Svjetla operacijske dvorane i toplo svjetlo ordinacija često skrivaju nevidljive prepreke koje liječnice svakodnevno savladavaju. Unatoč izvanrednom doprinosu žena medicinskom sektoru, broj liječnica na rukovodećim pozicijama ostaje iznenađujuće nizak. Postavlja se pitanje: zašto je ženska perspektiva u medicini još uvijek podzastupljena u ključnim odlučivačkim tijelima?

Ove zdravstvene, ali i znanstvene stručnjakinje suočavaju se s mnogim izazovima na putu prema rukovodećim pozicijama, dok istovremeno pružaju iznimnu skrb svojim pacijentima. Brojne su studije pokazale da je ženski doprinos medicinskom polju izuzetan, no statistike pokazuju neusklađenost u zastupljenosti na visokim razinama upravljanja. Je li riječ o predrasudama, sustavnom nejednakom pristupu ili nečem trećem?

Danas u Hrvatskoj, prema Demografskom atlasu Hrvatske liječničke komore, imamo 67 posto liječnica i 37 posto liječnika. To znači da je od 15.294 liječnika u zdravstvenom sustavu u Republici Hrvatskoj 9635 liječnica, dok je u javnom zdravstvu od 14.904 liječnika 64 posto žena. Također, od 8848 specijalista u javnom zdravstvu čak su 61 posto čine žene. Iz ovih brojeva dalo bi se zaključiti da je medicina postala žensko zanimanje. No, iako su liječnice u zdravstvu prisutne u značajno većem broju od kolega liječnika, ne može se reći da „dominiraju“ u ovoj profesiji. Naime, na vodećim položajima, na mjestima ravnatelja bolnica i zdravstvenih ustanova te na mjestima predstojnika klinika, još uvijek je znatno više muškaraca nego žena, a slično je i na akademskim položajima.

Među liječnicima, saznajemo, najveći je nesrazmjer u kirurškim specijalizacijama, koje mnoge liječnice opisuju kao „muški klub“.

Prisjetimo se samo 2017. kada je Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) prijavila Opću bolnicu Sisak pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, jer budućim specijalizantima nude na potpis “krajnje sramotan i poražavajući ugovor”. U ugovoru o radu sporan je članak koji kaže da “u slučaju spriječenosti specijalizanta da po završetku specijalizacije obavlja radne obveze, i ako ta spriječenost traje duže od 30 dana godišnje (porodiljni, rodiljni dopust, bolovanje ili druge okolnosti), obveza ostanka na radu produžuje se razmjerno vremenu koliko je trajala spriječenost…”. Dr. Ada Barić Grgurević, predsjednica HUBOL-a, tada je navela kako se time krše ustavna prava, Zakon o suzbijanju diskriminacije te Povelja EU.

“Prema ovom ugovoru, liječnica ne smije ostati trudna nakon položenog specijalističkog ispita, niti se liječnici smiju teško razboljeti da bi ostali u ravnopravnoj poziciji prema zdravima! U državi koja njeguje demokršćanski svjetonazor te se pokušavaju neuvjerljivo promovirati pronatalitetne mjere, ovakav sramotni dokument apsolutni je poraz društva i aktualne politike koji nas vodi sve dublje u ponor diskriminacije i nejednakosti”, naglasila je tada dr. Barić Grgurević.

Optimističnije priče nisu punile novinske stupce ni 2022. kada je mlada zadarska liječnica dr. Marija Krpina tužila Opću bolnicu Zadar tražeći da se poništi odluka o izboru specijalizacije iz neurologije jer je donesena nezakonito.

Dr. Marija Krpina žalila se da je diskriminirana u odnosu na druge kandidate po društvenoj pripadnosti. Ovo je prvi takav slučaj sudske prakse budući da se mladi liječnici, koji smatraju da su nepravedno ostali bez specijalizacije, uglavnom žale, ali i ne pribjegavaju sudskoj tužbi potencijalnog poslodavca.

Čini se kako se loša praksa ne primjenjuje samo u Hrvatskoj. U susjednoj Srbiji liječnica Mira Stanojčić iz Gornjeg Milanovca službeno je predala zahtjev za promjenu spola jer smatra da je diskriminirana u odnosu na muškarce koji u mirovinu odlaze kasnije od žena, dok ona od 12. listopada mora u mirovinu sa 60 i pol godina.