Koncem proteklog tjedna, neposredno nakon što je glavna europska tužiteljica Laura Kövesi napustila Hrvatsku, visoki pravosudni izvor blizak Vladi dostavio je Nacionalu na uvid ekstenzivni non-paper dokument s izrazito kritičkim osvrtom na javno dostupno izvješće o radu Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO). Prema navodima tog izvora, u dijelu u kojem se odnosi na rad ureda EPPO-a u Hrvatskoj ono je prepuno laži i friziranih informacija, za što smatra odgovornom Tamaru Laptoš, čelnicu EPPO-a u Hrvatskoj.

Taj visoki pravosudni izvor navodi da broj optužnica koje je podigao EPPO u Hrvatskoj naveden u izvješću ne odgovara stvarnom stanju, a tvrdi i da su procijenjene štete u predmetima višestruko uvećane. Osim toga, isti izvor dovodi u pitanje nadležnost EPPO-a za rad na predmetu protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac.

Zato taj izvor smatra da to uvelike dovodi u pitanje vjerodostojnost EPPO-a, ali i u središte pozornosti stavlja njegovu odgovornost za iznošenje netočnih podataka.

Isti izvor upozorava kako je za 2021. godinu EPPO službeno izvijestio da je procijenjena ukupna šteta obuhvaćena aktivnim istragama EPPO-a u Hrvatskoj u toj godini bila 30,6 milijuna eura, iako u tom razdoblju nisu podigli ni jednu optužnicu.

Glavna europska tužiteljica Laura Kövesi i europska tužiteljica Tamara Laptoš bile su prošlog tjedna na sastanku s premijerom Andrejem Plenkovićem. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Potom taj visoki pravosudni izvor blizak Vladi napominje da je EPPO za 2022. godinu izvijestio o 313,6 milijuna eura procijenjene ukupne štete obuhvaćene aktivnim istragama, uz osam podignutih optužnica. Međutim, isti izvor ističe da su prave brojke značajno manje i da je hrvatski ured EPPO-a u 2022. podigao svega tri optužnice, a ne osam. U prilog tim tvrdnjama navodi da je hrvatski ured EPPO-a razdvojio spise radi postizanja sporazuma s pojedinim osumnjičenicima te da je na temelju toga ustvrdio da su podigli osam optužnica. Osim toga tvrdi da procijenjena šteta iz optužnica iznosi tek 25,9 milijuna eura.

Isti visoki pravosudni izvor blizak Vladi navodi da je slične podatke EPPO objavio i za 2023. godinu kada je izvijestio da procijenjena šteta iz aktivnih istraga iznosi 277,9 milijuna eura te da su podigli ukupno devet optužnica. Međutim, taj izvor tvrdi da su i za prošlu godinu iznijeli potpuno netočne podatke: upozorava da je hrvatski ured EPPO-a podigao sedam, a ne devet optužnica te da su prošle godine također razdvajali spise radi postizanja sporazuma s osumnjičenicima. Tvrdi i da je stvarna procijenjena šteta iz optužnica podignutih prošle godine samo 3,6 milijuna eura umjesto 277,9 milijuna koliko su izvijestili.

Taj visoki izvor blizak Vladi navodi kako hrvatski ured EPPO-a očito pokušava manipulirati podacima kako bi dobio na važnosti i prikazao svoj učinak značajno većim nego što on stvarno jest. Tvrdi da EPPO izvješćuje o procijenjenim štetama iz aktivnih istraga, odnosno i onih koje još traju, ali da je neprihvatljiva tolika razlika u procijenjenim štetama i onima koje se na kraju procesa nađu u optužnici. U tom kontekstu isti izvor posebno ističe još jedan detalj – da EPPO ne poznaje fazu izvida, nego svaku provjeru inicijalnih prijava karakterizira kao istragu. Što, kako smatra, pomaže stvoriti često varljiv dojam da su oni za razliku od nacionalnih tijela tog profila, aktivniji ili produktivniji.

