Nacional je proteklog tjedna prikupio ozbiljne indicije i dokaze da je Katolička Crkva u Hrvatskoj, usprkos javnome kajanju riječkog nadbiskupa Mate Uzinića koje je potaknuo Nacional, nastavila zanemarivati sumnje u svećeničko seksualno zlostavljanje, kao i da se Milan Šimunović, bivši rektor Teologije u Rijeci, oglušio na zabranu svog pretpostavljenog, nadbiskupa Uzinića, da sudjeluje u misama. Podaci koje je prikupio Nacional kompromitiraju Metropolijski ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba Riječke nadbiskupije, koji vodi velečasni Ilija Jakovljević, ali i riječkog nadbiskupa Uzinića te novoga splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića, usprkos tome što su se oba ta crkvena velikodostojnika posljednjih mjeseci pokazala predvodnicima borbe protiv svećeničkoga seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj.

Usprkos javnom kajanju riječkog nadbiskupa Mate Uzinića potaknutom otkrićima Nacionala o pedofilskim svećeničkim aferama, i on i drugi crkveni autoriteti nastavljaju zanemarivati ozbiljne sumnje na svećeničko seksualno zlostavljanje. FOTO: Nacional

Kako je doznao Nacional, protiv monsinjora Sanjina Francetića, župnika Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u središtu Rijeke, kolokvijalno poznate kao župa Kosi toranj, podnesena je prijava Metropolijskom uredu za zaštitu maloljetnika Riječke nadbiskupije zbog sumnje na pedofiliju, jer je Francetić navodno dirao ministranta. Da je prijava podnesena, Nacionalu je u ponedjeljak potvrdio i sam župnik Francetić, koji tvrdi da ništa od toga nije istina. “Lažno sam optužen”, izjavio je. “Razgovarao sam s biskupom. Ljudi donose zaključke koji nisu ispravni. Rekao sam biskupu: ‘Kao čovjek i kao svećenik, kažem da to nije istina. Ako treba, vi pokrenite postupak. Ako imalo sumnjate u mene, automatski odstupam. Ne želim zlo ni Crkvi ni bilo kome drugome.’ Ali nikakav proces nije pokrenut, jer nema na temelju čega”, kazao je Francetić Nacionalu, dodajući kako ga je prijavila majka jednog od njegovih ministranata. “On se prestrašio kad smo se našli u sakristiji, tri ministranta, među kojima i on. Kad krećemo na oltar, zaključam vrata i onda idemo na oltar. To je dijete krivo doživjelo i mama, pod utiskom svega toga što je bilo po novinama u našoj biskupiji, doživjela je strah. Meni nadbiskup nije rekao koja je to osoba, a ja nisam pitao. Ne znam ni koje je dijete od trojice ministranata niti želim znati”, kazao je župnik Francetić, koji tvrdi kako djecu nikada ne dodiruje. Prema informacijama Nacionala, zbog te prijave svećenik Francetić smijenjen je s položaja duhovnika Katoličke osnovne škole Josipa Pavlišića u Rijeci. Nacional je komentar tih informacija tražio na mjerodavnome mjestu, u Uredu za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije, kojemu smo 18. listopada poslali pitanja je li točno da je monsinjor Sanjin Francetić razriješen s mjesta duhovnika u Katoličkoj osnovnoj školi Josipa Pavlišića te kada se to i zašto dogodilo. Pitali smo i je li Ured za zaštitu maloljetnika Riječke nadbiskupije dobio prijavu protiv monsinjora Sanjina Francetića te je li točno da je tu prijavu poslala majka jednog djeteta iz župe koju vodi monsinjor Francetić tvrdeći da je imao neprimjeren odnos prema njezinu djetetu koje je kod njega ministriralo. Željeli smo, također, doznati jesu li protiv monsinjora Francetića poduzete i druge kanonske mjere te je li o slučaju obaviješteno Državno odvjetništvo.

