Romski memorijalni centar u Uštici pored Jasenovca, čije je financiranje pod kapom recentnim optužbama teško kompromitiranog Veljka Kajtazija odnedavno u središtu interesa djelatnika Državnog odvjetništva, ima i svoju nepoznatu, kontroverznu stranu. O toj kontroverzi spomenutog centra posvećenog žrtvama nacističko-ustaškog genocida nad Romima u Drugome svjetskom ratu Samudaripena – što na romskome znači “masovno ubijanje”, a ubijeno ih je oko sedamnaest tisuća – koji je otvoren u kolovozu 2020. i za čiju je gradnju uvelike zaslužan Veljko Kajtazi, u javnosti dosad nije bilo govora.

Ona je dobrim dijelom povezana i s nezadovoljstvom židovske nacionalne manjine Kajtazijevim političkim djelovanjem, jer on, prema zakonu, osim romske u Saboru zastupa i židovsku te još deset nacionalnih manjina u Hrvatskoj: njemačku, austrijsku, bugarsku, poljsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, tursku, ukrajinsku i vlašku. Naime, dio uglednih pripadnika židovske zajednice u Zagrebu smatrao je da bi gradnja memorijalnog centra za romske žrtve odvojenoga od središnjeg Spomen-područja Jasenovac, mogla relativizirati svijest o jedinstvenom ustaškom logoru smrti, što je sustav jasenovačkih logora svakako bio. Stratište u Uštici, baš kao, primjerice, logor u Staroj Gradiški ili stratište u Mlaki, bilo je dio jedinstvenog ustaškog logorskog sustava koji je obuhvaćao više sela s obje strane rijeke Save u široj okolici Jasenovca. Pojedini pripadnici židovske zajednice smatrali su da gradnja odvojenoga memorijala romskim žrtvama u Uštici relativizira i razvodnjuje istinu o jasenovačkom logoru kao velikoj i jedinstvenoj tvornici smrti, jer bi po istoj logici svaka zajednica žrtava – Židovi i Srbi, primjerice – mogla sagraditi svoj odvojeni memorijal.

‘On služi i predstavlja samo sebe i svoje interese. I nikoga drugoga. Ne jednom pokušali smo s njim razgovarati. Odlukom svog Vijeća zahvalit ćemo mu se na tome što je učinio, ali nas više ne treba zastupati’, rekao je Kraus

To su Kajtaziju i rekli, ali kako je Nacional doznao u razgovoru s izvorima iz židovske zajednice, on nije pokazao razumijevanje za te argumente. Pritom je zanimljivo kako se na službenoj mrežnoj stranici Romskoga memorijalnog centra Uštica ne navodi da je ta institucija dio Spomen-područja Jasenovac. Sve to zajedno, u atmosferi nedavne ostavke ravnatelja Spomen-područja Jasenovac Ive Pejakovića zbog toga što Plenkovićeva vlada odbija priznati da su ustaše u NDH počinili genocid nad Srbima, uistinu može postati teret za obranu istine o Jasenovcu – ali i dodatni razlog zbog kojega Andrej Plenković tako gorljivo brani koaliciju s Kajtazijem.

Kako bilo, činjenica je da se Židovska općina Zagreb javno ogradila od političkog djelovanja Veljka Kajtazija. U svibnju ove godine njezin predsjednik Ognjen Kraus u Večernjem listu je izjavio da je Općina Kajtazijem “potpuno nezadovoljna”.

Saborski zastupnik romske i još jedanaest nacionalnih manjina Veljko Kajtazi izbačen je iz Kali Sare nakon što je Nacional otkrio da je fizički napao predsjednicu Saveza Suzanu Krčmar. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

“On služi i predstavlja samo sebe i svoje interese. I nikoga drugoga. Ne jednom pokušali smo s njim razgovarati, ali bezuspješno. I odlukom našeg Vijeća zahvalit ćemo mu na tome što je učinio, ali nas više ne treba zastupati”, rekao je Kraus. Slično je izjavio i čelnik Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj Ivan Rittig, poručujući da njemačka manjina nema koristi od Kajtazija.

“Od sredstava koje dobiva i raspoređuje Kajtazi, zašto bi dao nama kad je puno Roma pa daje njima? Mi smo tu kao teretni konj u odnosu na onog trkaćeg”, izjavio je Rittig Večernjem listu.

Na Krausove kritike u Jutarnjem listu Kajtazi je odgovorio teškim riječima. “Romska zajednica je puno više učinila za židovsku nego židovska za nas”, ustvrdio je. “Ognjen Kraus je sad napokon javno priznao da Židovi nikad nisu glasali za svoje manjinske predstavnike, za mene, da oni ne žele glasati ni za koga. Nisam siguran da Kraus zna što govori, ali sve mu opraštam”, kazao je i ustvrdio da je osobno pokrenuo inicijativu da se ustaški poklič “za dom spremni” oštro sankcionira, zbog čega je, navodno, “na sebe navukao bijes desničara”.

“Kad su u Jasenovcu, nedaleko od nekadašnjeg ustaškog logora, postavili spomen-ploču poginulima u ratu u Hrvatskoj na kojoj je u grbu jedne veteranske udruge i ustaški pozdrav, najglasnije sam galamio”, ustvrdio je Kajtazi. “Židovska zajednica ništa nije učinila za Rome niti podržala inicijativu da se Hajriji Mihaljević, koja je u ratu u spasila židovsko dijete, prizna status pravednice. Romska zajednica sama komemorira Ušticu, ustaški logor u kojem su bile smještene romske obitelji koje nakon deportacije nisu mogle biti smještene u logor III Ciglana Jasenovac. Kraus kad nabraja stradalnike, nikada ne navede da su među njima i Romi, uvijek samo kaže Srbi, Židovi i ostali”, optužio je Kajtazi.

Novinske arhive potvrđuju da se javno zauzimao za pooštrenje kazni za izvikivanje ustaškog pozdrava, pa i njegovu zabranu, ali činjenica je da židovska zajednica njegovim političkim djelovanjem nije ni najmanje zadovoljna, kao što je činjenica da su prvu inicijativu za zabranu ustaškog pozdrava iznijeli upravo predstavnici hrvatskih Židova. Nacional je iz izvora bliskih židovskoj zajednici doznao kako se Kajtazi, primjerice, nikada nije zauzeo za povrat imovine koju su Židovima oteli ustaše, što je dugogodišnji problem koji nije riješila nijedna hrvatska vlada usprkos tome što je to zahtijevalo i nekoliko posebnih izaslanika američke vlade za pitanja holokausta i povrata imovine, koji su u nekoliko navrata boravili u Zagrebu i o tome razgovarali s državnim čelnicima.

Romski memorijalni centar u Uštici pored Jasenovca posvećen je žrtvama nacističko-ustaškog genocida nad Romima u Drugome svjetskom ratu Samudaripena – što na romskome znači ‘masovno ubijanje’, a ubijeno ih je oko 17 tisuća. Kajtazi je uvelike zaslužan za gradnju tog centra oko kojeg postoje i kontroverze. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL