Hrvatsku u petak čeka prvi sveobuhvatni bojkot trgovina u njenoj povijesti.

Cilj je da se tom akcijom – inače uobičajenom u razvijenim dijelovima svijeta, trgovcima pošalje poruka o skupoći proizvoda i usluga koje prodaju, kao i da ih se pritisne da snize cijene.

Hoće li to toga doista i doći, vidjet ćemo narednih dana. Ipak, sugovornici s kojima je nacional.hr razgovarao sumnjaju da će učinci biti takvi kakvima se nadaju potrošači jer, kako kažu, ljudi moraju jesti, a to znači i kupovati hranu.

Čak i ako naknadni podaci pokažu da je u petak promet u trgovinama doista “zakazao”, što vjerojatno hoće, to u praksi neće puno značiti ako potrošači veće kupovine obave dan ranije ili dan kasnije.

Po kupovnoj moći najsličniji smo Grcima

Unatoč tome, malo tko smatra da ne treba poduzeti bojkot trgovina, barem jedan dan. Važno je, kažu naši sugovornici, poslati poruku da su cijene u Hrvatskoj jednostavno previsoke za ovdašnju razinu plaća i mirovina, kao i da je nelogično da je isti proizvod u Hrvatskoj znatno skuplji nego u, primjerice, znatno bogatijoj Austriji ili Italiji, pa čak i u susjednoj Sloveniji.

I podaci Eurostata pokazuju da su Hrvati po kupovnoj moći na začelju Europske unije, i to unatoč rastu plaća kojem svjedočimo posljednjih godina.

Tako, primjerice, podaci eurostatističara za 2023. godinu, što su i posljednji dostupni podaci, pokazuju da je stvarna individualna potrošnja u Hrvatskoj na 78 posto prosjeka Unije, što je znatno manje nego u, recimo, Sloveniji (87 posto Unijina prosjeka), Poljskoj (86 posto) i Češkoj (81 posto), pa čak i u Rumunjskoj (89 posto Unijina prosjeka).

Nešto manju razinu individualne potrošnje od nas u EU imaju jedino Estonija (77 posto prosjeka EU), Latvija i Slovačka (po 70 posto Unijina prosjeka), te Bugarska (73 posto) i Mađarska (70 posto). Grčka je, pak, po potrošnji stanovništva slična Hrvatskoj i nalazi se na 79 posto prosjeka Unije, pokazuju podaci eurostatističara.

Plaće rastu, ali i dalje nam je kupovna moć slabija od one u Poljskoj ili Rumunjskoj

Slaba kupovna moć stanovništva na prvi pogled može čuditi ako se uzme u obzir snažan rast plaća u Hrvatskoj posljednjih godina, koji je ponajprije posljedica nedostatka radnika. Tako je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna neto plaća u Hrvatskoj u studenom prošle godine iznosila 1366 eura.

Jedno je istraživanje 2023. godine pokazalo da su plaće u Hrvatskoj među novim članicama EU manje jedino od onih u Sloveniji i Češkoj, te otprilike na istoj razini kao u Poljskoj. Unatoč tome, ostaje gorka činjenica je da stanovnici Poljske ili Rumunjske, s istom ili čak manjom razinom plaća, mogu kupiti više roba i usluga nego stanovnici Hrvatske.

Marže najveće kod roba i usluga koje ne kupujemo svakodnevno

Vlada već tjednima odgovornost za takvo stanje pokušava prebaciti isključivo na trgovce i njihove marže. Trgovci i marže svakako su jedna od važnih karika u lancu skupoće u Hrvatskoj, ali nisu jedina. Ipak, problematiku marži valja posebno obraditi jer i kod njih u nekim segmentima odstupamo od prakse na zapadu Staroga kontinenta.

“Kod najvećeg dijela trgovaca živežnim namirnicama u Hrvatskoj, bruto marža je u 2023. godini iznosila 20 do 25 posto. Tu ne odstupamo značajnije od trgovaca u razvijenim europskim zemljama u kojima se bruto marža na te proizvode kreće oko 21,5 do 22 posto. Kod svježih proizvoda, marže su 10 do 15 posto. No, marže su veće kod drugih proizvoda i usluga. Primjerice, kod drogerije iznose oko 35 posto, a kod robnih marki i 50 posto. Najveće marže su u kod prodaje farmaceutskih proizvoda i telekomunikacijskih usluga, kao i kod bankarskih i osigurateljskih proizvoda, no one uglavnom prolaze ispod radara jer to nisu robe i usluge koje kupujemo i plaćamo na dnevnoj bazi“, objašnjava za nacional.hr stručnjak za trgovinu i raniji dugogodišnji direktor Konzuma Drago Munjiza.

Drago Munjiza, FOTO: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Naš sugovornik smatra i da se u Hrvatskoj oko marži razvila prava fama, pri čemu se zaboravlja da živimo u tržišnom gospodarstvu u kojem (i) trgovci žele zaraditi, a marže su sredstvo za ostvarenje tog cilja. Osim toga, dodaje, kada se od marži odbiju brojni troškovi – od transporta robe i otpada, posebno kod kvarljivih proizvoda s vrlo kratkim rokom trajanja, preko troška radne snage, pa do sveprisutnog poreznog opterećenja – neto marža, a time i zarada trgovaca prehrambenim proizvoda zapravo je mala i iznosi, ističe, dva do četiri posto.