Protiv monsinjora Sanjina Francetića, župnika Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u središtu Rijeke, podnesena je prijava Metropolijskom uredu za zaštitu maloljetnika Riječke nadbiskupije zbog sumnje da je navodno dirao ministranta. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Odgovor voditeljice Ureda za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije Helene Anušić dobili smo 19. listopada i on implicitno potvrđuje informacije koje je Nacionalu dao izvor iz Katoličke Crkve odlično upućen u crkvene odnose. Odgovor glasi ovako: “Sva ovogodišnja razrješenja i imenovanja svećenika u Riječkoj nadbiskupiji dogodila su se u sklopu redovitih pastoralnih promjena. Podatke o tome možete pronaći ovdje: https://www.ri-nadbiskupija.hr/2023/razrjesenja-imenovanja-i-premjestaji-u-rijeckoj-nadbiskupiji-2023/. Ured za Zaštitu maloljetnika primio je od početka svoga djelovanja samo jednu prijavu koja se odnosila na svećenika Riječke nadbiskupije. Ta je prijava stigla e-mailom 27. ožujka 2023. Osoba koja ju je poslala napisala je u prijavi i da je ‘možda sve bio nesporazum’. Ista je osoba novim e-mailom od 29. ožujka 2023. povukla prijavu, pozivajući se na to da je ostavila ‘u prvom mailu prostora za nesporazum’ i napomenu da ‘nije to tako kako je na prvu izgledalo’.

Budući da se tim prijava pokazala neutemeljena i kao takva povučena, Riječka nadbiskupija nije provodila prethodnu kanonsku istragu, a nije bilo ni temelja da se o tome obavještava Državno odvjetništvo.” Na poveznici https://www.ri-nadbiskupija.hr/2023/razrjesenja-imenovanja-i-premjestaji-u-rijeckoj-nadbiskupiji-2023/, koju nam je dostavila Helena Anušić, stoji, među ostalima, i informacija da je “svećenik Sanjin Francetić, dekretom 987/2023 od 3.7.2023., razriješen službe duhovnika KOŠ ‘Josip Pavlišić’.”

Župnik Francetić, osim što opovrgava opravdanost prijave, tvrdi i kako ona nije uzrok njegove smjene s mjesta duhovnika riječke katoličke osnovne škole. “To je krivi zaključak. Sam sam tražio razrješenje. Bolestan sam, a ta škola sada ima osam razreda i to je mnogo djece. Predložio sam biskupu da me zamijeni jer imam i župu i u njoj veliku školu pa je sve to za mene previše posla. Biskup je rekao: ‘Dobro, naći ćemo drugoga i sve u redu.’ Ja sam bio jedan od inicijatora katoličke osnovne škole i sad da ja radim protiv toga – to je apsurdno. Čini mi se da mi netko želi napakostiti, a to sam rekao i nadbiskupu”, istaknuo je Francetić. “Svećenik mora biti spreman i trpjeti, ali gdje je granica? Otkad mi je nadbiskup rekao za tu prijavu, proživljavam traumu: kad dođem među djecu, osjećam se neugodno, ali ne zato što sam nešto loše pomislio, nego se pitam kako me ljudi gledaju. I zato uvijek tražim da netko stoji uz mene, a to mi je i savjetovano. Svećenik sam 25 godina, 25 godina radim s ministrantima i sad doživim ovo. Bože, hvala ti, neka to bude moje trpljenje, ali to je jako teško i jako ružno. Ako ovaj udar na Crkvu treba ići preko mene, ja ću trpjeti, jer što mogu? Drugog puta nema. Ali vrlo ružno iskustvo, koje nisam očekivao”, rekao je za Nacional župnik Sanjin Francetić.

‘Kada bi se uspio dovoljno približiti svojoj meti, tada bi ih pozivao sebi u stan u kojem je živio, na Trsatu kod Trsatske gradine. Svoje želje počeo bi pokazivati razgovorom o seksualnim slobodama dok bi točio vino…’

