Zbog mog aktivnog sudjelovanju u radnoj skupini za izmjene Zakona o kazalištima ide se u osvetnički lov na moju glavu.’’ Tvrdi to Marin Blažević, intendant Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci koji je uz preostalo troje članova – Doru Ruždjak, Ivu Hraste-Sočo, buduću intendanticu HNK u Zagrebu, te Leonarda Jakovinu – svojim prijedlozima Zakona izazvao apsolutni bunt među umjetnicima. Zaposlenici svih umjetničkih struka – članovi glumačkih, baletnih, opernih ansambala, članovi zbora, orkestra i sve drugo umjetničko osoblje ne podržava predložene izmjene Zakona i pod svaku cijenu želi izbjeći javnu raspravu. Za svoje prijedloge imaju još svega nekoliko dana jer im je Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, dala rok do kraja ovog tjedna da predlože konačne izmjene i prijedloge. No Nacional iz krugova bliskih ministrici saznaje da ona nema namjeru prihvatiti niti jedan od prijedloga. A to znači samo jedno – članovi kazališnih ansambala, ali i samostalni umjetnici izlaze na ulicu, najavljuju prosvjede, smatrajući da ovakav Zakon, ako dođe u javnu raspravu pa nakon toga i u Sabor, degradira umjetnike, znači korak unazad od aktualnog zakona iz 2006. te je za njih neprihvatljiv.

Upravo zbog svih tih ‘’loptanja’ između Ministarstva odnosno radne skupine s jedne, i strukovnih udruga i sindikata s druge strane, nastao je kaos. Žurno se pripremaju detaljniji prijedlozi svake pojedine strukovne udruge, razgovara se međusobno, konzultira sa sindikatima, ne bi li još jednom barem pokušali ministricu privoljeti da im prihvati neke od brojnih zahtjeva. Za probleme nastale novim Nacrtom prijedloga Zakona o kazalištima, umjetnici odnosno njihove strukovne udruge, krivca traže prije svih upravo u radnoj skupini. Pa će tako Marina Blaževića na sjednici Kazališnog vijeća riječkog HNK u utorak, 3. svibnja, dočekati zahtjev za smjenom, kako najavljuju neki članovi tog Vijeća. Taj će se zahtjev najprije uputiti Gradskoj skupštini na potvrdu, a nakon toga to bi trebala potpisom potvrditi i Nina Obuljen Koržinek.

Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, i Marin Blažević, intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, jedan od četvero autora novog Zakona o kazalištima. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

U dopisu koji je Nacional dobio e-mailom navedeno je sedam ‘’grijeha’’ Marina Blaževića, od kojih je nekoliko ozbiljnih optužbi uglavnom zaposlenika HNK kojem je na čelu i zbog kojih se od Kazališnog vijeća traži zahtjev za Blaževićevu smjenu. Marin Blažević Nacionalu je rekao da je njegov ugovor o radu, kao i poslovanje kazališta kojem je na čelu, prošao mišljenje Ministarstva kulture i medija te opovrgnuo sve navode iz dopisa, smatrajući ih osobnim osvetama pojedinih članova Republičkog sindikata radnika i zaposlenika HNK Ivana pl. Zajca:

„Sve navode iz tog dopisa Uprava će opovrgnuti na sjednici Kazališnog vijeća, a osobno sam angažirao odvjetnika koji će podignuti tužbu protiv spomenutog sindikata, zbog povrede ugleda i časti. I Kazalište je angažiralo odvjetnički ured koji upravo radi na tekstu tužbe protiv istog sindikata, zbog narušavanja ugleda javne ustanove, potpuno neutemeljenim činjenicama o radu ustanove.“

Kako Nacional neslužbeno saznaje, Kazališno vijeće sutra uopće ne namjerava raspravljati o smjeni intendanta Blaževića, pa stoga taj prijedlog neće doći ni do ministrice Nine Obuljen Koržinek. A ona će, kako saznaje Nacional od izvora bliskih uredu ministrice, Nacrt prijedloga Zakona uskoro pustiti u javnu raspravu i time izazvati velike nemire kod umjetnika.