Prema navodima tog izvora EPPO je za 2022. i 2023. godinu izvijestio da aktivno radi na istragama u kojima je ukupna šteta za EU iznosila skoro 600 milijuna eura, a da bi u te dvije godine podignuli optužnice u iznosu manjem od 30 milijuna eura, odnosno, tek pet posto od procjene.

Isti visoki izvor blizak Vladi navodi da je spomenuti izvještaj još problematičniji kada se dublje prouči. Naime, tvrdi da se od ukupno šesnaest podignutih optužnica hrvatskog ureda EPPO-a u razdoblju od 2021. do listopada 2024., u osam od njih optuženicima ne stavlja na teret počinjenje kaznenog djela subvencijske prijevare, utaje poreza ili carine EU-a.

Drugim riječima, prema navodima istog izvora, nema glavnog kaznenog djela ni u svojstvu počinitelja, poticatelja, pomagača ili u pokušaju, iako se nadležnost EPPO-a i za druga tzv. povezana djela može temeljiti ako se optuži glavno kazneno djelo s kojim je to drugo djelo neodvojivo povezano, što u navedenih osam optužnica nije slučaj jer nije optuženo glavno djelo (subvencijska prijevara ili utaja poreza ili carine). Postotak optuženja glavnih kaznenih djela u odnosu na tzv. povezana djela, kako napominje, samo je 32 posto prema 68 posto.

Zato taj izvor smatra kako to dodatno pokazuje ambiciju zagrebačkog ureda EPPO-a da bude više od tužiteljskog tijela te da samovoljno proširi svoje nadležnosti i utjecaj na hrvatsku društvenu, političku i gospodarsku zbilju.

Taj pravosudni izvor blizak Vladi dodatno problematičnim u radu hrvatskog ureda EPPO-a vidi i podatak da je EPPO svoju nadležnost započeo 20. studenoga 2017. dok je u predmetu koji se vodi protiv Gabrijele Žalac početak protupravnog razdoblja veljača 2017., a u predmetu u kojem se u srpnju 2023. istarski maslinar Ivan Kuftić nagodio i priznao subvencijsku prijevaru tešku 221 tisuću eura, početak protupravnog razdoblja seže još u ožujak 2015.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić također se prošloga tjedna sastao s Laurom Kövesi i Tamarom Laptoš. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Izvor koji je Nacional upozorio na te detalje izjavio je sljedeće: „Ako su stvarni podaci ovakvi, postavlja se pitanje tko bi iz EPPO-a trebao odgovarati za ozbiljne netočnosti u izvješću EPPO-a. Budući da EPPO, kao što je navedeno u njegovu izvješću, zapravo ne odgovara nikome za svoj rad, već radi u ime europskog javnog interesa, bilo bi dobro da europskoj i hrvatskoj javnosti objasni navedene razlike u brojkama. Jer objavljivanje netočnih ili friziranih podataka u službenom izvješću ne bi trebao biti samo profesionalni propust, već i ozbiljno kazneno djelo.“

Sve to treba promatrati i u kontekstu nastojanja administracije premijera Andreja Plenkovića da pritisne Ured EPPO-a u Hrvatskoj, koji javnost uvelike percipira kao jedino neovisno tijelo spremno bez pritisaka istraživati kriminal koji vodi do samog vrha Plenkovićeve administracije.

Početkom proteklog tjedna glavna europska tužiteljica Laura Kövesi posjetila je Hrvatsku, pri čemu se sastala s premijerom Plenkovićem i glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem. Na sastanku Laure Kövesi s premijerom i glavnim državnim odvjetnikom sudjelovala je i europska tužiteljica Tamara Laptoš.