Čak i za osobnu čast župnika Francetića, a za istinu i zaštitu nezaštićenih naročito, bilo bi mudrije da su dužnosnici Metropolijskog ureda za zaštitu maloljetnika, predvođeni velečasnim Ilijom Jakovljevićem, temeljitije provjerili tu prijavu, usprkos tome što ju je podnositeljica opozvala. Riječ je, naime, o iznimno traumatičnim događajima u odnosima vjernika, njihove djece i svećenika, o kojima se roditelji potencijalno zlostavljane djece teško odlučuju obavijestiti crkvene autoritete, a i kad to učine, opterećeni brigom, nelagodom, strahom i neizvjesnošću, nikada nisu sigurni jesu li ispravno postupili. Zato, kad se roditelj djeteta odluči prijaviti navodno zlostavljanje – pa čak i ako ga naknadno opozove – službe koje i postoje zato da sprječavaju zlostavljanje morale bi istražiti takve tvrdnje, a ne lakonski odbaciti odgovornost i zaključiti da se ništa nije dogodilo. Na to ih, uostalom, obvezuju i Smjernice za postupanje u zaštiti maloljetnika Riječke nadbiskupije, objavljene na web stranicama te institucije, u kojima se “osobama koje rade s djecom savjetuje da ako sumnjaju na moguće zlostavljanje maloljetnika, što prije u predmetni slučaj uključe i druge odgovorne osobe te ako je to potrebno, institucije”. U tim smjernicama, među ostalim, piše i ovo: “U slučaju prijave ili obavijesti o seksualnom zlostavljanju, Povjerenik će drugom nadležnom tijelu ustupiti odgovarajuće podatke o slučaju i postupanju radi potpunog uvida u poduzete aktivnosti, s ciljem sveobuhvatne zaštite maloljetnika i/ili ranjive osobe. Jednako tako, uspostavit će se suradnja i s drugim čimbenicima koji bi u konkretnom slučaju mogli pomoći odnosno zaštititi maloljetnika. Suradnja s institucijama odvijat će se u duhu međuinstitucionalne suradnje u najboljem interesu zaštite prava djeteta i ranjive osobe. Ona podrazumijeva pravovremenu razmjenu informacija, konzultacije stručnjaka, savjetovanje, podršku i preporuke te konkretne oblike pomoći svojstvene pojedinoj instituciji.” U slučaju koji opisujemo, čini se da ništa toga nije učinjeno, pri čemu valja biti svjestan i vremenskog konteksta u kojemu se sve to događalo: prijava protiv svećenika Francetića stigla je u ožujku ove godine, nepuna dva mjeseca prije nego što je riječki nadbiskup Mate Uzinić, potaknut otkrićima Nacionala, pokajnički i javno, na konferenciji za novinare, otkrio goleme razmjere pedofilskih skandala proteklih desetljeća u Riječkoj nadbiskupiji. Nadbiskup je, dakle, bio svjestan realne opasnosti ponavljanja takvih zločina na području za koje je odgovoran pa bi bilo logično da naloži provjeru čak i one prijave koju su njihovi podnositelji relativizirali. Umjesto toga, nadbiskup Uzinić na konferenciji za novinare 22. svibnja prešutio je prijavu protiv svećenika Sanjina Francetića i to baca sjenu na njegovo tadašnje pokajanje zbog seksualnih zločina svećenika, usprkos tome što je taj Uzinićev istup bio bez presedana u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

Za osobnu čast župnika Francetića, a pogotovo za istinu i zaštitu nezaštićenih, bilo bi mudrije da su dužnosnici Metropolijskog ureda, predvođeni velečasnim Jakovljevićem, temeljitije provjerili prijavu iako je opozvana

