Objavljeno u Nacionalu br. 848, 2012-02-14

Svaki kilometar od Dugopolja do Ravče ima svoju aferu, a već preplaćeni izvođači će bez obzira na to naplatiti i 84 milijuna kuna jer HAC kasni s plaćanjem

Kakav bezobrazluk i besramno izvlačenje novca iz Hrvatskih autocesta su vladali za mandata HDZ-a svjedoči još jedan dokument koji smo dobili i koji pokazuje da su izvođačima na dionici Dugopolje – Ravča na autocesti Zagreb – Split isplaćene i dodatne kamate od 83 milijuna kuna jer je HAC kasnio s plaćanjem. Na prvi pogled bi se reklo da nema ništa sporno u činjenici da HAC kao neuredni platiša mora izvođačima dati i novac za kamate, no u ovom slučaju radi se baš o dionici koja gotovo na svakom svom kilometru ima aferu i preplaćivanje radova.

Uz to, u isto vrijeme dok HAC nije mogao plaćati izvođačima radove na vrijeme, potpisuju se novi ugovori koji HAC-u stvaraju trošak od 7 milijardi kuna iako novca nije bilo. Posljedice takve sulude politike osjete se i danas, kada je HAC na rubu održivog poslovanja, razmišlja se o davanju autocesta u koncesiju, tek ove godine su uspjeli uhvatiti malo daha s manjim kreditnim obvezama, a hrvatski građani plaćaju svaku litru benzina 60 lipa više kako bi se u njegov proračun ulilo više od milijardu kuna godišnje. Unatoč brojnim kaznenim prijavama i malverzacijama, za 77 kilometara izgradnje autoceste od Dugopolja do Ravče još nitko nije odgovarao.

Štoviše, izvođači, među kojima se ističu splitski Konstruktor Željka Žderića, zagrebački Viadukt, Ingra, Hidroelektra i Dalekovod, austrijski Strabag, varaždinski Zagorje Tehnobeton i Cesta Varaždin, te osječki Osijek Koteks, dodatno su nagrađeni kamatama iako su za dodatne radove i opremanje dobili oko 700 milijuna kuna više od cijene izlicitirane na natječaju. Podizvođač je bila tvrtka Skladgradnja braće Žužul koja je kasnije isplivala u optužnicama za izvlačenje novca preko te tvrtke. Sve je nadzirao IGH Jure Radića za iznos nešto manji od 200 milijuna kuna. Iz Uprave HAC-a nisu nam odgovorili koje od tih tvrtki su dobile najveći dio od 84 milijuna kuna kamata. Zapisnici sjednica Uprave s početka 2010. godine otkrivaju da je nova uprava predvođena Stjepkom Bobanom pokušala barem ispregovarati da kamate plate po stopi od 9 posto. Ali su izvođači bili uporni i plaćeno je po stopi od 12 posto.

DIONICA OD DUGOPOLJA do Ravče, a zatim i njen nastavak do Ploča, zaista je ukleta za porezne obveznike. A zlatni je rudnik za navedene građevinske kompanije koje su danas, bez cestogradnje, uglavnom na koljenima i teško dobivaju poslove u inozemstvu. Autocesta do Ploča, čiji je sastavni dio i ta dionica, trebala je biti završena još 2008. godine, a danas je stigla tek do Vrgorca. Ali je s dijelom do Ploča ukupno poskupljenje već sad milijardu i 100 milijuna kuna. Svojevrsni apsurd je da je noćna mora za porezne obveznike počela kada je pukla afera Bechtel, odnosno izravno ugovaranje s tim američkim građevinskim divom u 2004. godini. Tadašnja vlada Ive Sanadera odustala je od posla nakon skandala.

Bechtel je inače nudio da će za 600 milijuna dolara izgraditi 96 kilometara autoceste Dugopolje – Ploče. Bez razrađenog projekta raspisuje se natječaj na kojem domaći konzorciji s navedenim izvođačima pobjeđuju s cijenom od oko 400 milijuna eura za samo 77 kilometara do Ravče. Priča oko kartelskog ugovaranja na tom i daljnjim poslovima još uvijek čeka da je raspetljaju u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.

