Josip Šentija, novinar, publicist i prvi ravnatelj Hine umro je u nedjelju navečer u 89. godini, nakon što mu je iznenada pozlilo, doznaje se u ponedjeljak od njegove obitelji.

Josip Šentija (Brnaze, 15. ožujka 1931.) diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1972. Novinarstvom i publicistikom počeo se baviti 1949.

Od 1962. bio je direktor Radio Zagreba te je sudjelovao u pokretanju II. i III. programa. Smijenjen 1967. zbog potpore Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, potom je bio izvjestitelj Radio-televizije Zagreb iz Rima.

Po povratku u Hrvatsku, kao sudionik nacionalno-demokratskog pokreta Hrvatskoga proljeća, postao je član Izvršnoga vijeća Sabora (1971.–72.), a nakon njegova gušenja isključen je iz javnog života.

Od 1972. radio je kao urednik u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža, bio je glavni urednik Opće enciklopedije (I–IX, 1977.–88.).

Nakon višestranačkih izbora 1990. postao je prvim ravnateljem Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina) 1990.–91., potom je kratko vrijeme bio savjetnik predsjednika Republike 1991.

Bio je i glavni urednik “Velikoga školskog leksikona” (2003), priredio je zbirku Krležinih bilješki uz enciklopedijske tekstove “Iz Krležine baštine” (Radovi LZ, VIII–IX, 1998–99), objavio memoarske zapise “S Krležom, poslije ’71” (2000.) i “Ako Hrvatske bude: zapisi iz onih godina” (2005), knjige razgovora “Razgovori s Mikom Tripalom o hrvatskom proljeću” (2005) i “Jedna hrvatska sudbina: priča o Vjekoslavu Prpiću ispričana njim samim na kraju puta” (2007) te publicističko djelo “Skandinavizacija Balkana – helvetizacija BiH” (2008).

Prevodio je s engleskoga i talijanskoga publicistička i povijesna djela.