Bivši ukrajinski zarobljenici kažu da su bili podvrgnuti mučenju, uključujući česta premlaćivanja i elektrošokove, dok su bili u pritvoru u objektu u jugozapadnoj Rusiji, što bi predstavljalo ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

U intervjuima za BBC, desetak bivših zatvorenika puštenih na slobodu u razmjeni zarobljenika navelo je da su ih ruski časnici i čuvari navodno fizički i psihički zlostavljali u istražnom zatvoru u gradu Taganrogu. Svjedočanstva, prikupljena tijekom višetjedne istrage, opisuju dosljedan obrazac ekstremnog nasilja i zlostavljanja u ustanovi, jednoj od lokacija na kojima su držani ukrajinski ratni zarobljenici u Rusiji.

Svjedočanstva uključuju navode da su muškarci i žene u mjestu Taganrog opetovano premlaćivani, uključujući udarce u bubrege i prsa, i podvrgnuti elektrošokovima tijekom svakodnevnih pregleda i ispitivanja. Također, naveli su da ruski čuvari neprestano prijete i zastrašuju zatvorenike, od kojih su neki dali lažna priznanja koja su navodno korištena kao dokaz protiv njih u suđenjima. Zarobljenici su, nastavljaju, nedovoljno ishranjeni, a ozlijeđenima se ne pruža odgovarajuća medicinska pomoć, a izvješćuje se i da zatočenici umiru u ustanovi.

BBC nije mogao neovisno provjeriti te tvrdnje, ali pojedinosti o računima podijeljene su grupama za ljudska prava i, kada je to bilo moguće, potkrijepljene od strane drugih zatvorenika.

‘Poput ljudske stonoge’

Ruska vlada nije dopustila nikakvim vanjskim tijelima, uključujući Ujedinjene narode i Međunarodni odbor Crvenog križa, da posjete objekt koji je prije rata korišten isključivo za držanje zarobljenika. Rusko ministarstvo obrane nije odgovorilo na nekoliko zahtjeva da komentira te navode. Prethodno su negirali mučenje ili zlostavljanje zarobljenika. Razmjene zarobljenika između Ukrajine i Rusije rijetko su diplomatsko postignuće u ratu, a više od 2.500 Ukrajinaca oslobođeno je od početka sukoba. Vjeruje se da je do 10.000 zarobljenika ostalo u ruskom pritvoru, prema informacijama skupina za ljudska prava.

Dmitro Lubinets, ukrajinski pravobranitelj za ljudska prava i jedan od dužnosnika uključenih u pregovore o razmjeni s Moskvom, rekao je da je devet od svakih deset bivših zatvorenika tvrdilo da su bili mučeni dok su bili u ruskom zarobljeništvu. “Ovo mi je sada najveći izazov: kako zaštititi naše ljude na ruskoj strani. Nitko ne zna kako to možemo učiniti”, rekao je.

Prošlog rujna, Artem Seredniak, stariji poručnik, četiri je mjeseca bio u ruskom zarobljeništvu kada su on i oko 50 drugih Ukrajinaca prebačeni u istražni zatvor. Satima su putovali u stražnjem dijelu kamiona, a da nisu znali kamo idu, s povezima na očima i vezanih ruku, poput ‘ljudske stonoge’, rekao je Seredniak.

Po dolasku u Taganrog, prisjetio se, jedan časnik ih je pozdravio: “Zdravo dečki. Znate li gdje ste? Trunut ćete ovdje do kraja života.” Zarobljenici su šutjeli. Odvedeni su u zgradu, gdje su im uzeti otisci prstiju i skinuta odjeća, obrijani su i prisiljeni da se istuširaju. Na svakom koraku, stražari u ustanovi, koji su nosili crne palice i metalne šipke, tukli su ih po nogama, rukama ili “gdje god su htjeli”, rekao je Seredniak. “To je ono što oni zovu ‘prijem’“, dodao je.

Prije zarobljavanja, Seredniak, koji ima 27 godina, bio je na čelu snajperskog voda pukovnije Azov, glavne vojne snage u Mariupolju. To ga je, rekao je, učinilo ključnom metom zatvorskog osoblja. Seredniak je rekao da su ga odvojili od ostalih i odjevenog samo u donje rublje odveli u sobu na prvo ispitivanje. Zatim su ga gurnuli na pod s glavom okrenutom prema dolje. Elektrošokovima su ga pogađali po leđima, preponama i vratu, a to su, dodao je, radili svima.