CIJENE U NEBO HOK ponovo zahtjeva ograničavanje marže i zaštitu malih trgovaca

“Kod prodaje pekarskih proizvoda, recimo, prosječna marža je oko 37 posto, ali svi zaboravljaju da pekari imaju puno otpada, odnosno da im neprodani kruh i pekarski proizvodi propadnu. Zato je ta djelatnost, unatoč visokim maržama, uglavnom neprofitabilna“, pojašnjava Munjiza.

Razinu marži u Hrvatskoj Munjiza, općenito gledano, smatra normalnom.

Trgovci se žale na visoke poreze

Ipak, slaže se s ocjenom da je dio cijena u Hrvatskoj viši nego u zemljama u okruženju, uključujući tu i države koje su razvijenije i bogatije od nas.

Krivce za to pronalazi u visokoj stopi PDV-a i ostalih poreza, skupoj radnoj snazi, za koju poslodavci plaćaju visoke doprinose, i velikim logističkim troškovima.

Hrvati ne vole ‘Cherrypicking’

Smatra i da visokim cijenama doprinose sami potrošači koji kupuju robe po visokim cijenama, što trgovcima šalje poruku da su njihove cijene dobro postavljene. Čak i ako zanemarimo ljetnu sezonu, kada se u Hrvatskoj odmaraju milijuni turista iz znatno razvijenijih i bogatijih zemalja, činjenica je, kaže Munjiza, da hrvatski potrošači, za razliku od onih na zapadu, nisku skloni “Cherrypickingu”, odnosno kupnji proizvoda u različitim trgovinama, ovisno o cijenama, već sve što trebaju vole kupiti na jednom mjestu.

“Nije istina da su cijene svugdje iste, u Hrvatskoj ima trgovina koje su znatno jeftinije od onih vodećih, ali naši ljudi nisu skloni kupiti dio proizvoda u jednoj trgovini, a drugi dio u drugoj ili trećoj gdje je jeftinije. Dosta toga se može jeftinije kupiti u diskontima, kao i na akcijama, ali i u online trgovini. No, Hrvati te mogućnosti malo koriste, dijelom zato što nemaju vremena, a dijelom i zbog mentaliteta. Po tome se možemo uspoređivati s Talijanima i Grcima. S druge strane, Slovenci i Austrijanci koriste te mogućnosti. U bogatijim zemljama se i inače odgovornije troši i raspolaže novcem nego na jugu Europe“, upozorava Munjiza.

Poskupljenjima pridonio i euro, posebno u turizmu i ugostiteljstvu

Naš sugovornik se slaže s ocjenom da je i uvođenje eura pridonijelo lavini poskupljenja u Hrvatskoj. Ipak, ističe, ta su poskupljenja izraženija u sektoru turizma i ugostiteljstva, nego u segmentu prodaje namirnica za svakodnevni život. Pojedine su usluge u Hrvatskoj u vrijeme uvođenja eura poskupile i 100, pa čak i 200 posto.

LJETNI CJENOVNI UDAR U špici sezone dodatno će poskupjeti hrana. Evo što nas čeka i zašto…

“Trend poskupljenja zbog uvođenja eura 2023. godine posebno je bio izražen u Istri i Dubrovniku, područjima u koja dolaze bolje platežni gosti. U tim je regijama došlo do značajnog povećanja cijena u HoReCa kanalu“, poručuje Munjiza.

‘Država mora sniziti PDV i potaknuti poljoprivrednu proizvodnju’

Kaže da izlaz iz zone visokih cijena ponajprije vidi u potezima države. Od Vlade očekuje da snizi PDV, barem na hranu.

Na duge staze, pak, izlaz vidi u poticanju poljoprivredne proizvodnje, za koje Hrvatska ima odlične uvjete, ali koja je danas samo sjena proizvodnje kakvu smo nekad imali.

“Više od 60 posto proizvoda u našoj trgovini prehrambenih proizvoda dolazi iz uvoza. S druge strane, naša poljoprivredna proizvodnja je slaba, a njena je produktivnost loša. Na državi je da potakne učinkovitu poljoprivrednu proizvodnju i onda će u našim trgovinama biti više hrvatskih proizvoda“, zaključuje Munjiza.

Kao primjere novih članica EU koje su dobro iskoristile novac iz fondova EU za revitalizaciju vlastite proizvodnje, pa tako i poljoprivredne, navodi Poljsku i Rumunjsku.

‘U Hrvatskoj nemaju svi mogućnost izbora’

U potrošačkim udrugama nisu impresionirani žalopojkama trgovaca. Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević kaže da su i trgovci krivci za lošu životnu situaciju većine hrvatskih građana, ali ističe kako građani ni ne moraju znati zašto oni nešto prodaju po cijenama po kakvima prodaju, kao ni kakve su im marže. Na samim trgovcima je, kaže, da sjednu za stol s odgovornima za stanje u kojem posluju i nađu rješenje za svoje probleme.

