INTERVJU S GLUMCEM DRAŽENOM ČUČEKOM O EXITOVOJ PREDSTAVI ‘DVOJE’

Predstava ‘’Dvoje’’ Teatra Exit, u režiji Matka Raguža, priča je o životu. Ili, bolje, priča iz života. Isječci iz života. Ponekad veseli, a ponekad tužni. Kao što život i jest. ‘’Dvoje’’ je kazališna avantura dvoje vrsnih glumaca – Bojane Gregorić Vejzović i Dražena Čučeka – i njihovih 14 uloga utopljenih u žamor kafića, zvuk džuboksa, dim cigareta, a sve uz zavodljivi zvuk saksofona Jakše Jordesa. Predstava koja je premijerno izvedena prije godinu dana u Studiju Teatra Exit ponovno igra 18. i 19. siječnja, a na 25. Festivalu glumca u Vinkovcima dobila je nagradu Vanja Drach za najbolju predstavu u cjelini, a na Festivalu Zaplet u Banja Luki Draženu Čučeku dodijeljena je nagrada za najboljeg glumca. Čuček je ovogodišnji dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu Adolfa Hitlera u predstavi ‘’Opet on’’ u matičnoj Komediji, a 48-godišnjem zagrebačkom glumcu Draženu Čučeku to je čak treća Nagrada hrvatskog glumišta.

NACIONAL: Dobitnik ste Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu u ‘’Opet on’’. Uloga u predstavi ‘’Dvoje’’ posve je drugačija. Ima li za vas kao glumca razlike između igranja predstava s ansamblom i intimnih predstava s dvoje glumaca, kao što je slučaj u ovoj Exitovoj?

Ima i nema. Nema jer se radi o pričanju priča, o situacijama i (su)odnosima, ali u ‘’Dvoje’’ smo samo dvoje, usmjereni jedno na drugo, prepušteni isključivo jedno drugome.

NACIONAL: Mislite li da, kako neki kažu, u intimnim predstavama gluma zaista dolazi do punog izražaja, odnosno vrlo je malo prostora za pogrešku? Ne kažem da isti slučaj nije u predstavama s više glumaca na sceni, ali kad je sav fokus na dvoje glumaca vjerojatno se više osjeti.

Dvoje glumaca na sceni ovisi isključivo o međuigri, o međusobnom razumijevanju, o prepoznavanju autentičnih potreba i o prepuštanju. Delikatan je i privilegiran način igre u kojoj nema skrivanja.

NACIONAL: U ‘’Dvoje’’ i vi i Bojana Gregorić Vejzović igrate po sedam različitih uloga, koliko je to izazovno i kako ste stvarali sve te parove?

Ovo mi je najizazovnija predstava u karijeri… Točka.

NACIONAL: Kako ste ‘’kliknuli’’ s Bojanom? Je li to bilo presudno za uspjeh predstave?

Da! Srećom, Bojana i ja se poznajemo godinama, glumili smo zajedno u mjuziklu ‘’Chicago’’ pa smo ‘’kliknuli’’ već 2004. u radu na toj predstavi Kazališta Komedija, generacijski smo bliski i vrlo pedantni.

NACIONAL: Što je u pripremanju predstave, ali i danas kad je izvodite, najizazovnije?

Priprema i izvedbe su za mene dvije odvojene cjeline. Prva nosi otvaranje, istraživanje, negiranje, analiziranje, sumnju, a druga prepuštanje igri u trenutku. Ona je kruna svega uloženog, trenutak odvajanja od stvarnosti i ulazak u dimenziju prokreacije, rađanja autentičnog trenutka pred publikom. Tada ‘’Dvoje’’ postaje dvoje s publikom.

NACIONAL: Svi ti parovi koje igrate prolaze kroz razne probleme, odnose, prisutan je manjak komunikacije, frustracije zbog nagomilanih problema svakodnevice, ali i raznih utjecaja sa strane. Reagira li publika na neke situacije koje su im poznate, kakva je suradnja s gledateljima?

Prati se jedna priča, priča vlasnika puba koja je isprekidana scenama gostiju, koji dolaze u paru ili sami i tu dolazi do suigre s gledateljima predstave. Oni postaju partneri naših lica, sugovornici, gosti puba i ruši se prostor između publike i glumaca. Publika prihvaća igru i postaje partner koji proživljava, reagira i suosjeća.

NACIONAL: Predstavu je režirao Matko Raguž i može se reći da je ‘’exitovska’’, zašto je Exit važan i što to kazalište znači vama kao glumcu i cijeloj kazališnoj sceni?

Suradnja s Matkom Ragužom, glumcem i režiserom, i njegov rad na predstavi bili su jednostavni, kreativni, produktivni, oplemenjujući. Teme koje bira odgajaju publiku i otvaraju međuljudske odnose. Ispod ispada mržnji, osamljenosti, prezira, agresija i sl. ne traži krivca, nego toplinu priznavanja, prihvaćanja, dijeljenja.