Čuvarima nije trebao motiv da ih zlostavljaju

U svibnju prošle godine, dok je Mariupolj bio pod ruskom opsadom, ukrajinske vlasti naredile su stotinama vojnika koji su se skrivali u gradskoj željezari Azovstal da se predaju. Seredniak je bio među posljednjima koji su evakuirani. Prvo je odveden u ustanovu u Olenivki, selu u Donjecku, a mjesecima kasnije poslan u zatvor u Taganrogu, u ruskoj pograničnoj regiji Rostov, oko 120 kilometara istočno od Mariupolja.

Tamo su, ispričao je, zarobljenike dva puta dnevno pregledavali. Čuvarima, dodao je, nije trebao neki motiv da ih zlostavljaju.  “Možda im se nije svidjelo kako si napustio ćeliju, ili nisi brzo izašao, ili su ti ruke bile prenisko ili ti je glava bila previsoko”, ispričao je za BBC.

Kako su dani odmicali, Seredniak je primijetio da su zatvorski čuvari bili posebno brutalni s onima koji su pripadali pukovniji Azov, bivšoj miliciji u Mariupolju koja je nekoć imala veze s krajnjom desnicom. Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je, među ostalim, da je njegov rat pokušaj “denacifikacije” Ukrajine – zemlje koju vodi židovski predsjednik Volodimir Zelenski – a ruske vlasti često navode tu jedinicu kako bi opravdale invaziju.

Seredniak je rekao da je u svojim ispitivanjima optužen da je pljačkao Mariupolj i da je osobno naredio svojim snagama da ubijaju civile u gradu, mjestu jedne od najsmrtonosnijih bitaka u ratu. Seredniak je zanijekao te tvrdnje, no činilo se da to nije važno. “Sve dok ne kažeš ono što ih zanima i na način na koji oni žele čuti ne bi te prestali tući”, rekao je.

Jednom ga je, ispričao je, policajac udario drvenom stolicom, a “toliko me tukao da se polomila na dijelove”. Drugi dan, rekao je, pitali su ga može li pjevati “himnu Azova“. Nije znao ni za kakvu himnu Azova i pretpostavio je da su stražari mislili na ‘Molitvu ukrajinskog nacionalista‘, zakletvu iz 20. stoljeća koju vojnici obično čitaju naglas prije nego što ih pošalju u borbu. Seredniak ju je nevoljko izgovorio, svjestan kako bi stražari mogli reagirati. Udarili su ga nekoliko puta, pao je, udarivši glavom u zid, zadobivši posjekotinu kod obrve. Ležao je na podu, a batine su se nastavile, kako je rekao, po cijelom tijelu. “Kada sam konačno ustao rekli su mi: ‘Nadamo se da smo to izvukli iz tebe'”, prisjetio se.

‘Ako ste imali tetovažu, smatrali su vas lošim momkom’

Čini se da su neki od zatvorskog osoblja bili pod snažnim utjecajem narativa predsjednika Putina o “denacifikaciji”. Za zatočenike je to bilo očito u tome kako su stražari pokazivali poseban interes za sve što bi se, po njihovom mišljenju, moglo protumačiti kao pronacističko. Zarobljenici nisu smjeli imati nikakve osobne predmete, pa su njihove tetovaže neminovno privlačile pozornost časnika.

Serhii Rotchuk, 34-godišnji narednik u pukovniji, također je napustio Azovstal u posljednjim konvojima i odveden je u Taganrog tjedan dana nakon Seredniaka. Rekao je da su stražari isprva “tražili svastike ili slične stvari”. No, u stvarnosti, rekao je, “ako ste imali tetovažu, smatrali su vas lošim momkom”. Rotchuk, koji je liječnik, ima tetovaže na obje noge, rukama i prsima. Imao je gavrana koji mu je prekrivao dio prsa i simbol pješačkog voda na lijevom bicepsu, a na lijevom bedru imao je amblem Jedi reda iz ‘Ratova zvijezda’.

Priznao je da su mu te tetovaže često stvarale probleme. “Rekli bi: ‘Što je ovo? Joj, prebit ću te zbog toga’.” Seredniak, koji nema tetovaže, rekao je da su neki borci koji su imali tetovirane nacionalističke simbole, poput ukrajinske zastave ili zlatnog trozuba, često bili meta. “Mrzili su nas jer smo Ukrajinci“, rekao je.

U ožujku, izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) navodi da Rusija “nije uspjela osigurati humani tretman” prema zatvorenicima. Kris Janowski, glasnogovornik ureda, rekao je da postoji “dug popis loših stvari koje su učinjene” zatvorenicima u ustanovi u Taganrogu. Činjenica da je zatvor korišten za držanje zarobljenika je sama po sebi kršenje međunarodnog humanitarnog prava, rekao je, jer bi oni trebali biti držani na posebno određenim mjestima. Ukrajina se također suočila s nekim optužbama za zlostavljanje zatvorenika, prema izvješću iz ožujka. Ali, sve u svemu, s njima se “postupalo na bolji način”.

