Nacional je proteklog vikenda razgovarao s troje zagrebačkih umjetnika – Ivanom Nikolić, Aleksandrom Battistom Ilićem i Darkom Šimičićem – suautorima nedavno objavljene knjige “Društveni procesi – grad kao organizam”, kojom su dokumentirali i aktivno nastavili višegodišnji kompleksan umjetnički projekt ‘’Ilica: Q’art’’, začet još 2000. godine kojim umjetnici, kroz najraznovrsnije umjetničke činove i prakse, nastoje transformirati napuštene javne prostore u središtu Zagreba i njegovoj glavnoj ulici Ilici te tako dugoročno unaprijediti urbano iskustvo kroz sudjelovanje umjetnika, udruga, sveučilišta, obrta i građana. U toj je knjizi, čija se promocija očekuje uskoro, na tristotinjak stranica bogato i ilustrativno sažet fascinantan saldo sada već 22-godišnjeg kontinuiranog zajedničkoga umjetničkog i aktivističkog djelovanja mnogih domaćih i inozemnih umjetnika koji od 2000., pod različitim nazivima i kroz različite vidove umjetničkih praksi, nastoje oplemeniti i kreativno osmisliti urbano tkivo središta Zagreba, s ambicijom da projekt ubuduće prošire i na ostale zagrebačke kvartove, hrvatske gradove, ali i na inozemstvo.

“Samo u Ilici od broja 1 do 212 postoje 72 prazna prostora koji propadaju! Mladima i umjetnicima nedostaje prostor za rad! Hrvatska je i nadalje na začelju ljestvice EU-a po posjećenosti kulturnih institucija!” jedan od je umjetničko-aktivističkih slogana zabilježenih u knjizi, karakterističnih za umjetničko nastojanje cijelog projekta. Opći okvir projekta u knjizi je opisan ovako: “Ilica je jedna od najpoznatijih povijesnih zagrebačkih gradskih ulica, ujedno i glavna ulica grada. Unatoč zapostavljenoj urbanoj infrastrukturi, ispražnjenim i zatvorenim prostorima, Ilica je i dalje fundamentalno simbolički i prepoznatljivi topos grada Zagreba. U tom kontekstu pokrenut je projekt pod imenom Projekt Ilica: Q’ART, s težnjom pronalaženja modela upravljanja kulturnom i povijesnom baštinom koji će omogućiti lokalnim zajednicama da reaktiviraju prostore i općenito ekonomiju zapuštenih starih gradskih cjelina u svrhu vlastitog ekonomskog i društvenog razvoja putem kreativnih i kulturnih industrija, čime bi se potaknula i njihova fizička obnova.”

Premda je umjetnički projekt ‘’Ilica: Q’art’’ pod tim imenom osmišljen i pokrenut 2016., začet je mnogo ranije. Aleksandar Battista Ilić, umjetnik koji je devedesetih izlagao u najeminentnijim svjetskim galerijama poput MoMA-e i pariškog Centra Pompidou, 2000. pokrenuo je Community Art i udrugu Community Art / Umjetnost zajednice. “Bio sam uspješan, izlagao u inozemstvu, ali tada sam se upitao – je li umjetnost spala na to da bude puka karijera?” objasnio je Battista Ilić za Nacional. “I zato smo, u napuštenom krojačkom obrtu u Ilici, pokrenuli projekt i udrugu Community Art. Bila je to, čak i u svjetskim razmjerima, čista avangarda. Trebalo je mnogo vremena, petnaestak godina, i suradnje s mnogim eminentnim inozemnim umjetnicima, kustosima, kritičarima i teoretičarima da projekt dobije sadašnji format. Godine 2016. spojili smo se s Ivanom Nikolić u projekt ‘Ilica: Q’art’”, objasnio je Battista Ilić.

Darko Šimičić, Ivana Nikolić i Aleksandro Battista Ilić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Knjiga “Društveni procesi – grad kao organizam” svjedoči o umjetničkom pogonu kakav se ne susreće često, a u hrvatskim razmjerima nikad: već duže od dvadeset godina u Zagrebu djeluje kompleksan, organski, istodobno raznovrstan i objedinjen, protejski umjetnički kolektiv koji raznovrsnim umjetničkim praksama nastoji oplemeniti središte grada. “Umjetnošću povezujemo zajednicu. Uključivost i partnerstvo vidimo kao jedini pravi put. Art koncept uključuje sve umjetničke, socijalne i društvene taktike za odgovorno promišljanje budućnosti, pravednosti, slobode i kvalitete života”, poručuju pokretači projekta na njegovoj web stranici projektilica.com.

