Smatra se da je u 2015. preko 1,3 milijarde ukupnog svjetskog stanovništva bolovalo od visokog krvnog tlaka, a procjena je da će do 2025. više od trećine svjetskog stanovništva imati dijagnosticiranu arterijsku hipertenziju. U Hrvatskoj su 2016. kardiovaskularne bolesti bile uzrok smrti u više od 40% slučajeva. Zbog toga ne čudi da su se u tvrtki Mindsmiths, razmišljajući o primjeni umjetne inteligencije u zdravstvu, odlučili fokusirati upravo na visoki tlak kao na jednu od kroničnih bolesti koje muče današnjeg čovjeka. Razvili su Megi, sustav umjetne inteligencije koja omogućava lakšu interakciju između pacijenta i liječnika. Kako je objasnio Mislav Malenica, osnivač Mindsmithsa, Megi je digitalni mozak modeliran na znanju stručnjaka kardiologa, nefrologa, liječnika obiteljske medicine te medicinskih sestara. Megi nije osmišljena, ističe, da zamijeni liječnika već da bude njihova produžena ruka i obavlja u njihovo ime neke jednostavne zadatke. Svakodnevno komunicira s pacijentima putem aplikacije za dopisivanje, uz konzultaciju s liječnikom za svakog pacijenta određuje personalizirani plan mjerenja tlaka, podsjeća pacijente na mjerenja, ako dođe do povišenog tlaka prikuplja dodatne podatke o, primjerice, tegobama ili razlozima za povišeni tlak te crta grafove, radi statističke analize i priprema dokumentaciju za liječnika koji onda puno lakše i brže donosi sve odluke.

Kardiolog Aleksandar Trbović iz Klinike Magdalena, u kojoj je Megi prisutna već 12 mjeseci i komunicira s više od 70 pacijenata, objasnio je da je problem hipertenzije što ona ne boli, što je asimptomatska, ne dijagnosticira se često i ne liječi na vrijeme, a posljedica toga je oštećenje ciljnih organa kao što su krvne žile na srcu, mozgu i bubregu. Kako je rekao, unatoč dostupnosti terapije, nefarmakološkim mjerama te promjenama životnih stilova i odgovarajućoj medikamentoznoj terapiji, tek ispod 50% pacijenata danas postiže ciljne vrijednosti tlaka pa je jasno da se radi o iznimnom teretu svim zdravstvenim sustavima u svijetu.

A na pitanje koji su uzroci i faktori rizika, a kakvi su simptomi i prognoza za životni vijek rekao je: “U mnogo slučajeva mi i ne znamo zašto hipertenzija nastaje, koji joj je pravi uzrok – takav tip hipertenzije nazivamo primarnom hipertenzijom, ali znamo koji su rizični čimbenici njenog nastajanja. Osim što svjetsko stanovništvo progresivno stari, vremenom su se također promijenile i navike ljudi. Vodimo sjedilački način života, smanjena nam je tjelesna aktivnost, konzumiramo previše soli, a svakodnevnim stresom i pušenjem sve se više povećava vjerojatnost nastanka hipertenzije. Sekundarna hipertenzija, ona čiji nam je uzrok poznat, prisutna je u manje od pet posto pacijenata kojima je dijagnosticiran visok krvni tlak. Što se tiče simptoma, neke od tegoba koje pacijenti mogu osjetiti su glavobolje, vrtoglavice, bol u prsima, crvenilo u licu i slično, a ako se bolest ne liječi rizik od nastanka kardiovaskularnih komplikacija, odnosno moždanog i srčanog udara, značajno raste.”

Kako kaže, arterijsku hipertenziju nije jednostavno liječiti, a danas je nastojimo kontrolirati kombinacijom promjena načina života te lijekovima:

“Dugo vremena smo mi liječnici svojim savjetima vodili pacijente ka usvajanju zdravih navika kao što su veća tjelesna aktivnost i zdrava prehrana te poticali na adherenciju, no na njima je bila krajnja odgovornost pridržavati se uputa. Naravno, digitalna tehnologija koja je danas dostupna uvelike pomaže pacijentima da dodatno osvijeste svoje stanje, no mjesta za napredak još uvijek ima. Ono što danas obećava su nacionalne inicijative i programi kojima se na nivou populacije kroz zakonske regulative nastoji ograničiti unos soli u organizam. Prosječan Hrvat na dnevnoj razini konzumira oko 11 grama soli, što je dvostruko veća količina od preporučene. Kao rezultat takvih strategija i dobre komunikacije između proizvođača i državnih institucija, udio soli u dostupnim prehrambenim namirnicama i proizvodima vidljivo je manji no prije.”