Filip Fak, predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacionalovi sugovornici slažu se oko toga da je radna skupina, odnosno ministrica, u ove dvije godine koliko traje rasprava oko ovog zakona, umjetnicima udovoljila jednim jedinim zahtjevom, od kojega će najviše koristi imati baletni umjetnici – mogućnost odlaska u mirovinu prema godinama staža. Svi drugi prijedlozi udruga, tvrde Nacionalovi sugovornici, nisu prihvaćeni. Kad je u pitanju baletna umjetnost, ovakvim prijedlogom zakona – pojasnili su Nacionalu dvojica plesača – neće biti zadovoljna nijedna generacija balerina i baletana. Mladi plesači nisu zadovoljni ovim prijedlogom Zakona jer on ne predviđa rad na neodređeno vrijeme, niti donju granicu na određeno vrijeme, pa se stoga netko može – prema prijedlogu zakona – zaposliti doslovno na 24 sata. Prema aktualnom zakonu iz 2006. ta je granica dvije godine, u ovome je izbrisana, pa kod plesača, ali i drugih umjetnika, postoji strah da se to može pretvoriti u prekarni rad, odnosno rad po projektu, što umjetnicima uzrokuje ekonomsku nesigurnost, ne mogu dobiti kredit primjerice.

Isto tako, rok od šest mjeseci za obavijest o neproduživanju ugovora je smanjen na osam dana, što je umjetnicima neprihvatljivo, jer zaista je nemoguće u osam dana pronaći alternativu.

Ono što muči stariju generaciju balerina i baletana, unatoč vraćanju u Nacrt prijedloga Zakona, stavka je o mogućnosti odlaska u mirovinu prema godinama staža jer velik dio umjetnika koji imaju uvjete za umirovljenje želi znati koliki će iznos mirovine dobivati, a o načinu izračuna mirovine nema ni slova. Jedan Nacionalov sugovornik tvrdi da stupi li Zakon na snagu u ovom obliku primjerice najesen, bit će u kratkom roku umirovljeno polovica članova zagrebačkog Baleta i veći dio ansambala drugih kazališta.

Svebor Sečak, predsjednik Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika i predstavnik baletne struke, u pregovorima oko novog zakona rekao je:

„U studenome prošle godine tadašnji nacrt prijedloga Zakona o kazalištima skupština HDPBU jednoglasno je odbacila kao osnovu za daljnje pregovore. Novi nacrt prijedloga ZOK-a iz travnja 2022. je učinio bitan pomak u smislu mogućnosti umirovljenja baletnih umjetnika sukladno beneficiranom stažu, ali nije bilo pomaka u svim ostalim problematičnim pitanjima: rad na određeno, revizija, prekvalifikacija, uvjeti umirovljenja te je Balet HNK u Zagrebu na sastanku 15. travnja zauzeo zajednički stav da ovaj nacrt prijedloga ZOK-a nije spreman za javnu raspravu, što su poduprli i drugi ansambli, a nakon toga i strukovne udruge i Sindikat djelatnika u kulturi, o čemu smo pisanim putem obavijestili Ministarstvo. Nakon toga, ministrica je sazvala sastanak predsjednika relevantnih udruga i Sindikata 26. travnja 2022., na kojem su elaborirane primjedbe umjetnika na ovaj Nacrt koje su prethodno prikupljene i u pisanom obliku dostavljene Ministarstvu. Ministarstvo je zatražilo da predstavnici udruga pisane primjedbe usklade i pretvore u konkretne prijedloge, uz stav da prije konsenzusa struke Zakon neće ići u javnu raspravu. Ovaj tjedan će se ponovno razgovarati o prijedlozima, nakon čega baletni umjetnici očekuju zajednički sastanak uživo s ministricom, na kojem bi mogli iznijeti svoje primjedbe i pitanja te čuti odgovore.“

Glazbenici također imaju veliki broj primjedbi na Nacrt prijedloga Zakona o kazalištima. Osim sporne činjenice da se zakonom, kako kažu Nacionalovi sugovornici, zapravo potiče rad na određeno, što je u suprotnosti ne samo sa zakonodavstvom EU-a već i hrvatskim Ustavom, glazbeni umjetnici vide više spornih točaka Nacrta zakona te ga isto tako ne žele u javnoj raspravi. Neki od tih spornih elemenata su Članak 16. prema kojem bi, prema Nacrtu, intendant imenovao i razrješivao ravnatelje, bez učešća Kazališnog vijeća. Time se otvara mogućnost neograničene moći intendanta. S tim u vezi je i još jedna prijedlog koji ide na ruku intendantima. Problematična je, ističu Nacionalovi sugovornici, procjena umjetničkog doprinosa koja se uvodi Nacrtom prijedloga Zakona. Sporna je zato što je procjenjuje ravnatelj institucije, koji prethodno na umjetnički doprinos, primjerice stavljanje u podjele predstava, izravno utječe, odnosno o njemu odlučuje.