Dojmljiva je dosadašnja statistička bilanca projekta ‘’Ilica: Q’art’’ koju je za Nacional objasnila njegova voditeljica, umjetnica i poduzetnica Ivana Nikolić. “Od 2000., kada je krenuo koncept Community Art, sudjelovalo je preko 150 najeminentnijih umjetnika i onih koji promišljaju umjetnost iz cijelog svijeta. U formi festivala do sada je organizirano dvanaest festivala, od kojih su prvi od 2017. do 2019. organizirani u praznim i napuštenim prostorima, trgovima, parkovima i dvorištima. Ukratko, do sada smo organizirali preko 120 glazbenih nastupa; više od 250 mladih umjetnika izlagalo je na Ilici; aktivirali smo 16 praznih prostora, imali 42 suradnje s različitim kulturnim ustanovama i udrugama, preko 40 različitih radionica, predavanja i tribina; imamo 1111 izlagača koji sudjeluju u festivalu, organizirali smo sedam avangardnih modnih revija, a trenutno program svakog festivala-akcije posjećuje od 12.000 do 20.000 građana, i to samo u jednom danu”, kazala je Ivana Nikolić, naglašavajući kako je odjek velik i na internetu i društvenim mrežama, pa stranica projektilica.com u razdoblju festivala dohvaća i do pola milijuna prikaza.

Promocija knjige ‘Društveni procesi – grad kao organizam’ očekuje se uskoro. FOTO: Fotografije iz knjige

Ivana Nikolić je za Nacional ocijenila dosadašnji doseg i značenje projekta ‘’Ilica: Q’art’’ koji se pod tim imenom razvija od 2016.: “Na Ilici se stvarala svjetska suvremena povijest umjetnosti, a to, osim onih kojima je umjetnost životno usmjerenje, građani Zagreba i ne znaju. Smatrali smo kako je iznimno važno odmaknuti se od klasične austrougarske kulture, po kojoj zaista nismo poznati, niti smo njome ostavili ikakav pečat u svijetu. Željeli smo da Zagreb počne graditi svoju prepoznatljivost upravo na onome po čemu je u cijelom svijetu poznat: avangardnoj, konceptualnoj, akcionističkoj, eksperimentalnoj umjetnosti i performansima. Malo ljudi primjerice zna da smo mi imali prve svjetlosne instalacije Vladimira Bonačića upravo na Ilici već 70-ih godina u kontekstu Novih tendencija. Potrebno je samo posegnuti u bogatstvo koje nude naši umjetnici jer grad Zagreb uistinu se ima čime pohvaliti: sve što je mijenjalo suvremenu povijest umjetnosti se događalo upravo na Ilici – Gorgona, Grupa šestorice, Tomislav Gotovac, Goran Trbuljak, Braco Dimitrijević i mnogi drugi”, podsjetila je Ivana Nikolić, upozoravajući na politizaciju u protekla tri desetljeća. “Razdoblje u kojemu je Zagreb stvarao povijest suvremene umjetnosti sada guramo ‘pod tepih’, jer uporno želimo umjetnost povezati s politikom. Umjetnici mogu biti politični i progovarati o problemima u društvu, ali primarno artikuliraju misli i osjećaje građana, a nikada političara, i u tome je naša glavna snaga. Snaga umjetnosti je neovisnost i buntovništvo; ako nije tako, onda je to neka druga umjetnost. To su ljudi prepoznali jer su u našem projektu svi jednako vrijedni i važni, dok god ne ugrožavaju dostojanstvo drugoga. I upravo zato nas vole: znaju da im nećemo gurati skrivene poruke niti ih siliti ni na što. Kroz projekt svi imaju slobodu da artikuliraju svoje misli, talente i osjećaje, i upravo zato se svi osjećaju dobro”, rekla je Ivana Nikolić.

