Devastacija zaštićenog prirodnog krajobraza Vučine na Pelješcu, uzrokovana promjenom trase regionalnog vodovodu za Mljet čije razloge nitko ne zna, ne prestaje ni nakon tri godine unatoč upozorenjima Udruge Mala sirena iz Žuljane.

Sve ostaje po starom. Samo se oni koji čine štetu malo primire kad stvar iziđe u javnost i opet nastave, kazala je tajnica Ekološke Udruga Mala Sirena Tanja Stanić.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije ove je godine o uvali Vučina dala dvije oprečne ocjene: da je narušen sustav vrijednosti toga zaštićenog krajobraza i da je sve s njim u redu.

Na samom početku radova, u rujnu 2013. godine, kad je izvođač prosijecao zaštićenu šumu i na nekim dionicama promašio trasu i do 100 metara, ustanovljeno je da za dio trase ne postoji geodetska podloga i da je zahvat jednostavno neizvodiv, kaže Tanja Stanić.

Potom, 25. rujna 2013. projektanti su izišli prvi put na dijelove trase, te je zaključeno je da će za mjesec dana napraviti novo rješenje i da se do tada radovi zaustavljaju, kaže ona.

No, ni danas ne postoji projekt završnog dijela trase, izvođač je ušao u zaštićeno područje i izvršio ogromno miniranje – bez najave, bez sirena i sigurnosne pratnje – a na nekim dijelovima se trasa spustila i na samo 10-tak metara od mora, kaže ona.

Trasa promašena i do 100 metara

Iz Ministarstva graditeljstva su odgovorili da je Građevinska inspekcija 20. travnja 2016. obavila nadzor te utvrdila da su radovi izvedeni u skladu s navedenim Potvrdama glavnog projekta i elaboratom iskolčenja, te da nije utvrđena povreda odredbi propisa kojima se uređuje gradnja u svezi do tada izvedenih radova.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode su na Hinin upit odgovorili tek savjetom da iskoristimo pravo na pristup informacijama, za čime se poseže samo kad nema izgleda da se podatak dobije redovnim putem.

Desetak dana nakon Hinina upita glasnogovorniku Dubrovačko-neretvanske županije i spomenutoj županijskoj Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenom prirodom, stigao je odgovor v.d. Ravnatelja Javne ustanove Ivana Stanovića.

“Nakon obilaska terena želimo naglasiti da je za navedeni projekt izdana građevinska dozvola i uvjeti zaštite prirode. U vremenu od početka radova, koliko smo upoznati, manje-više sve su nadležne inspekcije izvršile izvide na gradilištu”, kaže se u odgovoru Javne ustanove.

Tanja Stanić, međutim, kaže da je potpuna neistina da su radovi izvođeni po elaboratu iskolčenja, jer je već izlaskom na trasu u rujnu 2013. zaključeno i potpisano da je trasa promašena. Od strane Kupjenove trasa je promašena i više stotina metara, kaže ona.

Na sastanku koji ona navodi bili su nazočni predstavnici Hrvatskih voda, investitora NPKLM vodovod Korčula, projektanta Hidroing Split, nadzora Školjera d.o.o., izvođača radova Lasić & Co, također predsjednik Mjesnog odbora Žuljana Şrećko Čaveliš, gradonačelnik Stona Vedran Antunica, inspektorica zaštite prirode Vesna Daničić i ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima Ivan Stanović.

Na tom sastanku je zaključeno da je u postupku izdavanja građevinske dozvole „zadovoljena samo formalna procedura“, da je trasa vodovoda mijenjanja nakon što je za projekt izdano odobrenje, da je krajolik uvale Vučina devastiran, da projektant prije izrade projekta nije obišao teren i da projektant nema geodetsku podlogu za dio trase.

„Nadležna tijela su trebala revidirati dozvolu“

Također, Mjesni odbor Žuljana utvrdio je da je izvođač znatno odstupio od projekta iskolčenja i da je stoga potrebno izraditi nove varijante projekta, spriječiti izvođača u kršenju i pokrenuti reviziju suglasnosti nadležnih ustanova.

Ako je inspekcija obavila nadzor kako kažu 20. travnja 2016. onda su mogli ustanoviti da radovi nisu izvedeni u skladu s projektom, kaže Tanja Stanić i dodaje da je i miniranje zaštićenog krajobraza urađeno protivno svim točkama iz naputaka o izgradnji pročelnice Upravnog odjela za prostorno uređenje Nikoline Šišić.

Nakon miniranja 13. svibnja 2015. koje smo prijavili građevinskoj inspekciji, koja se nije odazvala i izašla na trasu, dalje se vršilo prosijecanje i kopanje teškom mehanizacijom na predjelu trase Rt Lenga – Košarske stijene iako se potpisalo da se radovi obustavljaju dok se ne napravi novi projekt, kaže Tanja Stanić i postavlja pitanje zašto Ministarstvo graditeljstva u odgovoru ne spominje zatraženu reviziju nevaljane građevinske dozvole?

Poanta cijele ove priče je da se tamo ne može fizički proći, osim potpune promjene krajobraza dinamitom, kaže Tanja Stanić i dodaje da općina Ston nije poslala svoju osobu na odobravanje projekta.