Glumac Ivica Pucar, predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Filip Fak je predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika koje ima 600-tinjak članova, a predstavlja akademske glazbenike svih izvođačkih profila – dirigente, pjevače, instrumentaliste. Fak je predstavnik svoje struke u pregovorima oko novog Zakona o kazalištima i kaže da ima nekoliko vrlo spornih točaka:

„Od nepostojanja minimalnog trajanja ugovora o radu, preko mogućnosti tzv. ‘zapošljavanja po pozivu’, do sastava evaluacijskih komisija pri reviziji umjetničkog doprinosa zaposlenika, prevelikih ovlasti intendanata i ravnatelja. Navodim samo neke, ali zapravo je većina tih spornih tema za nas toliko esencijalna da ne možemo ni pomišljati o nekakvom cjenkanju oko njih. Čvrsto smo uvjereni da će se naši prijedlozi uvažiti, jer su zapravo u dugoročnom interesu svih strana i hrvatske kulture u cjelini. Aktualni zakon iz 2006. godine sigurno nije bez svojih problema i ima dosta prostora za poboljšanja, ali neprihvatljivo je da ta poboljšanja dođu ‘u paketu’ s elementima koji bi u konačnici novi zakon zaista mogli učiniti lošijim nego što je bio prethodni. Kada bi nacrt prijedloga Zakona ostao u ovakvom obliku, zaista bi degradirao umjetnike i bio bi lošiji od aktualnog zakona.

Siguran sam da nema te granice koju umjetnici neće prijeći da bi obranili ne samo svoja prava i dignitet, već i one neprocjenjive vrijednosti koje su jednostavno dužni sačuvati za sve buduće generacije. Vjerujem da neće biti potrebe za postupcima kao što su prosvjedi ili štrajk jer sam, s obzirom na dobru volju koja nam je pokazana na posljednjem sastanku u Ministarstvu, ipak optimističan.“

Baletna i glazbena struka jedinstvene su u stavovima, što se nikako ne može reći za glumačku struku. Ne samo da oko prijedloga Nacrta novog Zakona o kazalištima nisu jedinstveni samostalni umjetnici i oni zaposleni u javnim kazalištima, već očito postoji i neslaganje među onima zaposlenima. Naime, iako je Ivica Pucar, predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika, dao podršku Nacrtu prijedloga Zakona, čak pet ansambala zagrebačkih javnih kazališta te ansambl HNK u Varaždinu izrazili su oštro neslaganje s prijedlogom Zakona jer tvrde da takav prijedlog Zakona znači devastaciju hrvatskih umjetničkih institucija i da će se oni protiv toga boriti svim silama.

Ivica Pucar za Nacional nije objasnio kako je moguće da je on u ime HDDU-a prihvatio Nacrt prijedloga Zakona, da bi taj isti Nacrt redom počeli odbijati kazališni ansambli. Rekao je:

„Bio sam za to da ide Nacrt u javnu raspravu zato što nisam vidio ništa loše u tome da širi krug zainteresiranih umjetnika i strukovnih udruga kaže svoje mišljenje, primjedbe i prijedloge o Nacrtu prijedloga Zakona o kazalištima. Morate znati da ja predstavljam strukovnu udrugu (HDDU) čiji članovi nisu samo stalno zaposleni u javnim kazalištima. Skoro pola članova HDDU-a su samostalni umjetnici koji nisu stalno zaposleni i nisu članovi nijednog sindikata. Sindikatu je posao lakši jer predstavlja samo svoje članove. A ja kao predsjednik moram zastupati jednu heterogenu grupu. Upravo u tome je ključ dramskog dijela Zakona, kako postići balans samostalnih umjetnika i stalno zaposlenih umjetnika. U komunikaciji sam s kolegama iz svih zagrebačkih javnih kazališta uživo, a nastojim uključiti i što veći broj kolega iz ostalih dijelova Hrvatske. U utorak se ponovno sastajemo i kad se svi iskoordiniramo, dat ćemo prijedlog rješenja za one članke Nacrta koji su nam problematični. Nacrt je još uvijek ‘na stolu’ i mislim da treba pregovarati dokle god postoji za to mogućnost, a sve u svrhu da se postigne što bolji Zakon u kojem će što veći broj umjetnika biti zadovoljan. Zakon koji bi sve zadovoljio je, bojim se, nemoguća misija.“

Kad su u pitanju samostalni umjetnici i njihovo viđenje ovog Nacrta, redatelj Miran Kurspahić koji taj status ima već deset godina, kaže da u ovom slučaju može predstavljati samo sebe i svoju organizaciju Rebel teatar, pa tako i može govoriti isključivo u vlastito ime. Također, premda je kratkotrajno studirao pravo, nije pravnik i njegovo poznavanje legislative je posve laičko:

