjedujemo pokazuju suprotno. Već je i prostim okom, gledajući iz Zagreba, vidljivo da su tisuće hektara kvalitetne bukove šume posječene na ogromnim, cjelovitim površinama Medvednice, što je Zakonom o šumama strogo zabranjeno. Iako smo od nadležnih u Hrvatskim šumama zahtijevali odgovor na pitanje zašto se protivno zakonu neselektivno ruši i mlada šuma, dobili smo prilično nesuvisle odgovore da se tu najčešće radi o otklanjanju posljedica davnog nevremena ili staroj i bolestima napadnutoj šumi, te je stoga nužno posjeći ne samo bolesna stabla, već i sva ona oko njih kako se ‘zaraza’ ne bi dalje širila, nemaru građana i slično. Fotografije i to demantiraju. Naime, u najvećem broju slučajeva uočljivo je da se sijeku baš zdrava stabla, markiraju, tovare i odvoze.”

Inače, spomenuta Natura 2000 čija je Hrvatska potpisnica od 2014., ekološka je mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Njezin je cilj očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova. Dosad je u ovu mrežu uključeno oko 27.500 područja na gotovo 20 posto teritorija EU-a, što je čini najvećim sustavom očuvanih područja u svijetu. Natura 2000 temelji se na EU direktivama, područja se biraju znanstvenim mjerilima, a kod upravljanja tim područjima u obzir se uzimaju i interes i dobrobit ljudi koji u njima žive. Kako je rekla Vesna Grgić, upravo je Natura 2000 skupo koštala poljsku vladu koja je, nakon prijava raznih građanskih inicijativa sličnih ovoj Zelenog odreda, zbog sličnih razloga – devastacije šumskih predjela i sličnih ekocida, morala te uništene površine vratiti na staro. Ti penali Poljsku su stajali oko pet milijuna eura dnevno. Stoga, nakon međunarodne tužbe koja je već u završnoj fazi pripreme, slična kazna prijeti i Hrvatskoj, upozorila je Vesna Grgić.

Baš zbog takvih međunarodnih organizacija ViDrA i Zeleni odred pokrenuli su sve zainteresirane, pa su tako dobili podršku prof. dr. Bože Frajmana, priznatog slovenskog znanstvenika s područja botanike, izvanrednog profesora na Institutu za botaniku Sveučilišta u Innsbrucku. Ali ovi aktivisti tu se ne zaustavljaju, već su odlučili ozbiljno stati na kraj, kako kažu, najvećem ekocidu u Hrvatskoj, koji se “godinama podmuklo provodi”.

Kako je rekla Marina Popijač, ravnateljica Javne ustanove Park prirode Medvednica, Medvednica je prvi put zaštićena 1963. godine kada je proglašeno osam posebnih rezervata šumske vegetacije, dok je Park prirode proglašen 1981. godine na području od 22.826 ha. U veljači 2009. godine Zakonom o izmjenama Zakona o proglašenju Medvednice Parkom prirode, granice Parka izmijenjene su te danas površina Parka prirode iznosi 17.938 ha. Dana 3. rujna 1998. godine Vlada je donijela Uredbu o osnivanju Javne ustanove Park prirode Medvednica.

Od ukupne površine Parka, objasnila je Marina Popijač, na državne šume otpada 8.775 hektara, a na privatne šume 5.775 hektara:

“Od ukupne površine 81 posto nalazi se pod šumom i šumskim zemljištem, a omjer privatnog i državnog vlasništva je 49 % privatno i 51 % državno. Državnim šumama gospodare Hrvatske šume, a šume se ne sijeku stihijski, sječa drveća obavlja se planski prema prihvaćenim smjernicama gospodarenja koje su propisane šumskogospodarskim planovima i ovise o stadiju razvijenosti i kondicije šuma. Šumskogospodarski planovi izrađuju se za razdoblje od deset godina, a sastavni dio planova su uvjeti zaštite prirode koje propisuje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.”

