U četvrtak je u svom domu u Los Angelesu u 79. godini preminuo britanski redatelj Michael Apted, jedan od najznačajnijih redatelja iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Ponajviše će biti upamćen po filmu „Rudareva kći“ iz 1980. godine koji je donio Oscara za najbolju žensku ulogu glumici Sissy Spacek te po filmu iz James Bond franšize „Svijet nije dovoljan“ iz 1999. godine. Osim toga, njegov film „Gorile u magli“ iz 1988. godine imao je pet nominacija za Oscara uključujući onaj za Sigourney Weaver za najbolju žensku ulogu, dok je s filmom „Nell“ iz 1994. godine osigurao nominaciju za Oscara glumici Jodie Foster.

Prvi dugomeražni film bio mu je „Trostruki eho“ iz 1972. godine s Glendom Jackson i Oliverom Reedom u glavnim ulogama. U sedamdesetima je pretežno radio na britanskim tv serijama, da bi sasvim slučajno dobio priliku režirati film „Rudareva kći“, biografsku priču o, u tom trenutku, najpopularnijoj country pjevačici Loretti Lynn. Naime, prvotno je za redatelja bio odabran Joseph Sargent ali kako se nije slagao s odabirom Sissy Spacek za tu ulogu, zamijenjen je s Michaelom Aptedom.

Uspjeh filma donio mu je dugotrajnu karijeru u Hollywoodu za koje je vrijeme režirao filmove kao što su krimić „Gorky Park“ (1983) sa Williamom Hurtom, „Sudski postupak“ (1991), sa Geneom Hackmanom, „Ubojstvo u rezervatu“ (1992) sa Valom Kilmerom, „Treptaj“ (1993), sa Madeleine Stowe i „Po svaku cijenu“ (1996) sa Hughom Grantom. Nakon filma „Svijet nije dovoljan“ režirao je filmove „Enigma“ (2001) sa Kate Winslet i „Sad je dosta“ (2002)  sa Jennifer Lopez. Nakon toga bavio se režiranjem dokumentaraca a posljednji veliki hollywoodski film bio mu je „Kronike iz Narnije: Plovidba broda Zorogaza“.

Bio je veliki ljubitelj rock’n’rolla te je još 1974. godine režirao film „Stardast“ s bitanskim  pjevačem Davidom Essexom u glavnoj ulozi.  U njegove dokumentarce spada „Bring on the Night“ (1985) koji je pratio snimanje Stingovog albuma „The Dream of the Blue Turtles“ te turneju koja je zatim uslijedila. Nakon toga režirao je dokumentarac „The Long Way Home“ (1989) o Borisu Grebenshchikovu, ruskoj verziji Brucea Springsteena. Godine 2002. režirao je dokumentarac o turneji The Rolling Stonesa „Forty Licks“ ali film, zbog njegovog sukoba s Mickom Jaggerom., nije objavljen. Ujedno, 1997. je režirao dokumentarac „Inspirations“ koji je bio fokusiran na Davida Bowiea i šest drugih umjetnika – slikara Roya Lichtensteina, kiparicu Noru Naranjo Morse, arhitekta Tadao Anda, puhača stakla Dalea Chihulya, koreografa Édouarda Locka i plesačicu Louise LeCavalier.