EVO SAMO NEKIH dijelova koji su dosad izašli na vidjelo i prouzročili povećanje cijene za milijardu kuna kroz 137 dodatnih zahtjeva za plaćanjem, izmjena projekata i slično. Istražitelji USKOK-a su utvrdili da je broj prijavljenih sati i materijala koji je plaćen jednak iznosu kao da se gradilo 90 kilometara autoceste, a ne 77. Na toj dionici je izgrađen toalet za nevjerojatnih 3,5 milijuna kuna na odmorištu Mosor koji ni danas nije u funkciji. Opremanje tunela je ugovoreno tako da je svaka izbušena rupa za postavljanje znaka koštala 80 kuna, a mali znak “exit” na tunelu osam tisuća kuna. Vađenje panjeva je plaćeno 12,5 milijuna kuna. Projekti su se mijenjali kako bi se uštedjelo, pa su se gradili potporni zidovi umjesto vijadukata ili nikada nisu izgrađeni prijelazi za životinje. Kako je utvrdila revizija, izvođači su dobili pola novca od navodnih 44 milijuna kuna ušteda, a druga polovica koja je trebala pripasti HAC-u nikada nije stigla na račun tvrtke. U nastavku te dionice – do Ploča, radovi su zbog izmjena projekta poskupjeli za 400 milijuna kuna, a dva predsjednika Uprave Mario Crnjak i Jurica Prskalo odgovarali su samo prekršajno za kršenje zakona o javnoj nabavi. Nova optužnica je lani ponovo sustigla Prskala i Skladgradnju zbog nepotrebne izgradnje odmorišta na najtežem terenu – šteta od još 50 milijuna kuna. Na sve to, sada otkrivamo i da je isplaćeno još 83 milijuna kuna jer je HAC kasnio u plaćanju. Inače dali su i 4 milijuna kuna zateznih kamata jer su izgubili spor na arbitraži s izvođačima. Kako svi radovi do Ploča još nisu gotovi, pitanje je koliko će HAC morati još platiti. U toj situaciji, kada HAC plaća kamate jer nema novca na vrijeme isplatiti sve dodatne radove, tadašnji premijer Ivo Sanader daje nalog da se uoči lokalnih izbora 2009. godine ugovore novi radovi vrijedni s PDV-om oko 7 milijardi kuna. Prije toga je uprava HAC-a odbila da određene dionice jeftino kreditira Europska investicijska banka, ali pod uvjetom da raspišu novi natječaj po njihovim uvjetima.

Rezultat je bio taj da se za neke od tada ugovorenih radova poput Podravskog ipsilona, gradnje mosta preko Drave i dionica do Velike Gorice, tek lani uspio osigurati dio novca. Dok autocesta do Dubrovnika još nema ni u povojima. Uprava HAC-a na čelu s Juricom Prskalom je i zbog toga kazneno prijavljena. Iako su i ti novi ugovori potpisani s gotovo svim sudionicima koji su radili na dionici Dugopolje – Ravča, nakon odlaska Sanadera i uhićenja u HAC-u nitko od njih nije tužio tvrtku. Radije čekaju i nadaju se da im ugovori neće biti raskinuti. Jedini je Strabag tražio odštetu od 24 milijuna kuna, ali nam u Upravi HAC-a tvrde da je i s njima sve dogovoreno i da nikakva odšteta neće biti plaćena. Zbog skupog zaduživanja, preplaćivanja poslova i ugovaranja radova bez financijske konstrukcije, HAC je jedva preživio prošlu godinu. Neslužbeno iz HAC-a poručuju da su tek sada očistili sve repove. Zadužili su se za plaćanje čak 600 milijuna eura dospjelog lanjskog duga, a ove godine dospijeva do 350 milijuna eura. Za razliku od prijašnjih godina, čak pola duga planiraju pokriti od cestarina i prihoda od benzina, a za pola se zadužiti. Ove godine bi trebali investirati i 2 milijarde kuna u nastavak radova na Podravskom ipsilonu, dijelu autoceste prema Velikoj Gorici, mostu preko Drave, u opremanje tunela Sv. Ilija i na spojeve autoceste na koridor Vc u Bosni i Hercegovini. Dugoročna dugovanja ipak će i na kraju ove godine biti oko 22 milijarde kuna, a godišnji prihodi su im oko 2,5 milijarde kuna. Unatoč svemu, uprava koju je postavio HDZ-ov Božidar Kalmeta i u kojoj je glavni čovjek Stjepko Boban nada se da će biti i u milosti vlade Kukuriku koalicije. Glavni argument je da su očistili repove, stabilizirali poslovanje i da će biti jedan od većih investitora ove godine.

Prema drugim neslužbenim informacijama i Stjepko Boban i svi njemu podređeni direktori sektora u HAC-u bit će smijenjeni. Samo se traži kandidat koji bi pristao biti predsjednik uprave u problematičnoj i aferama opterećenoj tvrtki. Ostanak Stjepka Bobana i njegovih kadrova, smatraju naši izvori u ministarstvu prometa koje je preuzeo SDP-ov Zlatko Komadina, ne dolazi u obzir. Upravo zato što se želi raskrstiti s HDZ-ovim načinom poslovanja.