Marina Popijač tvrdi da Javna ustanova Park prirode Medvednica nema spoznaje o nezakonitom iskorištavanju šuma na Medvednici, uništavanju šume sječom te pokušaju prenamjene šumskih zemljišta u građevinska:

“Ako postoji bilo kakva indicija za takvo postupanje, dužnost je svakog građanina takve radnje prijaviti nadležnim tijelima. Ako bi došlo do nezakonitih radnji, bilo bi upitno i gospodarenje državnim šumama kojima gospodari državno poduzeće Hrvatske šume, a isto tako ne vjerujem da bi se netko usudio uništavati privatno vlasništvo, odnosno privatne šume. Prenamjene šumskog kompleksa u nova građevinska zemljišta nema, s obzirom na to da je propisno da nove gradnje na području Parka nema, odnosno gradnja je dozvoljena samo u naseljima koja se nalaze u granicama Parka prirode, i to prema prostornom planu iz 2014. godine. Nemamo spoznaja da se zemljišta pod šumama u granicama Parka prirode prenamjenjuju u građevinska, a zahtjevna zakonska regulativa uključuje mnoge dionike i procedure, između ostaloga i javnu raspravu.”

Ravnateljica je zaključila da privatnim šumama gospodare njihovi vlasnici, a upravljanje privatnim šumoposjedima regulira Poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba koja za njih organizira izradu Programa gospodarenja:

“Šuma se na Medvednici ne uništava te nije u tijeku uništavanje i pretvaranje planinarskih staza u pristupne putove ogoljenim parcelama, probijanje desetaka novih putova, uništavanje zaštićenog endemskog bilja, preusmjeravanje vodotokova i slično, konstatacije vaših sugovornika jednostavno nisu točne. Kada bi bilo tako kako se tvrdi, to bi značilo da Hrvatske šume u području gospodarenja državnim šumama postupaju nezakonito, kao i sve nadležne institucije koje su zadužene za ispravnost provođenja gospodarskih planova. Šuma se ne sječe neplanski niti uništava, a ‘ogoljeli’ centralni dio posljedica je porušenih stabala tijekom nekoliko razornih oluja u 2013. i 2014. godini. Događaju se druge nepravilnosti, a kao primjer mogu se navesti naša postupanja vezana za privatne šume, ali i za državne, kada se u kasnim noćnim satima događaju povremene krađe drva i orezivanje grana mladih jela za preprodaju cvjećarima. Mi promptno sankcioniramo takve aktivnosti na terenu, napravimo zapisnik na licu mjesta te potom sastavljamo optužni prijedlog koji se šalje nadležnom prekršajnom sudu; potom idu rasprava i davanje iskaza te sudac izriče novčanu kaznu počinitelju. Povremeno nam pomažu i nadležne policijske postaje.”

Nacional je odgovor na tvrdnje Zelenog odreda i ViDrA-e tražio i od Hrvatskih šuma i Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Ana Juričić Musa, glasnogovornica Hrvatskih šuma, odgovorila je sljedeće:

“Državnim gospodarskim šumama na području PP Medvednica gospodare Hrvatske šume. Iskorištavanje šuma na tom području provodi se isključivo sukladno Gospodarskim osnovama i programima odobrenim od resornog ministarstva i pod stalnom su kontrolom šumarske inspekcije. Hrvatske šume gospodare šumama u vlasništvu Republike Hrvatske po principu potrajnosti i održivosti, uzgajajući mješovite i ekološki stabilne sastojine. Šumskogospodarske osnove donose se na razini od deset godina, tijekom kojih se redovno provodi kontrola izvršenja propisanih planova i programa gospodarenja. Dakle, za svaku je Gospodarsku jedinicu zabilježena kompletna drvna masa, sastav i struktura šumske sastojine, te način gospodarenja u istoj u sljedećih deset godina. Ni na jednoj površini ne uklanjaju se stabla prije nego što je na njoj osiguran pomladak – ovdje često imamo problem što laičkom oku mladice stabala ne djeluju kao šuma nego trava ili šikara. Isto tako, svjesni smo da površina netom nakon sječe ne izgleda lijepo, ali biologija šume traži strpljivost – mlado stablo će izgledati kao ono što većina ljudi percipira stablom tek za 10, 20, 30 ili više godina, ovisno o vrsti. Najbolje se kvalitete izvršenih radova vide na površinama koje su prije nekoliko godina isto tako izazivale pozornost javnosti i prozivanje Hrvatskih šuma, a danas su zdrave, kvalitetne i vitalne, prirodne mlade sastojine.”