Nadležna tijela su trebala revidirati dozvolu, kaže Tanja Stanić i dodaje da je samom činjenicom što su radovi izvršeni mimo projekta, dozvola postala nevažeća, pozivajući se na raniji dokument okolišne inspekcije.

Ministarstvo graditeljstva također u odgovoru Hini dodaje kako je „utvrđeno da se već izvjesno vrijeme ne izvode radovi na predmetnom građenju, zbog uočenih problema u projektiranoj trasi na predjelu Košarskih stijena, a do rješenja istog problema“, međutim nisu obrazložili koji su to problemi.

JU: Uvala Vučine i ugrožena i nije ugrožena

U najnovijem odgovoru Ivan Stanović smatra da je devastacija prostora u očekivanim okvirima za takve zahvate, s obzirom da projektirana trasa prolazi vrlo strmim i nepristupačnim terenom, do početka izgradnje neprohodnim, te da standardi izgradnje takvih objekata podrazumijevaju gabarite komunikacije koja omogućava nesmetan pristup mehanizaciji, kako prilikom izgradnje, tako i u slučaju havarija odnosno potrebnih sanacija.

Niko ne spori da je izdata građevinska dozvola i uvjeti zaštite prirode, ali je činjenica da su uvjeti svi do jednoga prekršeni, a sporna dozvola je trebala još davno na reviziju i to zbog utvrđenih propusta u projektu i logistici, što je i potpisano na sastancima sa svim uključenim stranama i institucijama. I sam gospodin Stanović je jedan od potpisanih, objašnjava Tanja Stanić.

Po završetku radova izvršit će se sanacija prostora i uklanjanje viška materijala, a u cilju protupožarne zaštite izdat će se nalog za potpunim uklanjanjem biljnog otpada te ostataka srušenih stabala i niskog raslinja. Također, obnovom vegetacije uz trasu krajobrazne vrijednosti neće biti umanjene, ističe Stanović.

Sanacije koju gospodin Stanović navodi ne postoji nigdje u pisanom obliku, kao ni troškovnik sanacije, ni tko je dužan izvršiti sanaciju. Mislim da je očitovanje gospodina Stanovića krajnje ignorantsko kao i cijeli postupak svih institucija koje ne odrađuju svoj posao, kaže Tanja Stanić.

Svoju tvrdnju podupire ocjenom iz plana županijske Javne ustanove za zaštitu prirode za 2016. godinu, u kojem je uvala Vučina označena ugroznom kategorijom D, što znači da je potrebna promjena načina korištenja i/ili poduzimanje dodatnih mjera zaštite.

U planu se ističe da je „veliki problem s divljom gradnjom nedopuštenim kampiranjem“, ali i da je „zahvat izgradnje vodovoda narušio krajobrazne karakteristike uvale Vučine iako se postupalo prema uvjetima zaštite prirode“.

Pripremanje terena za biznis?

U Žuljani imamo mnogo puta viđenu situaciju zaobilaženja procedura i prebacivanja odgovornosti, objašnjava Enes Ćerimagić iz Zelene akcije i ističe da je veliki problem administracije u Hrvatskoj nadzor nad provedbom donesenih rješenja.

Najžalosnije je da se to provodi po formalno zakonitim rješenjima, koja, međutim, ne bi bila zakonita da se nad njihovim pridržavanjem provodi adekvatan nadzor i pravovremeno reagira. Umjesto toga, najčešće svjedočimo napadima na građane i udruge civilnog društva koji opravdano ukazuju na te probleme i pritom nerijetko pokazuju veliku dozu hrabrosti i požrtvovnosti, kaže pravnik Zelene akcije.

Nije se lako suprotstaviti nekome tko je odlučio provoditi samovolju i u tome mu svojom neaktivnošću pomažu institucije koje bi ga trebale spriječiti. Takvi aktivni i savjesni građani brana su od toga da se pretvorimo u državu bezakonja i samovolje i svakako ih treba podržati, kaže Enes Ćerimagić.

Poznati fotograf Boris Cvjetanović, koji dobar dio svoga vremena provodi u Žuljani, kaže da je prije rata napravljen projekt vodovoda koji je uključivao tunel kroz brdo Sveti Ivan, jer je „netko dobro poznavao stanje na terenu“. Sad je umjesto tunela ideja da vodovod zaobilazi brdo. Nitko od projektanata i izvođača nije prije bio ondje, pa su kasnije shvatili su da je ondje nemoguće proći, kaže on.

Međutim, Cvjetanović sumnja da je očita razlika između onoga što je planirano i onoga što se zbiva na terenu slučajna. Trasa se spustila gotovo do samog mora, pa nam ostaje zaključiti da se netko pravi lud kako bi doveo cestu na lokaciju koju bi za neko vrijeme mogla postati građevinskom i otkriti da iza svega stoji ideja o nekom velikom biznisu, smatra on.

Žuljanu i Brijestu, za koju se veže južna strana budućeg Pelješkog mosta, dijeli tek hrbat poluotoka Pelješca, i šest kilometara zračne udaljenosti.