Glavna europska tužiteljica Laura Kövesi nakon posjeta je izjavila: “Ured EPPO-a u Zagrebu jedan je od naših najboljih ureda. Imamo tu izvrsne tužitelje i Hrvatska može biti ponosna na to što rade”, dodavši da to ne bi bilo moguće bez podrške vlasti. Kövesi je ukazala na to da je ključno osigurati europskim tužiteljima direktni pristup bazama podataka. Visoki pravosudni izvor blizak Vladi napominje da su dolazak i imperativna retorika Laure Kövesi donekle podsjetili na dolaske bivše haaške tužiteljice Carle del Ponte u Zagreb. Posebno je intrigantno što isti taj pravosudni izvor blizak Vladi upozorava kako je doslovno u isto vrijeme, u svom prošlotjednom broju, Nacional objavio nacrt UskoKöve optužnice iz 2015. godine, dok mu je Tamara Laptoš bila na čelu, i otkrio kako je Tamara Laptoš, nakon tajnog dogovora s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom, suprotno mišljenju istražitelja Uskoka i pribavljenim dokazima, odustala od podizanja optužnice protiv Josipe Rimac i njezina supruga zbog nezakonite dodjele dviju etaža kuće u Kninu. Dodatno je zanimljivo kako taj izvor blizak Vladi smatra znakovitim to što je Nacional objavio i kako postoje ozbiljne indicije, koje bi tek trebalo provjeriti, da je Tamara Laptoš koristila Uskokovo vozilo i vozača za privatne svrhe članova svoje obitelji, i to u vrijeme kada je zbog istog krimena kazneno gonila Milana Bandića.

Te navode spomenutog izvora, koji upozorava kako pisanje Nacionala nije demantirano niti je bilo ikakve reakcije, kao da se čekalo da Kövesi ode nazad u Bruxelles bez postavljanja neugodnih pitanja, također treba promatrati u kontekstu u kojem administraciji Andreja Plenkovića i te kako odgovara pritisak na Tamaru Laptoš.

Visoki pravosudni izvor blizak Vladi koji je Nacionalu dostavio dokument s analizom izvješća EPPO-a, o njemu kaže sljedeće: „Izvješće uglavnom djeluje kao PR brošura kojom se obraćaju općoj javnosti. Iako sadrži dosta statističkih podataka i profesionalno je grafički uređeno, zapravo nema nikakve dubinske analize ni procjene njihova rada. Ne sadrži ni poglavlje koje bi opisivalo ciljeve rada niti nešto slično po čemu bi se mogle ocijeniti bilo kakve brojke koje su iznijeli. Primjerice, ne iznose je li njihova statistika dobra, jesu li mogli bolje, jesu li im resursi usmjereni prema pravim temama i slično. Osim toga, uz statistiku nema pozadinskih objašnjenja, primjerice, zašto Grci i Rumunji čine 25 posto svih zaposlenih u centrali EPPO-a, niti ulaze u pitanje očite razlike u veličini nacionalnih ureda i rezultata svoga rada. Pa tako nema ni objašnjenja zašto Francuska ima isti broj tužitelja kao i Hrvatska te jesu li nacionalne razlike rezultat nekog plana ili ustroja ili se radi o nekom drugom razlogu tih velikih razlika u broju tužitelja. Također, nema nikakvih podataka o mogućim poteškoćama s kojima se suočavaju, ciljevima koje žele postići i naučenim lekcijama, nego sve djeluje kao promidžbeni letak kako bi se javnosti prikazali kao tijelo koje odlično funkcionira.“

Tom izvoru bliskom Vladi upada u oči da hrvatski EPPO ima sedamnaest zaposlenika. On upozorava kako izvješće pokazuje da samo četiri europske države imaju veći broj zaposlenika: Njemačka, Italija, Rumunjska i Bugarska, te da samo tri europske države imaju više tužitelja po glavi stanovnika od Hrvatske – i to Luksemburg, Malta i Latvija, zemlje s vrlo malim brojem stanovnika. O tomu taj izvor navodi:

„Znači da i u apsolutnom i relativnom broju Hrvatska ima jedan od najvećih ureda EPPO-a u EU-u. Tako Hrvatska ima više tužitelja EPPO-a i njihovih pomoćnika nego Francuska koja ima 64 milijuna stanovnika ili Španjolska s 47 milijuna stanovnika. Po glavi stanovnika Hrvatska, primjerice, ima deset puta veći broj tužitelja EPPO-a nego Nizozemska, Belgija ili Austrija. Također valja spomenuti da Hrvatska ima veći broj EPPO-ovih tužitelja nego Grčka – 17 nasuprot 12, a po glavi stanovnika je hrvatski ured četiri puta veći nego grčki.“