„No član sam Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika koja je krovna i jedina organizacija nas samostalnih umjetnika, a njihova primarna funkcija je da se zalažu i štite naša prava, i imaju i nekoliko stalno zaposlenih pravnika koji bi se trebali baviti tom problematikom. Ako bi se novim Zakonom o kazalištu, između ostalog, regulirao i naš status, prava, uvjeti rada, mirovine i ostalo, trebali bi biti iznimno ažurni i angažirani oko njega te o tome sukladno i redovito komunicirati sa svojim članstvom. Dakle, zadatak nas samostalnih umjetnika je da sa svojom organizacijom komuniciramo svoje želje i ideje, a njihova je dužnost da u našem najboljem interesu brane i unapređuju naša prava te ih prezentiraju nadležnim tijelima Ministarstva kulture. To je neki prvi korak. Primjerice, još u periodu prije korone se na jednom od okruglih stolova povodom nacrta Zakona, povela diskusija, ali i artikulirala ideja kako tražimo poboljšanje koeficijenta za obračun osnovice uplate doprinosa samostalnih umjetnika, koji nam je u sklopu mjera štednje iz 2009. na našu žalost trajno smanjen, no to je samo jedan od problema s kojim se naša zajednica susreće. Ostaje za vidjeti kako će se primjerice to pitanje riješiti novim zakonom, pa potom idemo dalje. Stalno zaposlene kolege, njihovi sindikati, ansambli i njihovi predstavnici su već reagirali i u velikom broju odbili ovakav Nacrt prijedloga Zakona.“

Redatelj i glumac Miran Kurspahić već je deset godina član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Kurspahić smatra da, iako se aktualni zakon u nizu stvari pokazao kao manjkav, pogotovo u hrvatskim okvirima s obzirom na naše mediteransko-balkanske kulturološke osobitosti, koje obiluju nepotizmom, malverzacijama i korupcijom, i on na rijetke momente djeluje suvislije od ovog novog prijedloga:

„Na moju veliku žalost, trajno sam izgubio nekoliko sati na pokušaj iščitavanja Nacrta novog Zakona o kazalištu, valjda u htijenju da si olakšam grizodušje ili hinim neku zainteresiranost. Samostalni umjetnici se ne spominju, ali ovi u institucionalnim kazalištima nagrabusiše. I premda načelno jesam za veću fluktuaciju kadra unutar kazališta jer mislim da se tako može postići veći napredak kako u pojedinačnom glumačkom, pa tako i kolektivnom rastu kvalitete ansambla, ali i kadra, iz altruistično empatijskih razloga suosjećam s kolegama/icama iz institucija, jer iz vlastitog iskustva znam kako kruh i sudbina prekarijata nisu laki. Gledajući širu sliku, kolektivno bismo trebali težiti ka što većoj socijalnoj sigurnosti umjetnika, slobodnih ili zaposlenih, a ne podlijegati tržišnome modelu koji se nekako potiho želi implementirati. Premalo smo tržište da bi takva vrsta izloženosti i nesigurnosti bila potencijalno stimulativna ili kreativna, prije bi mogla rezultirati atmosferom permanentnog straha s obzirom na veći obim moći i ovlasti koji se ovim zakonom daje intendantima/icama.“

Ukidanjem Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i stavljanje samostalnih umjetnika pod izravnu ingerenciju Ministarstva, o čemu je bilo govora tijekom rasprave o novom zakonu, Kurspahić smatra ukidanjem slobode govora i uvođenjem cenzure. Pojasnio je što bi to moglo značiti za hrvatsku kulturu i umjetnike:

„Ukidanjem HZSU-a koji je, uz sve manjkavosti, ipak jedina organizacija nas slobodnjaka s premisom struke te stavljanjem ingerencije i nadležnosti nad nama direktno pod okrilje Ministarstva kulture, bila bi nam nanesena velika šteta. Naime, onog momenta kad vlada odnosno državna vlast putem nekog ureda, birokratski direktno određuje i uređuje tvoj status umjetnika te također vrši i reviziju, otvara se Pandorina kutija ispolitiziranog odnosa prema umjetnicima/icama. Imali bismo izvjestan registar ‘podobnih’ i ‘nepodobnih’ umjetnika, koji bi jako dobro promislili što i kako bi govorili u ozračju nadolazeće redovite revizije. A jedna od primarnih zadaća umjetnosti jest da kritički propituje stvarnost oko sebe, a pogotovo vlast. Sloboda govora bi time bila ozbiljno dovedena u pitanje.“

