Prošlog tjedna Hrvatska narodna banka priznala je da je u 2018. godini poslovala s gubitkom, ali sa željom da se tim podatkom zapravo pohvali. Prema izvješću HNB-a, hrvatska središnja banka prošlu godinu je završila s gubitkom od 468,37 milijuna kuna, ali je iskoristila i priliku obznaniti da je to bio znatno manji gubitak nego 2017. Drugim riječima, taj se dug smanjio. Naime, gubitak je godinu dana ranije bio pet puta veći. Iznosio je 2,55 milijardi kuna, izvijestio je HNB. Međutim, prema saznanjima Nacionala, od tog javno priznatog duga neugodnija činjenica iz poslovanja HNB-a vezana je uz podatak iz jednog drugog, podjednako svježeg dokumenta hrvatske središnje banke. U Biltenu HNB-a br. 252 iz lipnja ove godine, navedeno je da je HNB u prošloj godini sudjelovao s 3,1 milijardom eura i u hrvatskom vanjskom dugu koji iznosi 40,2 milijarde eura. To je, prema izračunu, bilo čak 7,5 posto hrvatskog vanjskog duga.

U tom najnovijem Biltenu HNB-a br. 252, službenom dokumentu hrvatske središnje banke, našao se taj podatak koji je bio nepoznat hrvatskoj javnosti. Malo se tko uopće i bavio poslovanjem HNB-a. U hrvatskom vanjskom dugu tako značajno sudjeluje i HNB jer se i hrvatska središnja banka zaduživala u inozemstvu. Konkretno, u ovogodišnjem Biltenu, u tablici H 12 koja govori o bruto inozemnom dugu prema pojedinim sektorima, na 92. stranici je naveden iznos tog trenutačnog duga HNB-a, pa je tako bilo i potvrđeno da je u zadnje dvije godine taj dug HNB-a porastao. U tablici o vanjskom dugu, taj dug HNB-a od 3,1 milijardu eura najvećim se dijelom odnosi na kratkoročno zaduženje od 2,45 milijardi eura.

U biltenu HNB-a iz lipnja 2019., navedeno je da je HNB u prošloj godini sudjelovao s 3,1 milijardom eura i u hrvatskom vanjskom dugu koji iznosi 40,2 milijarde eura. To je 7,5 posto vanjskog duga RH

Prije sedam godina takav dug nije postojao. To se može vidjeti u Biltenu HNB-a br. 198 iz 2013., u kojem takav dug nije bio registriran. Dug HNB-a prvi put se pojavio tek potkraj 2013. i iznosio je stotinjak milijuna eura. Od tada je dug rastao, a u zadnje dvije godine njegov rast se ubrzao i dosegao iznos od 3,1 milijardu eura. Ivan Lovrinović, saborski zastupnik, kazao je za Nacional: “Ako je to zabilježeno u službenom dokumentu HNB-a, onda se može reći da HNB nije povećavao samo vanjski dug, nego je povećavao i neevidentirani javni dug, iako se nije vodio pod tom egidom, odnosno u rubrici javnog duga.”Prema njegovim riječima, HNB je institucija u vlasništvu Hrvatske pa je u suštini njen dug prema inozemstvu, po logici stvari, i dio ukupnog javnog duga države, bez obzira na to što se formalno tako ne iskazuje. Lovrinović smatra da kada HNB ne bi imao ovako veliki dug prema inozemstvu, naš ukupni vanjski dug iznosio bi 37 milijardi eura, a to bi onda, tvrdi, poboljšalo kreditni rejting Hrvatske, pa onda i dodatno pojeftinilo zaduživanja u inozemstvu.

Povodom ovog otkrića Nacional je poslao pitanja guverneru HNB-a Borisu Vujčiću, ali je razgovarao i s trojicom hrvatskih ekonomista tražeći i od njih tumačenje poslovanja HNB-a: sa spomenutim Ivanom Lovrinovićem, Tihomirom Domazetom, redovitim profesorom ekonomije i financija na Sveučilištu za mir Ujedinjenih naroda i Nevenom Vidakovićem, znanstvenikom s Katedre za financije i računovodstvo Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta koji je neko vrijeme radio i kao broker na američkim burzama. Umjesto guvernera Vujčića, na Nacionalova pitanja odgovorila je Dejana Rebernik, direktorica direkcije za odnose s javnošću HNB-a.

Odgovarajući na Nacionalovo pitanje zašto se HNB zaduživao kod stranih banaka i je li to bilo možda zbog najavljenog uvođenja eura u sljedećih pet godina, rekla je da to nema veze s ulaskom Hrvatske u eurozonu i objasnila: “Zaduživanje HNB-a u inozemstvu na koje se referirate proizlazi iz repo poslova koje HNB – kao i mnoge druge središnje banke – već godinama zaključuje u okviru upravljanja međunarodnim pričuvama s ciljem poboljšanja profitabilnosti portfelja tj. dodatne zarade, što je i realizirano. Ujedno, odraz toga je da se repo poslovi evidentiraju kao dug. Repo posao jest transakcija kod koje HNB vrijednosni papir ustupa drugoj strani i za to prima novčana sredstva, a istovremeno preuzima obvezu da taj vrijednosni papir otkupi u određenom roku.”Lovrinović je komentirao njenu izjavu: “U odgovoru HNB-a navodi se da je snažan porast vanjskog duga koji je ostvarila ova institucija posljedica korištenja repo ugovora s ciljem, kako navode, poboljšanja profitabilnosti portfelja i veće zarade. No u svom odgovoru HNB priznaje i da se ‘repo poslovi statistički evidentiraju kao dug’ pa je jasno potvrđeno da HNB tako povećava vanjski dug Hrvatske, a on je krajem 2018. preko HNB-a povećan 3,1 milijardu eura.”

