“Da ste reagirali na prve događaje, sve ovo se ne bi dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske” – to je Tomislavu Merčepu 12. svibnja 2016. kazao sudac Županijskog suda u Zagrebu Zdravko Majerović, izričući mu nepravomoćnu presudu od pet i pol godina zatvora za ratne zločine ubojstva civila iz više hrvatskih mjesta i gradova.

Dvije godine kasnije, Vrhovni sud Merčepovu je kaznu povisio na sedam godina zatvora.

Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (UHDDR) objavila je danas da je Merčep umro. “Svim članovima i prijateljima javljamo tužnu vijest da je naš dugogodišnji Predsjednik udruge, prijatelj i zapovjednik nakon teške i dugotrajne bolesti preminuo u 69. godini života”, objavila je udruga.

On je 10. studenog prebačen je u bolnicu u Dugu Resu u teškom stanju, a prije toga liječio se na KBC-u Rebro.

Uoči rata, Tomislav Merčep, rodom iz okolice Vukovara, bio je sekretar narodne obrane u Vukovaru. Ondje je u prvoj polovini 1991. okupio naoružanu postrojbu koja će, u isto vrijeme, braniti grad od prvih napada, ali i širiti strah među stanovništvom. Merčepova samovolja i sklonost nasilju eskalirala je do mjere da je povjerenik hrvatske vlade za Vukovar Marin Vidić Bili pismom od vlade u Zagrebu zahtijevao da zaustavi samovolju i bezvlašće u Vukovaru.

U kasno ljeto 1991, Merčep je prisilno odveden iz Vukovara, navodno u prtljažniku jednog automobila, a njegova postrojba, “merčepovci”, sudjelovanje u ratu nastavila je u Gospiću i oko Pakraca.

Još 1991. počele su stizati vijesti o zločinima “merčepovaca” nad srpskim civilima u Zagrebu, Gospiću i u logoru koji su osnovali u Pakračkoj poljani. Od tih zločina, najteži je bila likvidacija zagrebačke obitelji Zec: 7. prosinca 1991. navečer, zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, njegovu suprugu Mariju i 12-godišnju kćer Aleksandru odveli su Merčepovi vojnici i likvidirali ih na Sljemenu, bacivši njihova tijela u jamu.

No vlast Franje Tuđmana godinama nije dopuštala nikakvo preispitivanje ratnog postupanja Merčepa i njegove postrojbe, iz čega je bilo jasno da štite njihove zločine. Štoviše, Siniša Rimac, jedan od počinitelja ubojstva obitelj Zec, devedesetih je odlikovan za ratnu hrabrost, a bio je i tjelohranitelj ministra obrane Gojka Šuška. No 2005, osuđen je na osam godina zatvora zbog ubojstva nepoznate osobe srpske nacionalnosti, nakon čega ga je 2010. pomilovao predsjednik Republike Stjepan Mesić. Rimac je, naime, pomogao da se do kraja rasvijetli sudbina obitelj Zec.

Sam Merčep je devedesetih bio relativno važan čimbenik u hrvatskoj politici. Očito zaštićen, dobio je mnoge sudske sporove protiv medija koji su pisali o zločinima njegove postrojbe. Vodio je utjecajnu veteransku Udrugu hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (UHDDR) te osnovao Hrvatsku pučku stranku, a 2000. kandidirao se i na predsjedničkim izborima, na kojima je pometen s manje od jedan posto osvojenih glasova.

Tek dvadeset godina nakon rata, 2011, nakon što su 2010. ekshumirani posmrtni ostaci 19 žrtava u selu Kukunjevcu pored Pakraca, protiv Merčepa je podignuta optužnica. Suđenje je počelo 26. ožujka 2012, i trajalo duže od četiri godine.

Merčep se branio tvrdeći da nije zapovijedao postrojbom koja se zvala “merčepovci”, ali sudac je odbacio njegovu obranu. “Da ste faktično zapovijedali tom postrojbom, da ste prema toj postrojbi imali odnos kakav ima formalni zapovjednik utvrđeno je iz iskaza niza svjedoka koji su ispitani tijekom rasprave. Konačno, tijekom dokaznog postupka pročitani su i vaši intervjui davani u prvoj polovici 90-ih godina u kojima ste vi upravo sebe prikazivali kao zapovjednika te postrojbe”, kazao je sudac Majerović.

Sudac je rekao kako “doista nije bilo nikakvog razloga dovoditi ljude u Pakračku Poljanu, tu ih držati zatočene, oduzimati im imovinu, iživljavati se na njima i ubijati ih”. “Na sve to vi niste reagirali iako ste morali jer znali ste što oni čine, znali ste da za to nema zakonskog razloga, a i oni koji su to čini znali su da vi na tako nešto nećete reagirati. Takvim postupanjem pripadnika vaše postrojbe, a koje vi niste spriječili, a morali ste i mogli ste, jer su bez obzira na ratno stanje ipak funkcionirale osnove temeljne policije, je počinjena nemjerljiva šteta oštećenim osobama i njihovim porodicama, a konačno, bačeno je blato u lice hrvatske policije i države”, zaključio je sudac.

Merčep je osuđen da, kao zapovjednik jedinice rezervnog sastava MUP-a, od listopada do prosinca 1991. podređene nije spriječio nezakonito uhićuju i zlostavljaju 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno. Optužnica je navodila 57 uhićenih i 43 ubijena, ali je činjeničnim opisom presude izostavljeno 25 neidentificiranih žrtava.

Usred suđenja, početkom 2015, izbio je veliki skandal kada je Merčep bio uzvanik na inauguraciji novoizabrane predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. On je još jednom bio gost tadašnje predsjednice, na svečanosti u povodu Dana državnosti 2015. godine.

Vrhovni sud 2017. kaznu je povisio na pravomoćnih sedam godina zatvora. U ožujku ove godine, dopustio je osuđenikov uvjetni otpust iz zatvora, jer se Merčepu zdravstveno stanje dramatično pogoršalo.