Zorana Deljanin Matenda, voditeljica Službe za odnose s javnošću Ministarstva zaštite okoliša i energetike, za Nacional je rekla:

“Zbog učestalog olujnog nevremena, njih devet u proteklih četiri godine, izvaljeno je oko 65.000 m3 drvne mase. Zbog toga, u spomenutom razdoblju učestale su bile i prijave udruga ili građana na sječe koje se odvijaju u Parku prirode te su posljedično tome učestali i nadzori čuvara prirode na terenu, kao i inspekcijski nadzori, odnosno inspekcije zaštite prirode i šumarske inspekcije. Tijekom ove godine inspekcija zaštite prirode zaprimila je dvije prijave koje se odnose na Park prirode Medvednica. Prva prijava odnosila se na sječu stabala za potrebe izrade nove žičare, a druga na sječu u vršnoj zoni parka. U oba slučaja je inspekcija utvrdila da se radovi izvode u skladu s izdanim dokumentima.”

Bez obzira na to što su i njima pojedine institucije također demantirale njihove navode, zeleni aktivisti ne odustaju od tvrdnji da takva devastacija Medvednice sigurno nije po zakonu te će se nastaviti boriti da se takve radnje pod hitno zaustave. Gordana Pasanec, također aktivistica za spas Medvednice, smatra da posebnu zabrinutost izaziva to što ogoljavanje prevelikih površina šumskog pokrova već sada stvara pojaseve opasnih blatnih klizišta, bujičnih poplava u donjem dijelu Medvednice, ali i poguban utjecaj na bioraznolikost na zakonom strogo zaštićenom području, primjerice Pušinjak-Gorščica i Dotrščina, inače području ekološke mreže Natura 2000 važnom za vrste i stanišne tipove, zaštićene prirodne vrijednosti i osobito značajne prirodne vrijednosti:

“Uz nebrojene dokaze da se na Medvednici ne obavlja ‘normalna’ djelatnost očuvanja i održivog gospodarenja šumama, ne smije se zanemariti činjenica da su u najvećem broju slučajeva u potpunosti ogoljeni baš proplanci s panoramskim pogledom na grad, do njih probijeni novi ili devastacijom planinarskih staza uređeni makadamski putovi, što izaziva sumnju da se tu ne radi ni o čemu drugom već pomno isplaniranim i uređenim budućim građevinskim parcelama. Samo jedan od primjera koji rađaju sumnju u moguću buduću prenamjenu je i bivši sanatorij Brestovac, zaštićeno kulturno dobro, oko kojega je izveden vjerojatno i najveći golosjek šume na čitavoj Medvednici, s obrazloženjem da će se iznad sanatorija izgraditi sanjkalište.”

Sanatorij Brestovac naziva se i Dežmanov sanatorij jer je njegovu gradnju inicirao Milivoj Dežman, liječnik, književnik, novinar i urednik lista Obzor. Motiv za inicijaciju gradnje sanatorija bila je njegova ljubav prema zagrebačkoj glumici Ljerki pl. Šram koja je bolovala od tuberkuloze i umrla Dežmanu na rukama. Početkom 20. stoljeća u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji bio je samo jedan liječnik na gotovo 7.000 stanovnika. Zbog toga, kao i zbog loših uvjeta življenja te slabog higijenskog standarda, smrtnost od tuberkuloze ili sušice bila je vrlo visoka. Lječilište Brestovac bilo je prvi korak u organiziranoj borbi protiv tuberkuloze, a prvih 40 bolesnika primljeno je u Brestovac 22. svibnja 1909. godine. Kako je potreba bila velika jer se lječilište pokazalo djelotvornim, broj ležaja stalno je rastao, a sanatorij se širio. Zahvaljujući Brestovcu uspješno se smanjivala stopa smrtnosti od tuberkuloze u Zagrebu. Bilo je to prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe. U njemu su postojale knjižnica i kino-dvorana, ali i gospodarski objekti poput mljekare, pekarnice ili farme svinja. Zbog promjena u zdravstvenom sustavu te zbog novih medicinskih metoda liječenja tuberkuloze, sanatorij je zatvoren 1968. godine i od tada je napušten i propada. Danas je kompleks posve zapušten i oronuo do te razine da nikakvo renoviranje osim rušenja ne dolazi u obzir. Taj lokalitet koristi se i za “paintball ratovanja”, o čemu svjedoče brojne mrlje po zidovima i okolici.