Rotchuk je rekao da su zarobljenici “živjeli u trajnom stresu” u Taganrogu. Prisjetio se susreta s muškarcem, također liječnikom, koji je lažno priznao da je uklonio testise ruskom zarobljeniku, očajnički pokušavajući stati na kraj nasilju.

‘Stari, ostani jak…’

Stražari su Rotchuku davali elektrošokove, rekao je, ali se on opirao. Rotchuk je rekao da je za kaznu poslan u samicu na dva mjeseca. Premlaćivanja su se događala gotovo svaki dan – ponekad, nekoliko puta dnevno. Prisjetio se i jednog časnika koji je, izgleda, uživao udarajući ga nogom u prsa, zbog čega je osjećao stalnu bol. Žalio se, ali mu nije pružena pomoć. “Morao sam sebi reći: ‘Stari, ostani jak, ne možeš kontrolirati situaciju, pa je moraš prihvatiti'”, sjeća se.

Ipak, nisu svi imali istu otpornost. Seredniak je rekao da je kolega iz Azova u svojim kasnim 20-im godinama, razbio malo ogledalo koje je visjelo iznad umivaonika ćelije i upotrijebio krhotinu da si prereže grkljan. Čovjeka su spasili drugi zarobljenici, koji su rukama zaustavili krvarenje. Danima kasnije, rekao je Seredniak, zatvorsko je osoblje uklonilo ogledala iz svih ćelija. Ruski liječnici, dodao je, povremeno bi posjećivali zatočenike, ali im “nisu nužno pomagali”. Porcije hrane koje su dobivali opisao je kao ograničene; ponekad su, rekao je, bili “toliko male, da sam imao sreće ako sam jeo 300-400 kalorija dnevno“.

Seredniak, koji je visok 1,86 metara, rekao je da mu je težina pala na oko 60 kilograma dok je bio tamo. Inače je težio 20-ak kilograma više. “Svaki put kad sam ustao”, rekao je, “osjećao sam vrtoglavicu. Zamračilo mi se pred očima, nisam mogao napraviti nikakve brze pokrete.” Vjerovao je da je to bilo namjerno – oslabljeni, zarobljenici neće pružiti nikakav otpor.

‘Nisu nas hranili. Nisu nam dali ni izaći van…’

Irina Stohnii, 36-godišnja viša bolničarka u 56. brigadi, opisala je zatočenike kao “konstantno neuhranjene”. “Nisu nas hranili. Nisu nam dali ni izaći van… Nebo smo mogli vidjeti samo kroz rešetke na prozorima“, istaknula je i dodala da su stražari u pregledima dvaput dnevno tjerali nju i druge žene da se kreću u stresnom položaju, s rukama iza leđa i glavom do koljena, te da su ih neke “vukle za kosu”. Druge zarobljenice rekle su mi da bi ženama bilo naređeno da se skinu gole pred muškim osobljem koje je ponekad omalovažavalo njihova tijela.

Jednog dana, rekla je Stohnii, čuvar ju je optužio da je mučila proruske vojnike u zatočeništvu i zavrtao joj ruke tolikom snagom da ih je “zamalo slomio”. “U Taganrogu žive i rade samo vragovi“, rekla je. Nakon što je puštena, Stohnii je bila podvrgnuta operaciji uklanjanja priraslica – traka ožiljnog tkiva između organa koje mogu biti uzrokovane traumom – koje su se razvile u njezinom bubregu i mjehuru. “Osim silovanja, radili su sve s nama”, rekla je za BBC.

Denis Haiduk, vojni kirurg, rekao je da su čuvari natjerali njega i ostale zarobljenike da trče pognutih glava dok su ih udarali tijekom njihovog “prijema”, pri čemu su zatočenici udarani čak i nakon što su bili na zemlji, nesposobni ustati. Haiduk, koji ima 29 godina, pomagao je ranjenima u Azovstalu, a tijekom ispitivanja je optužen da je amputirao i kastrirao Ruse u zarobljeništvu. On je to negirao rekavši da su mu dovedeni samo ukrajinski borci.

Dok se prisjećao što se dogodilo, mogao se osjetiti bijes u njegovom glasu. Haiduka su gurnuli na pod, te ga pogodili elektrošokovima sve dok se, kako je rekao, baterija nije ispraznila. Drugi zarobljenici rekli su da su čuvari također koristili vojni telefon kako bi im dali elektrošokove spajajući njegove žice na njihova tijela. “Grčiš se. Ako digneš glavu gore, počnu te tući. I tom krugu nikad kraja”, rekao je.

