Ključni ljudi u vrhu HDZ-a umjesto velike koalicije između SDP-a i HDZ-a za postizanje nacionalnog konsenzusa nakon izbora nude formulu kakvu su u pretpristupnim pregovorima primijenili Ivica Račan i Ivo Sanader u Savezu za Europu

Ideju o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a forsiraju oni centri moći kod kojih se Hrvatska zadužila i kojima iduće godine mora platiti 30 milijardi kuna duga koji stiže na naplatu”, tvrdi za Nacional izvor iz vrha HDZ-a koji nije previše sklon ideji velike koalicije.

“Tim centrima moći u interesu je da Hrvatska ima stabilnu vladu koja će moći financirati vraćanje dugova. To bi kratkoročno možda i bilo dobro, no dugoročno bi proizvelo nove probleme. Naime, ako bi HDZ i SDP bili u koaliciji, tko bi onda bio oporba?” pita se Nacionalov izvor i odmah odgovara: “To bi dovelo do rasta popularnosti populističkih stranaka i kroz svega par godina mogli bismo imati puno većih problema. Pogledajte što se dogodilo u Njemačkoj i Austriji. U Njemačkoj je zbog vladajuće demokršćansko – socijaldemokratske koalicije došlo do porasta popularnosti populističkih stranaka, poput desne populističke stranke Alexandera Gaulanda Alternativa za Njemačku (AfD) koja je ostvarila velik uspjeh na nedavnim lokalnim izborima, a u Austriji predstavnici vladajućih stranaka na predsjedničkim izborima nisu prošli ni u drugi krug”, ističe Nacionalov sugovornik.

MEĐU KLJUČNIM LJUDIMA U HDZ–u koji se protive ideji velike koalicije, Nacionalov izvor ističe političkog tajnika stranke Davora Ivu Stiera, ali i Davora Božinovića, jednog od također ključnih stratega novog predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Umjesto velike koalicije, Stier i novo vodstvo stranke zagovornici su ideje o postizanju konsenzusa sa SDP-om o ključnim pitanjima od državnog interesa. To je, naravno, ideja koju bi zagovarali ako bi HDZ, s Mostom ili nekim drugim političkim partnerima, uspio formirati vladu desnog centra. No čak i ako u tome uspiju, u HDZ-u su svjesni da će neke odluke biti teško provesti te da bi time njihova vlada preuzela na sebe sav teret nadolazećih problema, što bi im umanjilo šanse na prvim sljedećim parlamentarnim izborima.

• ‘IDEJU O VELIKOJ KOALICIJI SDP-a i HDZ-a forsiraju strani centri moći kojima Hrvatska iduće godine treba vratiti 30 milijardi kuna duga. Ali to otvara put radikalima iz oporbe’, kaže izvor iz HDZ-a

“Unatoč tome, smatram da je bolje da nakon HDZ-ove vlade s jakom socijaldemokratskom oporbom, dođe do zamjene pozicija, odnosno da za četiri godine ponovno dobijemo socijal-demokratsku vladu s HDZ-om kao snažnom oporbom, nego da zbog nekakve velike i teško ostvarive koalicije HDZ-a i SDP-a za četiri godine, ili čak i ranije, dobijemo neku potpuno neizvjesnu situaciju i porast popularnosti raznih populističkih i anarhističkih opcija koje će unijeti dodatnu nestabilnost na političku scenu te otežati funkcioniranje države”, smatra Nacionalov izvor iz HDZ-a.

UMJESTO VELIKE KOALICIJE, u HDZ-u su skloni kopirati model suradnje kakav su HDZ i SDP imali oko postizanja konsenzusa u pretpristupnim pregovorima. Tu se kao primjer i model ističe suradnja između bivšeg SDP-ova premijera koalicijske vlade Ivice Račana i tadašnjeg čelnika HDZ-a Ive Sanadera.

“Sanader je kao šef oporbe s Račanom potpisao Savez za Europu”, podsjeća Nacionalov izvor.

Kasnije se ta suradnja nastavila dok je Sanader bio premijer, a SDP u oporbi.