Drugi znakoviti detalj koji razotkriva nemar crkvenih velikodostojnika prema problemu svećeničkoga seksualnog zlostavljanja, nije, na sreću, imao konkretne žrtve, ali mnogo govori u simboličkom smislu. U nedjelju 15. listopada bivši profesor i rektor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Rijeci Milan Šimunović, kojemu je nadbiskup Uzinić zbog sumnji da je seksualno zlostavljao maloljetnike i bogoslove zabranio javno vršenje svećeničke službe, u Gospiću je suslavio misu zahvalnicu za vršenje biskupske pastirske službe u Gospićko-senjskoj biskupiji dotadašnjeg gospićkog biskupa Zdenka Križića, koji je odnedavno postao splitsko-makarski nadbiskup. Vijest o tome objavila je 15. listopada Informativna katolička agencija IKA, izvijestivši kako su, uz nadbiskupa Križića, “euharistiju suslavili preč. Mišel Grgurić, preč. Nikola Turkalj, mons. Milan Šimunović, o. Anto Knežević i vlč. Mile Rajković, a uz njih su asistirali bogoslovi i ministranti”. Podsjetit ćemo ovdje što je Nacional 23. svibnja ove godine objavio o Milanu Šimunoviću, kojega je na mjestu rektora bogoslovnog fakulteta naslijedio njegov suradnik, prijatelj, pa čak i sustanar Milan Špehar, koji je u svibnju ove godine u Nacionalu priznao svoje dugogodišnje seksualne zločine nad dječacima. Nacional je objavio svjedočenje jedne od žrtava Milana Šimunovića: „Šimunović je kroz vrijeme župnikovanja na Viškovu u župi sv. Mateja i u Rijeci u centralnoj župi Uznesenja BDM-Kosi toranj te kroz vrijeme dok je bio profesor i rektor na riječkoj Teologiji, bio u stalnoj blizini sa studentima, mlađim bogoslovima i ministrantima, na župama na kojima je surađivao. Još tamo u periodu od 2000. godine pojavile su se prve glasine o njegovu spornom ponašanju. Pri tome se misli na specifično izdvajanje određenih bogoslova, a ponekad i studenata, koje bi pozivao na osobne razgovore u svoj kabinet, davao im posebnu pažnju, konstantne pohvale te vodio na svoja poslovna putovanja. To je radio pod izlikom da ga bole leđa – to je postao prepoznatljiv simbol kada je htio nekoga pritisnuti da ide s njime na put. Iako postoji mogućnost da je zaista imao problema s leđima, bogoslovi i studenti uvijek su znali da je time nekoga pikirao. Pri odabiru su mu draži bili bogoslovi treće i četvrte godine teologije i bogoslovije, ali su ponekad na meti znali biti i obični studenti i studentice. Takav odnos prema bogoslovima i studentima nije bio nepoznat ni tadašnjim profesorima Teologije u Rijeci. Kada bi se uspio dovoljno približiti svojoj meti, tada bi ih pozivao sebi u stan u kojem je živio na Trsatu kod Trsatske gradine. Svoje otvorene želje počeo bi pokazivati razgovorom o seksualnim slobodama dok bi točio vino ili pivo svojim metama. Nakon toga bi puštao pornografiju na laptopu te pokušao ostvariti svoje želje. Rijetki bi dočekali taj zadnji dio jer bi se na nekoj od tih etapa pokušali udaljiti. Takvima bi dao jasno upozorenje da je on rektor fakulteta i monsinjor. Bilo je nekoliko studenata i bogoslova koji su čak i pristali biti s njime do kraja. Neki su jasno dali do znanja da ne žele ići tim putem. Bogoslovi su mu bili draži jer su morali šutjeti. Glas rektora fakulteta bio je presudan u životu jednog bogoslova, hoće li smjeti nastaviti bogosloviju ili ne, odnosno, hoće li ili neće biti zaređen. Pred kraj znanstvenog rada postao je još otvoreniji i nasrtljiviji. Doznalo se da je u to vrijeme pokušao iste stvari s čak petoricom bogoslova. Dvojica su napustila i bogosloviju i teologiju, dok su trojica bila pozvana od tadašnjeg riječkog nadbiskupa Ivana Devčića da, pod zavjetom šutnje, daju svoj iskaz na crkvenom sudu u Rijeci. Istražitelj je bio mons. Milan Simčić, koji je otvoreno napomenuo svakom svjedoku da je osobno blizak sa Šimunovićem. Bogoslovi nisu imali izbora, nego su bili prisiljeni dati svoj iskaz, a prethodno dati zakletvu na Zakonik kanonskog prava da će o tom slučaju šutjeti i nikome ne govoriti, pod zakletvom ispovjedne tajne. Nakon toga Šimunović je i dalje bio rektor Teologije. Sljedeće godine, jedan od bogoslova napušta Teologiju i bogosloviju, dok dvojica ostaju. Sljedeće akademske godine jedan od dvojice preostalih bogoslova bio je otpušten iz bogoslovije, a nakon što se taj otpušteni bogoslov žalio tadašnjem predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, Šimunović je umirovljen zbog ‚bolesti s leđima‘. Međutim, i dalje ostaje aktivan svećenik u Riječkoj nadbiskupiji, drži predavanja svećenicima, vjeroučiteljima i vjernicima na katehetskim školama na nacionalnoj i nadbiskupijskoj razini. Također, počinje biti redoviti gost trsatskih franjevaca u trsatskom svetištu, gdje je u neposrednoj blizini trsatskih ministranata i franjevačkih novaka. Svoje aktivnosti nastavlja – bez obzira na sve pritužbe – još sljedećih 15-ak godina, uz potporu nadređenih. Tek se posljednjih godina povukao iz javnosti u rodno mjesto i župu Kompolje, gdje je nastavio pomagati lokalnim svećenicima u radu župe i radu s mladima.”