Vesna Grgić i njezina braniteljska udruga upravo su taj kompleks na Sljemenu željeli iskoristiti u okviru projekta baziranog na pružanju pomoći bivšim braniteljima, ali i članovima njihovih obitelji uključenim u programe liječenja od raznih oblika ovisnosti, gdje bi nakon bolničkog liječenja boravkom u nekoj “svojoj” mirnoj i zelenoj oazi s prijateljima i obiteljima, uz zajedničke aktivnosti i druženja, polučili bolje rezultate i sigurniji put k izlječenju. Iako je službeni zahtjev davatelju koncesijskog odobrenja Javnoj ustanovi Park prirode Medvednica upućen još 4. lipnja 2018., do danas je ostao bez službenog odgovora. Brestovac je upravo idealan jer, kako tvrdi Vesna Grgić, s obzirom na činjenicu da je zaštićeno kulturno dobro, taj objekt mora imati svoju prvotnu funkciju ili neku sličnu. No taj prijedlog je odbijen jer Grad Zagreb najvjerojatnije planira privatizaciju i prenamjenu cijelog kompleksa bivšeg sanatorija Brestovac u hotelsko naselje s turističkom namjenom, rekla je Vesna Grgić i napomenula da postoje i neke indicije da se ide u izmjene GUP-a i Prostornog plana Grada Zagreba, prema kojima bi taj objekt postao – hotel, uz wellness i sanjkalište. U tom kontekstu spominje se čak i investitor koji bi nakon izmjena tih dokumenata mogao dobiti koncesiju za gradnju i uređenje Brestovca. Riječ je o jednom odvjetničkom uredu iz Posušja.

Od Grada Zagreba Nacional je dobio odgovor u kojem se takvo što demantira. Naglašava se da nijedan od triju gradskih ureda – Ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, zatim Ured za zdravstvo te Ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada – nema saznanja o iskazanom interesu bilo kojeg privatnog investitora za objekt Brestovac. Dinko Bilić, pročelnik Ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, rekao je sljedeće:

“Programom radova kapitalnih ulaganja u objekte za društvene djelatnosti u Gradu Zagrebu u 2018. godini predviđena su sredstva za izradu projektne dokumentacije, odnosno izradu studije isplativosti obnove Bolnice za plućne bolesti Brestovac na Sljemenu. Sukladno Programu, u tijeku je izrada projektnog zadatka od strane nadležnog ureda, Gradskog ureda za zdravstvo.”

Vjekoslav Jeleč, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, izjavio je: “Sama činjenica postojanja parka prirode unutar granica Grada i značaj brojnih usluga ekosustava Medvednice, ali i potreba za pokretanjem niza kompleksnih aktivnosti za revitalizaciju niza vrijednih lokaliteta i građevina (Brestovac, Željezničar, Dom sindikata, Vila Rebar, Adolfovac, sljemenska žičara), temeljni su razlozi tretiranja Medvednice kao posebnog područja koje traži i posebne razvojne programe. Unutar ZagrebPlana 2020 razvoj ovog područja posebno se potiče mjerom 3.1.2. – Vrednovanje, zaštita i održivo upravljanje Medvednicom. Programom radova ulaganja u objekte za društvene djelatnosti u Gradu Zagrebu za 2018. uvršten je objekt Bolnica za plućne bolesti Brestovac na Sljemenu. Lokacija Brestovac definirana je u Razvojnoj strategiji Grada Zagreba ZagrebPlan 2020 kao lokacija u grupi strateških gradskih projekata za koje je neophodno izraditi programske smjernice i program sadržaja strateškog gradskog projekta, kroz provedbu propisane procedure, počevši od strateškog promišljanja/planiranja uključujući i ekonomsko vrednovanje planirane izgradnje definirat će se te izvršiti provjera mogućnosti izgradnje planiranih zdravstvenih sadržaja na tom prostoru.” Zaključio je da Ured kojem je na čelu nema saznanja da je navedena lokacija povezana s izgradnjom objekta za hotelski smještaj u okviru strateškog projekta izgradnje Žičare Sljeme te da, prema njegovu saznanju, niti jedan privatni investitor nije iskazao interes za objekt Brestovac.

Damir Lasić, pročelnik Ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, ustvrdio je da, prema parcelacijskom elaboratu za žičaru, planirana međupostaja žičare prolazi neposredno uz kompleks Brestovac.