Nakon donošenja zajedničke deklaracije hrvatske vlade i Sabora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji te zajedničke izjave Vlade i Sabora o suradnji u vođenju pregovora, u siječnju 2005. donesena je i odluka o osnivanju Nacionalnog odbora za praćenje pregovora, što su dogovorili tadašnji novoizabrani premijer Ivo Sanader i bivši premijer i šef oporbe Ivica Račan. Odbor je imao 19 članova, a dogovor je bio da će na čelu tog odbora biti predstavnik oporbe.

HRVATSKI SABOR JE NA SJEDNICI 9. ožujka 2005. donio i Odluku o imenovanju predsjednika, potpredsjednika i članova Nacionalnog odbora pa je tako predsjednikom, kao šef oporbe, imenovan šef SDP-a Ivica Račan, a za potpredsjednika je imenovan tadašnji predsjednik Sabora Luka Bebić. Članovi Odbora bili su predstavnici svih političkih stranaka u Hrvatskom saboru, ali i Davor Božinović kao predstavnik Ureda tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, Helena Jasna Mencer, tadašnja rektorica Sveučilišta u Zagrebu, kao predstavnica akademske zajednice, Darko Marinac, tadašnji predstojnik Izvršnog odbora Hrvatske udruge poslodavca, kao predstavnik Udruge poslodavca, i Vesna Dejanović, predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, kao predstavnica sindikata. Dolaskom Zorana Milanovića na čelo SDP-a, on je imenovan i predsjednikom Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Europske unije i Republike Hrvatske, no potom je u veljači 2008., dogovorom HDZ-a i HNS-a, predsjednicom Odbora imenovana Vesna Pusić, a potpredsjednikom Vladimir Šeks. Zoran Milanović, kojega je SDP predlagao za predsjednika Nacionalnog odbora, rekao je tada da je Nacionalni odbor odlukom o imenovanju Vesne Pusić “izgubio svoju supstancu, politički značaj i smisao”.

• MEĐU KLJUČNIM LJUDIMA u HDZ-u koji se protive ideji velike koalicije ističu se politički tajnik stranke Davor Ivo Stier, ali i Davor Božinović, također jedan od ključnih stratega novog šefa HDZ-a

“Članovi Nacionalnog odbora u pravilu su predsjednici stranaka, čak i kad nisu zastupnici, kao što je to bio predsjednik HSS-a Josip Friščić dok je obnašao dužnost župana ili kao što sam i sam bio”, rekao je Milanović. Po njegovu mišljenju Odbor bi zato trebao voditi predsjednik najjače opozicijske stranke jer, kako smatra, “to jamči stabilnost Saveza za Europu”.

“Bez toga je Nacionalni odbor nedovoljno reprezentativno tijelo”, rekao je Milanović i napomenuo da mjesto predsjednika Nacionalnog odbora ima dalekosežniji simbolički značaj. Tada je čak i izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda izrazio žaljenje što Hrvatski sabor nije izabrao čelnika najveće oporbene stranke na čelo Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom.

KADA DANAS GOVORE O TOME, u HDZ-u uglavnom interpretiraju te događaje kao Milanovićevu opstrukciju rada Nacionalnog odbora. Međutim, osobe upućene u način funkcioniranje te institucije ističu da je Odbor na čelu s Vesnom Pusić posao odradio do kraja, odnosno do trenutka kad je hrvatska vlada na čelu s premijerkom Jadrankom Kosor dovršila pregovore. Milanović je u tom periodu pristao na to da Vesna Pusić ostane na čelu Nacionalnog odbora, ne želeći raditi od toga preveliku buku.

Neovisno o tim interpretacijama, upravo u načinu na koji je funkcionirao Nacionalni odbor za praćenje pregovora danas visokopozicionirani pojedinci u HDZ-u vide model prema kojem bi se, odmah nakon formiranja vlade, u Hrvatskom saboru trebao oformiti novi Nacionalni odbor u kojem bi se na razini svih političkih opcija trebale donositi ključne odluke.

Pitanje na koje u HDZ-u moraju biti spremni odgovoriti jest bi li jednakim žarom podržavali ideju o formiranju Nacionalnog odbora i u slučaju da SDP uspije formirati vladu, a HDZ završi u oporbi.