Antun Maračić više nije s nama, priopćili su iz Muzeja suvremene umjetnosti, preminuo je u 73-oj godini života.
“Nije se lako oprostiti od tako velikog čovjeka, jer on nije bio samo jedan od naših najistaknutijih umjetnika, nego podjednako sjajan kustos i likovni kritičar, koji se svojim tekstovima ustrajno i strastveno zalagao za prisutnost suvremene umjetnosti u medijskom prostoru.
Antun Maračić (1950., Nova Gradiška) jedan je od naših najznačajnijih konceptualnih i multimedijalnih umjetnika. Za svoj umjetnički rad dobio je mnogo nagrada, među kojima je i Vjesnikova nagrada Josip Račić (2004.). Dugi niz godina djeluje i kao istaknuti likovni kritičar za što je 2016. dobio jedno od najvećih priznanja, nagradu Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA).
Iz MSU su, dalje, napisali: “Kao voditelj i kustos nekoliko važnih zagrebačkih galerija (Galerija Proširenih medija, Galerija Studentskog centra, Galerija Zvonimir, Galerija Forum), priredio je mnoštvo izložbi kolegicama i kolegama. Od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik.
Od najranije faze analitičkog slikarstva i sekvencijalne fotografije pa sve do recentnih djela, konstanta njegove umjetničke prakse svjedočenje je i bilježenje vremena mjesecima pa i godinama u fotografskim ciklusima (“Ispražnjeni okviri, iščezli sadržaji”, 1990.–1994., Lokrum 2000.–2009.). Uz potresne fotografije iz ciklusa “no-art” koje su obilježile vrijeme rata u devedesetima, Antun Maračić fotografijama je senzibilno i kritički razotkrivao atmosferu gradske i seoske društvene zbilje (“Rurbane nezgrapnosti, 2012.), prenosi Jutarnji list.
Komentari