Stipe Knezović ima 62 godine i koristi Megi posljednjih sedam mjeseci. Problem s hipertenzijom ima od 2012., a kada mu je dijagnosticirana prijetila mu je velika opasnost od moždanog udara, a uskoro je uslijedila i ugradnja stentova.

“Naravno, zabrinuo sam se za svoje zdravlje i od tog trenutka svoj krvni tlak pratim stalno, pažljivo bilježim svoje vrijednosti te se nastojim bolje hraniti i zdravije živjeti kako bih svoje stanje normalizirao i kontrolirao. Planiram koristiti Megi dokle god mi je dostupna, odnosno ne planiram je prestati koristiti. S Megi nikada nije bilo loših iskustava i ne mogu reći da sam primijetio bilo kakve nedostatke u komunikaciji s njom. S druge strane, prednosti su bezbrojne. Megi me podsjeća da mjerim tlak, bilježi mi sve vrijednosti koje izmjerim, prikuplja ih i čuva na jednom mjestu te statistički obrađuje tako da ja, kad dođem na pregled liječniku već imam konkretnu sliku kretanja svojih tlakova u određenom vremenu. U slučaju kada i dolazi do nekih promjena u tlaku, ona mi daje savjet po kojem ja znam reagirati kako treba tako da se ne uspaničarim, da mi radi toga tlak dodatno ne ‘skače’. Uz nju lako iskontroliram svaku situaciju u kojoj se nađem.”

“Uz Megi ne zaboravljam na svoja mjerenja, ona mi postaju rutina. Kako su svi moji podaci prikupljeni na jednom mjestu i ažurirani, liječniku mogu sa sigurnošću pokazati sveobuhvatnu sliku svojih tlakova bez straha da neki od podataka nedostaju. Primijetio sam da liječnik sada puno brže i lakše donosi odluke vezane za moje liječenje te da se puno lakše dogovorimo oko nastavka terapije. Nikada nisam ni sanjao da će mi umjetna inteligencija biti glavna spona ka boljoj brizi o zdravlju. No danas je. Ne bih htio odustati od Megi, uz nju se osjećam samopouzdanije kada se radi o praćenju i kontroli mog tlaka nego prije. Sada sve informacije o svom stanju imam na jednom mjestu, osjećam da držim tlak pod kontrolom, a vrijednosti koje ona bilježi nakon svakog mog mjerenja daju mi jasnu poruku da poduzimam sve što treba kako bih držao svoje zdravlje u optimalnom stanju. Megi je prema meni iznimno brižna i ljubazna, nikada ne razgovara u imperativu već me uvijek lijepo zamoli da nešto učinim, izmjerim tlak, pošaljem joj vrijednosti tlaka i slično. S njom je osjećaj kao da razgovaram s pravom osobom, osobom koja me može smiriti, razumjeti moje tegobe i koja će me uvijek ispravno savjetovati – ugodan osjećaj s ugodnom osobom.”

Mislav Malenica, osnivač i direktor Mindsmithsa, rekao je da oni u Mindsmithsu nastoje pomoći ljudima i unaprijediti njihove živote korištenjem umjetne inteligencije kao glavnog alata. Istaknuo je da su kronični bolesnici ranjiva skupina koja do kraja života treba pomoć.

Kaže da su imali sreću što su u klinici Magdalena i Domu zdravlja Zagreb – Centar prepoznali važnost ovog problema i kvalitetu tima i odlučili im pomoći u razvoju i testiranju Megi. Ako želite razviti nešto što će se doista koristiti, ističe, to ne možete napraviti bez suradnje s liječnicima koji se svakodnevno time bave, ali i konstantne interakcije s pacijentima kojima pokušavate pomoći.