‘Trebamo težiti što većoj sigurnosti umjetnika, a ne podlijegati tržišnome modelu koji se potiho želi implementirati. Takva vrsta izloženosti mogla bi rezultirati atmosferom permanentnog straha’, kaže Miran Kurspahić

Osim velikog broja primjedbi na Nacrt prijedloga Zakona o kazalištima, ono što unosi dodatnu nervozu među predstavnike strukovnih udruga jest činjenica da je ministrica dosad govorila svakom članu strukovne udruge pojedinačno da su drugi članovi konzultirani oko Nacrta, da bi se prošlog tjedna napokon – nakon dvije godine – dogodio zajednički sastanak na kojem se shvatilo da nitko zapravo nije bio konzultiran. Time se, tvrde Nacionalovi sugovornici, stvara nepovjerenje prema dosadašnjoj komunikaciji. Kurspahić to komentira na sljedeći način:

„Mogao bih to protumačiti kao svojevrsnu sintezu, ili ako želite alegoriju, dugogodišnjeg odnosa Ministarstva kulture i umjetnika – jebe lud zbunjenoga. Umjetnici i kulturnjaci općenito, nesvjesni svojih prava i obaveza, ali i važnosti uloge koju bi trebali imati u ovom i svakom društvu, bez kohezije, apatični, disperzivni, odsutni te uronjeni u vlastite partikularne interese, a često i uronjeni u borbu za baznu egzistenciju, tvore jednu poraženu skupinu izgubljenih duša, koje tom istom ministarstvu koje postoji isključivo zbog i radi njih, nisu u stanju parirati na iole primjeren način. U tu skupinu, naravno, uključujem i sebe. Članovi te radne skupine navodno su Dora Ruždjak Podolski, Marin Blažević, Iva Hraste Sočo i Leonard Jakovina. Njih bi ponaosob trebalo pitati zašto smatraju da je ovakav nacrt zakona dobar za nas kolege, umjetnike i zašto bismo ga neuki i kukavni kakvi jesmo, trebali prihvatiti. Način komunikacije ministrice proizlazi iz njezine osigurane pozicije moći zbog povjerenja koje uživa kod aktualnog premijera, ali i zbog nesnalaženja razjedinjene te pogubljene fronte s kojom ona kao komunicira.“

Od ministrice Nine Obuljen Koržinek, unatoč tome što je Nacional poslao velik broj pitanja s mnogim prijedlozima Nacrta s kojima se strukovne udruge ne slažu, Nacional nije dobio odgovore, kao ni na pitanje zašto je svakome od predstavnika strukovnih udruga rečeno da je s drugima već obavljena komunikacija, da bi se dokazalo da to baš i nije tako. Iz Ministarstva kulture i medije Nacional je dobio sljedeći odgovor:

„Kao što smo već ranije izvijestili javnost, radna skupina je na Nacrtu Zakona o kazalištima radila prije pandemije, no zbog okolnosti krize privremeno se bio prekinuo rad na ovim i ostalim zakonskim prijedlozima. Novi zakon donijet će izmjene u uređenju obavljanja kazališne djelatnosti, organizaciji kazališta, ustrojstvu i upravljanju kazalištima, financiranju javnih kazališta te statusu kazališnih umjetnika kao najvažnijim pitanjima. S predstavnicima strukovnih udruga i sindikata konzultirali smo se oko preostalih otvorenih pitanja, kako bi tekst Nacrta zakona mogao biti upućen u javnu raspravu. Napominjemo kako će javna rasprava biti prilika da najširi krug umjetnika i zainteresirana javnost daju svoje konkretne prijedloge za poboljšanje teksta Nacrta. Podsjećamo da ovaj zakon za cilj ima cjelovito urediti obavljanje kazališne djelatnosti i u tom smislu očekivano je i razumljivo da izaziva veliki interes javnosti, kao i što o pojedinim odredbama različiti dionici imaju dijametralno suprotne stavove. To se posebno odnosi na razlike stavova zaposlenih i samostalnih umjetnika, a Ministarstvo želi čuti sve prijedloge. U razdoblju pripreme teksta ugradili smo već dosad najveći dio prijedloga, a kroz dijalog sa svim partnerima tako ćemo postupiti i nakon provedene javne rasprave. U ovom trenutku još uvijek čekamo prijedloge strukovnih udruga za pojedina pitanja koja se odnose na zaposlene umjetnike.“