Projekt ‘’Ilica: Q’art’’, međutim, nije površna i laka zabava, nego upravo suprotno: nastoji biti provokativna umjetnička praksa koja istodobno opominje, poziva i predlaže. “Projekt ‘Ilica: Q’art’ zamišljen je kao petogodišnji razvojni projekt promišljanja jedne mikrolokacije urbane sredine. Pokrenuli su ga dionici sektora umjetnosti i kulture te kulturnih i kreativnih industrija kako bi s lokalnim zajednicama, kroz participativne modele promišljanja društvenih urbanih kretanja, osmislili odgovorne projekte regeneracije gradskih sredina. Predviđamo da ćemo doći do konstruktivnih i primjenjivih rješenja ili barem do ključnih odgovora na pitanja koja muče sve dionike uključene u ovaj pulsirajući proces”, zabilježeno je u knjizi “Društveni procesi – grad kao organizam”. Jer dijagnoza stanja te 2016. nije bila ohrabrujuća: “Imovinski odnosi nisu riješeni. Urbanističko planiranje nije adekvatno. Promijenile su se kupovne navike i društveni odnosi. Susjedske veze su oslabljene ili nikakve. U Hrvatskoj je slaba tradicija samoorganiziranja i samoregulacije. Novi sadržaji pretežito su komercijalni. Studentima i umjetnicima nedostaju sredstva i prostor za rad. Zgrade propadaju, dvorišta, parkovi, javni i zajednički prostori su zapušteni i neiskorišteni, promet je u kolapsu, kretanje pješaka je ugroženo, stanovnici iseljavaju iz centra grada. Lokali i prodavaonice se zatvaraju, obrti se gase, nepovratno se gube znanja, vještine i tradicija. Među ljudima vlada nepovjerenje i nevoljkost prema suradnji. Inicijative za revitalizaciju Ilice nisu međusobno povezane, nemaju dovoljno sredstava i nisu dovoljno vidljive u javnosti. Premalo je kulturnih sadržaja.”

U sklopu projekta ’Ilica: Q’art’ mladi likovni i glazbeni umjetnici predstavljaju se tisućama ljudi. FOTO: Fotografije iz knjige

A onda je, u proljeće 2020., stigla pandemija; godinu kasnije i prvi, pa poslije njega i drugi potres. “U vrijeme kolektivnog straha i neizvjesnosti izazvanih potresom u Hrvatskoj, pandemijom covida-19 i još dosta živim traumama od ratnog sukoba koji se odvijao na našem području i za koji je neizvjesno hoće li se opet dogoditi, stvara se anksioznost i osjećaj nesigurnosti egzistencije u budućnosti. Nadovezujuća traumatska iskustva koja u Hrvatskoj traju od 1991., kada je započeo rat, tranzicija koja nikada nije dovršena pa stvara sveopću ekonomsku nesigurnost, na što se nadogradila trauma od potresa i zdravstvene neizvjesnosti, ugrađena je duboko u podsvijest i rezultirala je apstraktnim strahovima, potištenošću i anksioznošću s kojima se ne znamo nositi”, konstatiraju autori u knjizi. “Institucije se uglavnom bave vraćanjem života u zadane postavke u materijalnom smislu; u tom procesu se malo vremena posvećuje liječenju kolektivne emocionalne i mentalne traume. Stvaranje sigurnog i slobodnog prostora za upoznavanje sebe, svojih emocija, kroz kreativnost, kreativno djelovanje i umjetnost oblikuje društvena ‘igrališta’ kao nova mjesta resocijalizacije i solidarnosti, ali i novu priliku za upoznavanje i povezivanje s viševrsnim svijetom. Nova inženjerska rješenja koja nudi društvena infrastruktura nisu dovoljna, ali učenjem iz prirode te dosadašnjim usvojenim i avangardnim znanjima razvijamo najvažniji resurs, a to je kvaliteta života, sreća i realizacija čovjeka u zajednici.” To je današnji smisao projekta ‘’Ilica: Q’art’’ koji kroz cijeli niz umjetničkih ‘’potprojekata’’ – od kojih je najvidljiviji bio vjerojatno projekt ‘’Galerija Ilica’’ s izložbom ‘’Otvorena knjiga’’ kustosa Darka Šimičića – nastoji umjetnički preoblikovati središte Zagreba u mjesto kojemu se vrijedi vratiti.