“Megi za sada živi u kontroliranom okruženju ovih dviju ustanova pod konstantnim nadzorom liječnika i u svakodnevnom je kontaktu s preko 80 njihovih pacijenata. Rezultati testiranja Megi pokazali su nekoliko jako zanimljivih stvari. Prosječan pregled traje 22 minute od kojih gotovo 15 minuta liječnik ispituje pacijenta o tome što se sve dogodilo u razdoblju od kada su se zadnji puta vidjeli. Uz Meginu pomoć, koja svakodnevno prati i bilježi pacijentovo tlačno stanje, liječniku treba svega 4 minute za prikupljanje informacija, što mu ostavlja mnogo više vremena za analizu i pomoć pacijentu. Uz Megi liječnik ne treba više čekati 3 do 6 mjeseci da sazna djeluje li nova terapija. Već nakon 3 tjedna Megi će prikupiti dovoljno podataka i liječnik već tada može ponovno mijenjati terapiju ako za to ima potrebe. Neki liječnici govore da uz količinu i kvalitetu podataka koje Megi svakodnevno prikuplja od pacijenata često više i nema potrebe za pregledom u bolnici, već se konzultacija može obaviti i telefonski. Umjetna inteligencija već ostavlja duboki trag u medicini od pomoći liječnicima u analizi radioloških slika i često pokazuje i veću točnost od ljudi, do otkrivanja novih lijekova gdje je jako pomogla u ubrzavanju toga procesa. Mi se fokusiramo na kronične bolesnike kao posebno ranjivu skupinu kojoj možda uz pomoć tehnologije možemo, kao društvo u cjelini, napokon pružiti skrb kakvu trebaju i zaslužuju. Želja nam je nakon hipertenzije pomoći i oko drugih kroničnih stanja poput dijabetesa, zatajenja srca i kronične opstruktivne plućne bolesti.”

Bioetičar Marko Kos s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu rekao je da pokušaji uvođenja umjetne inteligencije u medicinu traju već duži niz godina i da s tim napretkom u razvoju novih tehnologija dolaze i refleksije o potencijalnim etičkim pitanjima. Kaže da direktne etičke probleme umjetne inteligencije kao što je Megi možemo približiti kroz problem prikupljanja informacija o pacijentima u najširem kontekstu i problem automatizacije, tj. dislociranja ili ispošljavanja, odnosno outsourcinga, osoblja u medicini.

„Problemi prikupljanja podataka i umjetne inteligencije u posljednjih desetak godina sve su češća tema, posebice uslijed umrežavanja medicinskih tehnologija i mogućnosti krađe podataka. Hakiranje medicinskih uređaja je problem koji nije dovoljno adresiran – u vidokrug šire javnosti stavljen je tek s krađama medicinski relevantnih podataka ‘celebrity’ pacijenata, kao primjer možemo navesti Michaela Schumachera koji je bio žrtva krađa dokumenata, laptopa, pokušaja hakiranja i drugih ‘napada’ u svrhu prikupljanja informacija o njegovu zdravstvenom stanju nakon nesreće 2013. godine. Automatizacija poslova ili čitavih zanimanja uvijek se navodi kao jedan od glavnih problema vezanih uz umjetnu inteligenciju. Projekcije dislociranja ljudske radne snage i njena zamjena umjetno inteligentnim robotima ili programima u zemljama Europske unije variraju od 20% do 35% – Carl Benedikt Frey i Michael Osborne s Oxfordskog sveučilišta pretpostavljaju da će se u narednih 10 do 20 godina u Velikoj Britaniji 35% poslova zamijeniti automatiziranom radnom snagom. Napredak u tehnologiji nerijetko vodi promjenama u uvjetima rada i broju radnika, što dovodi u pitanje status zapošljivosti medicinskog osoblja”, istaknuo je Kos.

Ističe da postoji i problem posljedica s odgođenim djelovanjem:

„On se odnosi na izazove primjene umjetne inteligencije u medicini koji u ovom trenu znanstvenog napretka čine moguće negativne posljedice nedokučivima. Nažalost, ljudska sposobnost predviđanja rezultata primjene određenih tehnologija ograničena je oruđima koje koristimo pri njihovoj analizi, a posljedice nekih tehnologija koje su dugi niz godina bile u uporabi postale su vidljive tek nakon 50 i više godina. Fosilna su goriva jedan od primjera. Važno je napomenuti da odgovornost za aplikacije kao što je Megi ne leži samo na programerima i drugim stručnjacima koji su zaslužni za njeno stvaranje, nego i na njenim pacijentima, odnosno korisnicima. Reakcije pacijenata pokazuju da postoji problem u komunikaciji medicinski relevantnih podataka u odnosu između pacijenta i liječnika, kao i da mnogi pacijenti imaju osjećaj da im aplikacija pristupa s više pažnje od njihovih osobnih liječnika. To naravno otvara pitanja o osnovnim principima u suvremenoj medicinskoj etici, odnosno kako je moguće da su briga, empatija i prepoznavanje ranjivosti pacijenata prisutniji kod bića kao što je Megi, nego kod liječnika.”