Metropolijski ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba Riječke nadbiskupije, koji vodi velečasni Ilija Jakovljević, nije adekvatno reagirao po prijavi protiv svećenika koja je u međuvremenu povučena. FOTO: Dusko Marusic/PIXSELL

Pripremajući taj članak, Nacional je u subotu 20. svibnja telefonom razgovarao s Milanom Šimunovićem, koji je rezolutno izjavio da ne zna ništa o eventualnom crkvenom svjedočenju bogoslova koje ga tereti te odlučno opovrgnuo da je održavao nedopuštene seksualne odnose s bogoslovima. Nije, međutim, govorio istinu. Na konferenciji za novinare u Rijeci, u ponedjeljak 22. svibnja, Riječki nadbiskup Uzinić ovako je rekao o Šimunoviću: „… anonimno je optužen da je u razdoblju 2006.-2007. godine više maloljetnih osoba slao neprimjerene SMS-ove i da je jednom prilikom jednu maloljetnicu neprimjereno dodirivao te da je 2007. godine neprimjerenim porukama napastovao punoljetne bogoslove dok im je bio profesor. O ovom slučaju obavijestila me Kongregacija za nauk vjere sedam dana nakon mog imenovanja nadbiskupom koadjutorom u Rijeci. Svećeniku M. Ši. pod prijetnjom suspenzije izrekao sam zabranu dolaska u kontakt s maloljetnim osobama te zabranu javnog vršenja svećeničke službe te pokrenuo istragu. Dikasterij je na koncu utvrdio da u drugom slučaju nije nadležan, a da se u prvom slučaju radi o zastari kaznenog djela.

Zbog toga je bilo nemoguće nastaviti istragu kojom bi se sudski ispitale optužbe za zlostavljanje maloljetnih osoba, pa je svećeniku M. Ši. upućeno pismo opomene te su mu uz to kao mjere predostrožnosti naloženi psihološko testiranje i praćenje od strane vikara za kler. Izdane su mu i zabrane, među kojima je zabrana bilo kakvog kontakta s maloljetnicima kao i zabrana vršenja svećeničke službe ili javnog djelovanja u mjestima u kojima je vršio službu. Danas M. Ši. stanuje u obiteljskoj kući. I dalje su mu na snazi navedene mjere predostrožnosti. Slučaj je prijavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, ali nemam informacije o postupanju po ovom predmetu. O svemu je obaviješten nadležni Dikasterij.“

Informativna katolička agencija objavila je da je na misi zahvalnici u Gospiću bio i mons. Milan Šimunović kojem je zabranjena služba. FOTO: Screenshot

U odgovorima koje je na pitanja Nacionala poslao Ured za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije, o slučaju Milana Šimunovića pisalo je, među ostalim, i ovo: “U siječnju 2021. godine ponovno je pokrenuta kanonska istraga za zlostavljanje bogoslova i maloljetnih osoba, nakon što je nadbiskup koadjutor Mate Uzinić preuzeo Riječku nadbiskupiju. Ponovnim pokretanjem kanonske prethodne istrage osumnjičenom su određene mjere predostrožnosti, zabrana dolaska u bilo kakav kontakt s maloljetnim osobama i zabrana javnog vršenja svećeničke službe. Također je, u skladu s obvezom Kaznenog zakona RH, čl. 302, st. 2 i spomenutog Motu proprija Vos estis lux mundi, čl. 19, dana 22. veljače 2021. g. upućena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinjena 2006. i 2007. godine za optužbu za mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba.