Izvor koji je Nacional informirao o intrigantnim dijelovima tog izvješća navodi i kako je zanimljivo da se iz njega ne vidi kome EPPO odgovara za svoj rad, odnosno, postoji li neko tijelo koje ga nadzire te kaže i sljedeće:

„Nasuprot tome, očito žele pokazati svoju snagu jer naglašavaju da su neovisni o nacionalnim vladama, Europskoj komisiji i drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama EU-a. EPPO navodi da djeluje u ime europskog javnog interesa. U izvješću navode da delegirani europski tužitelji ostaju neovisni o nacionalnim vladama i nacionalnim pravosudnim tijelima. Moraju imati najmanje iste ovlasti i uvjete rada kao nacionalni državni odvjetnici. Smjernice u pogledu njihova operativnog rada mogu dobiti samo od sjedišta EPPO-a. Naglašavaju da je EPPO specijalizirano tužiteljstvo s obveznom nadležnošću i da imaju diskrecijsko pravo istraživati ‘ne samo nekoliko značajnih slučajeva’. Naglašavaju da kad god su nadležni, nacionalna tijela imaju zakonsku obvezu odstupiti i pustiti EPPO da radi svoj posao. Međutim, ne navode tko procjenjuje nadležnost niti problematiziraju pitanje mogućeg sukoba nadležnosti. Kako EPPO radi tek dvije godine, njegov učinak se još ne može mjeriti kroz pravomoćne sudske presude.“

Prema navodima istog visokog izvora, poseban naglasak u izvješću dan je prijevarama s PDV-om koji se smatra “lakom metom” za organizirani kriminal. U 2023. EPPO je, kako navodi, istraživao prijevare s PDV-om u iznosu od 11,5 milijardi eura, a sve istrage zajedno su činile 19,27 milijardi eura (više od 50 %). Ističe i kako EPPO istražuje prijevare koje uključuju sredstva EU-a u iznosu većem od 10.000 eura i prekogranične prijevare s PDV-om koje uključuju štetu veću od 10 milijuna eura.

Spomenuti visoki pravosudni izvor blizak Vladi napominje kako postoje velike razlike među državama po pitanju predmeta istraga, da zapadne članice EU-a imaju preko 50 posto vrijednih istraga usmjerenih na prijevare s PDV-om, dok hrvatski EPPO takvih istraga ima tek 10 posto.

Izvor koji je Nacional upozorio na intrigantne dijelove izvješća EPPO-a o tomu kaže sljedeće:

„Izostanak ovih vrsta istraga u hrvatskom uredu EPPO-a neki tumače kao zamisao Tamare Laptoš da istrage EPPO-a budu izuzetno javno eksponirane, a da se primarno istražuju osobe na temelju svoga političkog, gospodarskog i medijskog utjecaja. Tako ona sebi gradi imidž, međutim, usmjeravanje istraga EPPO-a na ovim načelima dovodi do rizika da puno teži kriminal vezan uz prekogranične prijevare s PDV-om ostane nekažnjen, jednostavno zato što ga provode politički ili gospodarski anonimne osobe, što Tamari Laptoš nije toliko zanimljivo jer ne budi medijski interes.“

Isti izvor zanimljivim doživljava i to što izvješće EPPO-a pokazuje da je u 2023. EPPO zaprimio ukupno 2194 prijave od privatnih osoba, od čega su 433, odnosno čak 20 posto, došle iz Hrvatske. Po njemu to nedvojbeno otkriva kako je očito da Hrvati od svih članica EU-a najviše vole pisati privatne predstavke EPPO-u. EPPO u centrali u Luksemburgu ima 232 zaposlenih. Od toga su samo četiri Hrvata, a primjerice Grka je 27, Rumunja 32, Slovenaca pet. Izvješće ne daje objašnjenje zašto je tome tako, ali je očito da su Grci i Rumunji značajno nadzastupljeni, jer čine 25 posto svih zaposlenih u centrali EPPO-a. Laura Kövesi je Rumunjka, što po svemu sudeći pomaže objasniti toliko prisustvo njenih sunarodnjaka u centrali.