S Lovrinovićevom tezom složio se i Vidaković i upozorio da bez obzira na to što govorili o repo poslovima, da su oni “bilančno gledano gubitak“:

“Problem nije samo u tom evidentiranju, nego se postavlja pitanje zašto HNB to radi jer to nije njegova zadaća. HNB takve transakcije ne radi zbog monetarne stabilnosti ili dobivanja likvidnosti kao što to rade druge središnje banke. HNB to radi da bi ostvarivao dobit, a svrha centralne banke nije bavljenje špekulativnim transakcijama za ostvarivanje dobiti. Repo poslovi ulaze u kategoriju špekulantskih poslova. Tim je poslom HNB kreirao financijsku polugu kojom se izložio dvostrukom riziku: kreditnom riziku i riziku druge strane. Što znači rizik druge strane? To je kad nekome izdate obveznicu da biste za nju dobili novac, ali se može dogoditi da u drugom koraku, kada vraćate tu posudbu plaćajući usput i kamatu, druga vam strana ne želi vratiti tu obveznicu. Repo transakcije rade centralne banke, ali ne da bi ostvarivale špekulativnu dobit izlažući tako državu nepotrebnim rizicima.“

Zašto Vidaković smatra da se HNB bavio špekulantskim poslovima kojima se inače bave razni fondovi, od kojih je posebno atraktivan hedge fond, popularno zvan “strvinarski fond“, a jedan od njih sudjelovao je i u pokušaju spašavanja Agrokora? Naime, u jednom od odgovora HNB-a na upite Nacionala eksplicite se navodi i zarada koju je repo poslovima ostvario HNB: “Napominjemo da je korištenjem repo poslova zarada od upravljanja međunarodnim pričuvama u 2017. povećana za 13,6 milijuna kuna, u 2018. za 12,2 milijuna kuna, a u prvih šest mjeseci ove godine za 6 milijuna kuna. Kumulativno, korištenjem repo poslova u razdoblju od 2007. do kraja prvog polugodišta 2019. zarada od upravljanja međunarodnim pričuvama povećana je za 109 milijuna kuna.” Komentirajući ovo obrazloženje HNB-a, Vidaković je rekao: “To što se HNB hvali da su na tom poslu zaradili je problematično jer HNB treba odgovoriti na pitanje kako sljedeći put kada se dogodi financijska kriza, a dogodit će se, oni iz monetarnog sustava Republike Hrvatske opet neće isisati 13 milijardi kuna, trokirati državu, izazvati gubitak od 180.000 radnih mjesta i pet godina pada BDP-a, što je učinjeno u krizi iz 2008. Odgovor na to pitanje HNB treba pripremiti već sada, a ne govoriti o tome kako će povećati profitabilnost za 20 milijuna kuna. To je pogrešna alokacija vremena i resursa“.

‘Hoće li HNB opet iz monetarnog sustava Republike Hrvatske isisati 13 milijardi kuna, trokirati državu, izazvati gubitak od 180.000 radnih mjesta i pet godina pada BDP-a, što je učinjeno u krizi iz 2008.?’ pita se Vidaković

Uz ocjenu da je sudjelovanje HNB-a u hrvatskom vanjskom dugu neupitno, ali i opasno, Domazet se osvrnuo i na ulogu središnjih banaka koje bi trebale imati aktivniju ulogu u ekonomskoj politici svojih zemalja, u čemu se HNB u više od 25 godina djelovanja nije dokazao:

“Neprimjereno je da središnja banka posluje s gubitkom, neprimjereno je i da se zadužuje u inozemstvu preko repo poslova i tako pokušava ostvariti profit. To nije njena uloga. Čega je to posljedica? To je posljedica neoliberalne ideologije i financijalizacije kao rezultanta utjecaja iz inozemstva. HNB se dosad nije dokazao da može biti od pomoći vladama u vođenju njihovih ekonomskih politika. I kada su 2002. bili pokrenuti veliki infrastrukturni poslovi, HNB se nije uključio na odgovarajući način pa nam se zato i nakon 2008. dogodilo da Hrvatska ostane zarobljena krizom punih 10 godina kao nijedna druga država u Europi.”Ponudio je i ekskluzivan podatak iz svojih ekonomskih analiza koje najčešće objavljuje na engleskom jeziku:

“Promatrajući potkraj osamdesetih godina razinu relativne razvijenosti Hrvatske u odnosu na prosjek relativne razvijenosti današnjih 28 članica Europske unije, Hrvatska je bila na razini 89,1 tog europskog prosjeka. U prošloj, 2018. ta razina relativne razvijenosti je bila 59,3 posto prosjeka relativne razvijenosti 28 članica EU-a. Pali smo 30 posto i mislim da će biti nemoguće doseći tu relativnu razvijenost iz osamdesetih godina, a u tome dio odgovornosti snosi i HNB.“