Središnji branič Bayern Münchena, važna figura za Francusku tijekom njihove utrke do finala Svjetskog prvenstva 2022., Dayot Upamecano imao je osam godina kada je prvi put imao problema s govorom i nije zaboravio ruganja svojih vršnjaka. “Danas sam ponosan jer sam puno napredovao”, rekao je ovaj 24-godišnjak za Guardian.

“Bio sam jako uplašen. Kad mucate kao dijete, bojite se govoriti jer će vas ljudi ismijavati. Teško se distancirati od toga. Stalno si govoriš: ‘Ako budem govorio, ljudi će se rugati.’ Ne želiš ići do ploče, niti komunicirati općenito, jer znaš da će ti se ljudi rugati”, rekao je ovaj mladić koji otvoreno priča svoju priču. Imao je sreću što je bio okružen dobrom mrežom podrške. Ima četiri sestre – dvije starije, dvije mlađe – i uvijek su mu čuvale leđa.

Naglasio je da su mu uvijek govorili da priča, bez obzira na probleme. “Rekli su mi da ću na kraju vidjeti da će ljudi koji mi se rugaju biti oni koji će mi pljeskati. Najvažnije mi je bilo da pričam. Ali, bilo je teško. Nisu bili u mojoj situaciji jer sam ja jedini mucao. Na kraju sam se ipak uspio distancirati od ismijavanja i poslušati savjet koji mi je dala obitelj”, rekao je i dodao da iza mucanja nije stajao nikakav psihološki razlog. Sam Upamecano mucanje objašnjava time da je uvijek pokušavao govoriti prebrzo.

Problem je, uz podršku obitelji i pomoć logopeda, postupno nestao. Igranje nogometa za njegovu lokalnu momčad bilo je oslobođenje za Upamecana. “Najviše mi je pomoglo to što sam bio na terenu. Kao branič sam bio dužan govoriti. Vaša je uloga bila vidjeti utakmicu, vidjeti sve igrače, tako da nije bilo izbora. Trener me postavio za kapetana, što mi je dalo veliko samopouzdanje. Bio sam dužan komunicirati sa suigračima. Osjećao sam se dobro na terenu. Tamo me nitko nije ismijavao. Nisam mucao dok sam igrao”, prisjetio se.

Sjeća se i kako je od malih nogu pomagao majci na štandu na tržnici. “Prodavala je ekstenzije za afro frizure. Imao sam 13 godina. Trebalo je nositi teške kutije i pomogao sam postaviti štand. Također sam pazio na lopove. Moja je majka bila sama i osjećao sam da je moram zaštititi. Nije mi se sviđala pomisao da je sama na hladnom i u mraku. Kretali smo rano, oko 5.30 ujutro. Nisam htio ostati u krevetu znajući da je moja majka vani na poslu. Ponekad sam igrao nedjeljom, pa bih nakon meča otrčao da joj odem pomoći”, dodao je.

Sve to, kaže, učinilo ga je onakvim kakav je danas. Upamecano počinje graditi svoju kolekciju medalja. Napredovao je nakon što se pridružio RB Salzburgu. Bojao se, kaže, preseljenja u inozemstvo, ali imao je, ponovno, veliku podršku obitelji, koja ga je uvjeravala da će ‘rasturiti’. Prilagodio se Bundesligi, razvijajući se zahvaljujući treniranju Juliana Nagelsmanna, a ‘udvaralo’ mu se nekoliko elitnih klubova.

Za reprezentaciju Francuske debitirao je 2020., a godinu kasnije pridružio se Bayernu. Osvojio je Bundesligu u svojoj debitantskoj sezoni, ali ova je sezona bila teža. Borussia Dortmund se izborila za vrh lige i bio je šok kada je Bayern prošlog mjeseca otpustio Nagelsmanna.

Pred mladim Francuzom ogled je protiv Manchester Citya Pepa Guardiole u Ligi prvaka. Imaju sjajnog trenera i sjajan time. “Ali mi smo Bayern. Učinit ćemo sve da ih pobijedimo”, rekao je i dodao da je puno lakše Kyliana Mbappea imati u svom timu, nego u suparničkom. “Uvijek morate biti dobro uravnoteženi, spremni krenuti u bilo kojem smjeru; biti oprezan, pazeći na njegovu poziciju na terenu i također na njegov govor tijela. On je najbolji igrač na svijetu – on je izvanredan”, rekao je o svom sunarodnjaku.

“Cilj mi je napredovati i uvijek slušam svog trenera. Sada pokušavam više govoriti na terenu. Ako imam nešto za reći, reći ću”, zaključio je.