‘Ti si zarobljenik, a oni te zlostavljaju’

Taganrog se također koristi kao transferna točka i, na njegovo iznenađenje, Haiduk je tamo držan samo dva dana, prije nego što je pušten u razmjeni zarobljenika. Dok je odlazio, policajci su ga pokušali natjerati da potpiše dokument u kojem je izjavio da je svaka ozljeda na njegovom tijelu bila slučajna. Haiduk je to odbio. Rekao je da su ga stražari tukli i šutirali, a čuo je i prasak. Nakon povratka u Ukrajinu, dijagnosticirana su mu tri slomljena rebra kao i nagnječenje srca – nagnječenje srčanog mišića uzrokovano traumom.

Na pitanje novinara zašto vjeruje da se stražari tako ponašaju prema ukrajinskim zatočenicima, odgovorio je: “Zato što mogu. Ti si zarobljenik, a oni te zlostavljaju.” Seredniak je praktičniji odgovor: “Tukli su te kako bi dobili neke informacije”

Lubinets, ukrajinski pravobranitelj, rekao je da su ruske vlasti stvorile “sustav mučenja” za ukrajinske zarobljenike, obično u pritvorskim centrima, u Rusiji i na okupiranim područjima Ukrajine. Ukrajina je otvorila svoje objekte stručnjacima. Rusija je, međutim, ograničila posjete samo nekim mjestima. Janowski iz OHCHR-a rekao je da je Moskva opetovano odbijala UN-ove zahtjeve za pristup bez navođenja “bilo kakvih legitimnih razloga”. Budući da je većina mjesta zatvorena za vanjske promatrače, rekao je Lubinets, “ruski vojnici mogu učiniti bilo što s ukrajinskim zarobljenicima”.

Tijekom svog “prijema”, Artem Diblenko, 40-godišnji narednik u 36. brigadi marinaca, čuo je kako stražari pričaju o igranju nogometa sa zarobljenicima. Bio je zaintrigiran. “Ono što nisam znao je da ćemo mi biti lopta“, rekao je. Zavezanih očiju dobio je naredbu da trči. “Bilo je stalnih udaraca. Osjećao si se baš kao lopta”, dodao je.

Diblenko je rekao da je u rujnu jedan od njegovih cimera u ćeliji doživio srčani udar, što je pripisao stalnom fizičkom zlostavljanju. Nitko ga nije došao liječiti, prema Dyblenku, i muškarac je preminuo u dobi od 53 godine. Tri tjedna kasnije, Diblenko je uključen u razmjenu i u Ukrajini je prijavio slučaj vlastima. Tijelo je, kazao je, vraćeno krajem prošle godine. “Njegovom sinu su dali slike toga”, rekao je Diblenko, “bilo je užasno”. Ukrajina je priznala da su tijela razmijenjena u prosincu, ne navodeći pojedinosti o identitetu žrtava, niti kako i gdje su umrle.

‘Bili smo poput šišmiša’

Medijska inicijativa za ljudska prava, ukrajinska organizacija, zabilježila je navode o najmanje tri smrti u zatvoru Taganrog, očito zbog mučenja i nedostatka hrane i zdravstvene skrbi. Maria Klimik, jedna od istražiteljica grupe, rekla je da je ovo “jedno od najgorih mjesta za ukrajinske zatočenike u Rusiji”.

“Tuku ih po genitalijama”, rekla je Klimik, “dok stražar kaže: ‘Za sprječavanje razmnožavanja'”. A nekim ukrajinskim vojnicima je suđeno, rekla je, s očiglednim lažna priznanja koja su dali u pritvoru korištena su kao dokaz protiv njih.

Nakon gotovo 12 mjeseci zatočeništva, od kojih sedam u Taganrogu, Seredniak je pušten u razmjeni zarobljenika 6. svibnja, zajedno s još 44 ukrajinska borca. Rekao je da će datum slaviti kao da mu je drugi rođendan. Ista je razmjena uključila Serhiija Rotchuka, liječnika, koji je kasnije otkrio da je imao prijelom prsne kosti – grudne kosti – stanje povezano sa značajnom traumom prsnog koša, za koju je okrivio zlostavljanje koje je pretrpio.

Liječnici u Kijevu su Seredniaku dijagnosticirali slomljeno rebro te ciste na jetri i bubregu koje su, kako su rekli, vjerojatno nastale od udaraca. Seredniak je već povratio nešto od izgubljene težine, ali je i dalje patio od bolova u donjem dijelu leđa i ponekad mu je bilo teško hodati. Kada je prvi put vidio videosnimku svoje razmjene rekao je: “Bio sam blijed, mršav, bez pristupa sunčevoj svjetlosti. Bili smo poput šišmiša, živjeli smo u polumraku.”