Paolo Rossi, talijanski nogometni junak s osvojenog Svjetskog prvenstva 1982., umro je u 64. godini.

Vijest o smrti talijanske ikone došla je dok nogometni svijet još uvijek tuguje za argentinskom ikonom Diegom Maradonom koji je umro krajem prošlog mjeseca.

Talijanski TV kanal RAI Sport, s kojim je Rossi surađivao, priopćio je u četvrtak da je “Pablito” umro od “neizlječive bolesti”. “Tako tužne vijesti: Paolo Rossi nas je napustio”, tweetao je voditelj RAI Sporta Enrico Varriale.

“Nezaboravni Pablito, u kojeg smo se svi zaljubili u to ljeto 1982. i koji je posljednjih godina bio dragocjen i kompetentan kolega u RAI-u”, dodao je Varriale.

Rossijevu smrt potvrdila je i njegova supruga Federica Cappelletti na Instagramu.

Rossi je s Juventusom osvojio dva naslova u Serie A, Europski kup i Coppa Italia, ali ostat će u najljepšem sjećanju po šest golova koje je zabio na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj.

Njegov izbor u momčad u početku su kritizirali stručnjaci koji su ga otpisali i rekli da nije u formi, no ostali su bez riječi kada je zabio sjajan hat-trik protiv Brazila.

Pobjeda Italije s 3-2 u tom klasičnom susretu u drugoj grupnoj fazi rezervirala im je mjesto u polufinalu protiv Poljske. Rossi je potopio Poljake u pobjedi od 2-0, a zatim je Italiji donio prvi gol u pobjedi od 3-1 protiv Zapadne Njemačke, što je Italiji donijelo treći naslov svjetskog prvaka i prvi od 1938. godine.

Osvojio je Zlatnu kopačku kao najbolji strijelac te Zlatnu loptu kao najbolji igrač tog Svjetskog prvenstva.

Rođen u Pratu u Toskani, Rossi je cijelu klupsku karijeru odigrao u Italiji. Kažnjen je s tri godine zabrane igranja 1980. godine zbog sudjelovanju u skandalu oko namještanja utakmica “Totonero”, ali uvijek je negirao bilo kakva nedjela.

Zabrana je kasnije smanjena na dvije godine, što mu je omogućilo da se vrati u sastav Italije i ureže u povijest Svjetskog prvenstva.

Zabio je i tri gola na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini. S ukupno devet golova, najbolji je strijelac Italije na Svjetskom prvenstvu zajedno s Robertom Baggiom i Christianom Vierijem.