Ana Knežević, FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

“Činjenica je da se Hrvatska previše okrenula trgovini i da su proizvodi i usluge kod nas skupi. Točno je da potrošači u većim gradovima imaju izbora, ali isto tako je točno i to da potrošači u manjim mjestima nemaju takav izbor, ako ga uopće imaju. A što ćemo s ljudima u selima u kojima su prisutne samo pokretne trgovine, one na kotačima, u kojima su trgovci trošak putovanja već ukalkulirali u ionako visoke cijene?“, kaže Knežević za nacional.hr.

‘Što nam znači eurozona i Schengen ako većina građana jedva krpa kraj s krajem?’

Naša sugovornica pravog krivca za visoke cijene vidi u Vladi Andreja Plenkovića i njenim potezima.

“Najveći krivac za visoke cijene je Vlada. Plenković i ministri stalno nabrajaju što su napravili, ali nikako da dobijemo odgovor na pitanje zašto to običan čovjek ne vidi na svom novčaniku i zašto inflacija i dalje divlja“, poručuje Knežević.

Podsjeća da je Vlada davno definirala proizvode s ograničenim cijenama, ali tih proizvoda po dućanima ili nema ili su pospremljeni na manje vidljive police. Isto tako, upozorava da kronično nedostaju inspekcije koje bi provjeravale kako trgovci provode odluke Vlade i kažnjavali ih zbog prekomjernih poskupljenja.

Smatra i da je prelazak na euro prije dvije godine bio loše pripremljen i odrađen, iako je iz iskustva drugih zemalja bilo jasno da se može očekivati lavina poskupljenja, posebno u uvjetima inflacije izazvane ratom u Ukrajini.

Konačno,  dodaje, Vlada se stalno hvali rastom plaća, ali ne kaže da velik broj građana zapravo radi za jako male plaće ili prima još manje mirovine.

Primjerice, podaci državne statistike za studeni prošle godine pokazuju da je medijalna neto plaća u zemlji iznosila 1162 eura, što znači da je polovina zaposlenih primala toliko ili manje. U isto vrijeme, Hrvatska nastavlja obarati inflacijske rekorde u zoni eura.

“Što nam znači to što smo ušli u eurozonu i Schengen, čime se Plenković stalno hvali, ako većina građana od toga nema koristi i jedva krpa kraj s krajem?“, pita se naša sugovornica.

Država nam je glomazna i neučinkovita

I ona smatra da bi trebalo smanjiti stopu PDV-a, koja je u Hrvatskoj među najvećima u EU. Kaže i da bi Vlada trebala prestati donositi odluke “bez ikakve pripreme i bez analiza“, kao i da bi trebala osigurati da se njene odluke doista i provode.

To nas, međutim, vraća na staru priču o skupoj i neučinkovitoj državi i nevoljkost svih vlada u Hrvatskoj da provedu reforme koje bi s vremenom dovele do smanjenja poreznog opterećenja.

Kronični nedostatak reformi

Na izostanak reformi ukazuje i neovisni analitičar Predrag Bejaković. Ipak, on upozorava da su reforme mač s dvije oštrice.

Predrag Bejaković, FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

“Reforme su zahtjevne i u njima uvijek netko nastrada, a rezultate daju tek na duge staze. Međutim, stoji i tvrdnja da ih mi ni ne provodimo. Ono što bi država mogla napraviti je pojednostavniti i pojeftiniti poslovanje. To može uključivati smanjenje poreza, ali i ukidanje brojnih drugih prepreka koje otežavaju i poskupljuju poslovanje, posebno birokratskih“, ocjenjuje Bejaković za nacional.hr.

Kaže i da bi trebalo poraditi na jačanju konkurencije na hrvatskom tržištu.

“Unatoč velikom broju trgovačkih lanaca koji su ovdje prisutni, na našem tržištu zapravo i dalje nema prave konkurencije. Trgovački lanci kod nas se prešutno ili čak izravno dogovaraju. No, kad bi na naše tržište došao neki trgovački lanac s niskim cijenama, kakvi postoje u drugim zemljama, i drugi bi morali početi snižavati cijene“, zaključuje Bejaković.

Vlast se ne želi uhvatiti u koštac s pravim problemima

I dok Hrvatska čeka pronalazak čarobne formule za zaustavljanje inflacijskog udara, koji sve veći broj ljudi tjera na prosjački štap, stvar su u svoje ruke odlučili uzeti sami potrošači, barem na jedan dan.

No, već sada je izgledno da će učinci najavljenog bojkota biti ograničeni sve dok se vlast dublje ne uhvati u koštac s pravim problemima – nabujalim i skupim državnim aparatom, kojeg svi financiramo iz velikih poreznih i drugih davanja, te poticanjem domaće proizvodnje. Do tada, i dalje ćemo se vrtjeti u krug.

INFLACIJA Država u trgovine šalje inspektore, provjeravat će cijene i ratovati s kartelima