Kanonska prethodna istraga zaključena je u studenome 2021. izvještajem delegata prethodne istrage koji je zaključio da postoji ‘fumus delicti’, odnosno da postoje elementi kaznenog djela te su spisi prethodne istrage odmah proslijeđeni nadležnom Dikasteriju. Početkom 2023. zaprimljeno je očitovanje nadležnog Dikasterija kojim su se proglasili nenadležnim u slučaju zlostavljanja bogoslova, budući da su oni u to vrijeme bili stariji od 18 godina. U slučaju zlostavljanja maloljetnika Dikasterij nas obavještava da iznesene optužbe datiraju iz 2007. godine te je prema crkvenim zakonima nastupila zastara. Pošto se i u prvom slučaju radi o optužbama iz istog vremena, i za te optužbe je nastupila zastara te nije moguće provesti kazneni crkveni postupak. No polazeći od činjenica utvrđenih prethodnom istragom te sukladno kanonskim mjerama, optuženom svećeniku M. Š. nadbiskup Uzinić uputio je pismo opomene i popravka te mu ponovio zabranu dolaska u bilo kakav kontakt s maloljetnim osobama i javnog vršenja svećeničke službe.”

‘Rekao sam biskupu: ‘Kao čovjek i kao svećenik, kažem da to nije istina. Ako treba, vi pokrenite postupak. Ako imalo sumnjate u mene, automatski odstupam. Ne želim zlo ni Crkvi ni bilo kome drugome’, rekao je Francetić

Jasno je, drugim riječima, da je Milan Šimunović, sudjelujući na misi u Gospiću 15. listopada, prekršio zabranu javnog vršenja svećeničke službe koju mu je izrekao nadređeni nadbiskup. Jasno je, također, da su taj njegov neposluh tolerirali – ili za nj nisu ni znali – nadbiskup Uzinić i novoimenovani splitski nadbiskup Zdenko Križić. Još je neobičnije to da su se i Uzinić i Križić posljednjih mjeseci pokazali kao predvodnici borbe protiv seksualnih zločina svećenika: Uzinić javnim pokajanjem nakon otkrića Nacionala, što je bila reakcija bez presedana u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, a Zdenko Križić u zapaženoj propovijedi 3. listopada, u svojem prvom javnom nastupu kao splitsko-makarski nadbiskup, pred svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije u marijanskome svetištu Vepric kod Makarske. Tada je Križić, među ostalim, rekao i ovo: “Prije više mjeseci mogli smo čitati kako je narod u Čileu, kao reakciju na određene sablazni od strane svećenika, počeo paliti i uništavati crkve. Nisu svi ti koji su to činili bili ateisti ili ljudi druge vjere koja ne podnosi kršćanstvo. Uglavnom su to bili vjernici kojima se zbog tih sablazni zgadilo kršćanstvo.

Nemojmo biti sigurni da je to nemoguće da se dogodi u našem narodu. Moramo biti itekako pažljivi i moliti Boga da se nikada ne dogodi.” Dodao je i ovo: “Mi ćemo slušati i čitati u medijima kako je u našoj Crkvi sve manje vjernika, kako sve više osoba napušta Crkvu. Nije to ono što nas najviše zabrinjava jer je i normalno da neki otpadnu, pogotovo oni koji nisu bili dublje vezani uz Crkvu i sakramente i čija je vjera bila bazirana na pukoj tradiciji, ali bez iskustva Boga. Ali ono o čemu moramo razmišljati jest nismo li možda mi ti koji su postali uzrokom spoticaja drugih?”, kazao je Križić u propovijedi pred svećenicima među kojima je bio i Marin Barišić, njegov prethodnik na položaju splitsko-makarskog nadbiskupa, kojega su žrtve zlostavljanja iz Splita u Nacionalu optužile da je zataškavao seksualne zločine bivšeg gvardijana franjevačkog samostana svetog Frane Lucijana Gašperova.

No nepuna dva tjedna nakon što je Križić održao tu svoju važnu propovijed, s njim je, rame uz rame, misu služio svećenik kojemu je zbog seksualnih zločina zabranjeno vršenje svećeničke službe. Ta, blago rečeno, nedosljednost, zajedno sa zanemarenom prijavom protiv riječkog svećenika, zorno ilustrira koliko je Katolička Crkva u Hrvatskoj uistinu napredovala u borbi protiv svećeničkih seksualnih zločina.